Nik, Jehovin svjedok koji je pobjegao iz Rusije i traži azil u Njemačkoj, sjedi u kafiću u Bambergu i odmahuje glavom.
Mišićavi bivši bokser, koji je odbio dati svoje pravo ime iz straha da bi se njegova familija koja je ostala kući mogla suočiti s progonom - napustio je Rusiju u martu sa svojom porodicom i sada živi u bivšem američkom vojnom objektu i čeka da iznese svoj slučaj, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Nakon godina onoga što on naziva progonom ruskih vlasti -- uključujući mjesece provedene u zatvorskim samicama i nagovještaje da vlasti grade slučaj da mu oduzmu dijete -- Nik je odlučio da je vrijeme da napusti svoj dom u regiji Volge u Rusiji.
I očigledno, on nije sam. Nik kaže da postoji stotine drugih ruskih Jehovinih svjedoka u objektu koji se nalazi na periferiji zapadno-njemačkog grada.
Suočen s nalogom za hapšenje kod kuće, Nik još uvijek ne može shvatiti zašto se ruska vlada usmjerila na oko 175.000 Jehovinih svjedoka u državi. "Ne razumijem šta radi ruska vlada. Čini se da ruska vlada povređuje samu sebe, sijekući granu na kojoj sjedi. Jer svih 175.000 tih ljudi su građani koji poštuju zakon. Poštivanje zakona jedno je od glavna načela naše vjere“, kaže Nik za Tatar-Baškirski servis RSE.
Jehovini svjedoci bili su pod snažnim pritiskom nakon što je Vrhovni sud Rusije donio odluku 2017. godine da je to "ekstremistička" organizacija.
S oko osam miliona sljedbenika širom svijeta, Jehovini svjedoci su hrišćanska denominacija poznata po propovijedanju “od vrata do vrata”, bliskom proučavanju Biblije i odbijanju vojne službe i transfuzije krvi.
Ruski sud je u februaru osudio danskog sljedbenika na šest godina zatvora – kazna za koju je visoki zvaničnik UN-a za ljudska prava rekao da je stvorila opasan presedan i da krši međunarodno pravo kojim se garantuje sloboda vjeroispovijesti.
U nedavnom izvještaju federalne komisije SAD-a preporučeno je da Stejt department uvrsti Rusiju kao "zemlju za posebnu zabrinutost", dijelom zbog toga što je ruska vlada nastavila da označava vjerske i etničke manjine kao ekstremističke.
Denis Kristensen (Dennis Christensen) osuđen je na šest godina zatvora zbog "organizovanja aktivnosti ekstremističke organizacije".
Prvi okršaj sa zakonom
Nik kaže da je bio pošten građanin u centralnoj oblasti Volga u Rusiji, zarađujući relativno veliku platu pravljenjem ključeva za bravara. "I moj poslodavac - radio sam u privatnom sektoru - plaćao me je po propisu. Svi moji porezi su plaćeni. To je bio moj zahtjev", kaže on ponosno.
Njegov policijski dosje je bio besprijekoran, hvali se on ističući kako je iznenadio lokalnog šefa saobraćajne policije. "Kada je inspektor saobraćaja saznao da nisam imao nijedan prekršaj tokom svih tih godina, bio je iznenađen. To je moj pogled na život: radite sve po zakonu, tako da me moja savjest neće mučiti."
Međutim, 2012. godine našao se na nišanu zakona, kada je bio pod istragom po članu 282 Krivičnog zakona, koji krivičnim djelom proglašava radnje ili izjave koje podstiču etničke, vjerske ili druge oblike mržnje ili javno neslaganje. Dvije godine je bio pod sudskom naredbom da ne napušta to područje.
Na pitanje šta je izazvalo interesovanje vlasti, Nik kaže da su to bila lokalna okupljanja - kongresi, kako ih on naziva - Jehovinih svjedoka. "Obično je od hiljadu i po do dvije hiljade delegata učestvovalo u ovim događajima. Ja sam često bio jedan od govornika", kaže on.
"Čini se da je sve bilo snimljeno. Onda je taj materijal predat stručnjacima za analizu. Stručnjaci su zaključili da moji govori sadrže sugestije o superiornosti moje religije. Optužba je bila zasnovana na tome", objašnjava Nik, dodajući da su nakon dvogodišnje istrage optužbe protiv njega polako odbacivane.
Ponovno sprovođenje zakona
Međutim, njegov relativni mir trajao je samo nekoliko godina. U cik zore 16. maja 2018. godine agenti Federalne službe bezbjednosti (FSB), Istražnog odbora i policijskog protiv-ekstremističkog odjeljenja pretresli su njegov dom, kaže Nik.
"Naš dom je pretresen. Oduzeli su sve naše telefone, tablete, kompjuter, stikove. Uzeli su i mnoge lične stvari, uključujući razglednice, lične bilješke, itd. I na kraju pretrage, predvečer, rekli su da me vode u Istražni odbor. I ne samo mene, već i moju suprugu.”
Vlastima nije trebalo dugo da podignu optužnicu protiv njega.
"U Istražnom odboru sam odmah uhapšen. Optužbe su mi pročitane i uvečer sam bio u IVS-u - centru za privremeno zadržavanje. Nakon dva dana sud je odredio da me pošalje u zatvor na mjesec dana. U zatvoru sam proveo ukupno 78 dana”, kaže Nik.
On kaže da je dio tog vremena proveo u samici gdje su njegovi čuvari činili ono što su mogli ne bi li slomili njegovu volju i natjerali ga da “prizna” i pristane da sarađuje s njima kako bi isporučio druge Jehovine svjedoke.
"Krevet, umivaonik i otvoreni toalet. Dvije video-kamere vas gledaju tokom cijelog dana. Svjetlo se nikada ne zatamnjuje. Postoji mali prozor, ali ne možete vidjeti da li je vani noć ili dan. Doveden sam uvečer. Ujutro sam shvatio kakva će biti prva vrsta mučenja. U šest sati ujutro muzika je zatreštala. Dolazila je iz zvučnika koji je bio postavljen blizu ventilacijskog otvora. A u toj maloj ćeliji u kojoj sam bio, od tolike buke i zvečanja iz zvučnika osjećao sam kao da će mi se glava raspasti. Nisu isključili muziku do 10 sati uvečer. I to se nastavilo 10 ili 12 dana, ne sjećam se tačno koliko dugo sam bio tamo”, objašnjava Nik.
Na osnovu njegovih zapažanja u zatvoru, Nik predviđa sumornu budućnost vlastima u Rusiji. "Vidio sam lica ljudi u zatvoru. Čuo sam njihove priče i mogu sa sigurnošću reći: ovaj sistem čini ljude ogorčenim, okreće ih protiv sistema. To sve više stvara sofisticiranije kriminalce."
Odlazak u egzil usred straha zbog djeteta
Sud je 3. avgusta 2018. odredio da bude prebaćen u kućni pritvor, te je oko gležnja nosio narukvicu za praćenje kretanja. Ali postojao je strah da je do manevar vlasti kako bi oduzele njegovu kćerku što ga je natjeralo da napusti Rusiju.
Njegova supruga, bivši policijski istražitelj i Jehovin svjedok, čula je da Istražni odbor razmatra i njeno hapšenje. Također, zvona za uzbunu su aktivirana nakon što su socijalni radnik i psiholog razgovarali s njegovom kćerkom u školi.
"Ako oni odluče da je dijete ugroženo, onda mogu odlučiti i da se dijete ukloni iz porodice", objašnjava Nik, dodajući da bi im roditelji označeni kao "ekstremisti" olakšali posao.
On kaže da je presuda koja je u februaru izrečena Denisu Kristensenu (Denis Christensen), Jehovinom svjedoku iz Danske kojom je osuđen na šest godina zatvora zbog "organizovanja aktivnosti ekstremističke organizacije", također doprinijela njegovoj odluci.
"To nam je pokazalo da nade nema", kaže on.
Presuda okružnog suda u zapadnom gradu Orjolu protiv Kristensena izazvala je oštre reakcije međunarodne zajednice, uključujući i UN.
"Oštra kazna izrečena Kristensenu stvara opasan presedan i efektivno kriminalizira pravo na slobodu vjere ili uvjerenja za Jehovine svjedoke u Rusiji - u suprotnosti je s obavezama države prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima", izjavila je Mišel Bačelet (Michelle Bachelet), visoka komesarka UN-a za ljudska prava.
U svom nedavnom izvještaju, Komisija za međunarodne vjerske slobode Sjedinjenih Država je primijetila da je 2018. godine "Rusija povećala represivno ponašanje" što je dovelo do te preporuke.
"Jehovini svjedoci, koje je vlada zabranila direktno u 2017. godini, suočili su se s ozbiljnim državnim progonom", navodi se u izvještaju.
Sada kada je siguran u Njemačkoj, Nik kaže da je usredotočen na pokretanje novog života u zemlji u kojoj može slobodno prakticirati svoju vjeru. Što se tiče povratka u Rusiju, Nik nije optimističan.
"Ako prestanu da me proganjaju i bude moguće prakticirati moju religiju, onda bi to bila potpuno drugačija situacija. Ali, iskreno, ne vjerujem da će se to dogoditi. Vjerovao sam od 2012. do 2018. godine. Sedam godina sam vjerovao da će prevladati zdrav razum. Ali sam vidio da se situacija samo pogoršavala. A prava pojedinca u Rusiji bivaju sve više uskraćena. Ne vidim budućnost u takvim uvjetima ni za sebe ni za porodicu."