Prošlog marta palestinska delegacija stigla je u Moskvu na razgovore sa ruskim zvaničnicima. Delegacija je dolazila ispred Hamasa, militantne palestinske grupe koju su Sjedinjene Američke Države i Evropska unija označile kao terorističku.
Sastanak se, prema navodima ruskog ministarstva inostranih poslova, dotakao "nepromijenjene pozicije Rusije u podršci iznalaženja pravednog rješenja za palestinske probleme".
"Što se tiče pitanja obnove palestinskog nacionalnog jedinstva, ruska strana ispoljava svoju spremnost da nastavi da pomaže u prevazilaženju razlika i ujedinjavanju pozicija vodećih palestinskih političara i pokreta na platformi PLO-a (Palestinske oslobodilačke organizacije)", stoji u saopštenju ruskog ministarstva.
Ruske veze sa Hamasom su dobro dokumentovane, kao i njene veze sa glavnim podržavaocem Hamasa, Iranom. Za neke posmatrače i komentatore tekućeg krvoprolića u Izraelu, to je samo po sebi razlog da se Moskva okrivi i optuži da ima direktno upetljane ruke u sve većem nasilju.
To nije tačno, rekla je Hanna Notte, analitičarka iz Berlina iz Centra James Martin, stručnjakinja za rusku politiku na Bliskom istoku.
Ruski zagrljaj Irana donio je benefite Moskvi u ratu sa Ukrajinom, pošto Teheran ratište snabdijeva dronovima kamikazama i drugom opremom kako bi pomogao ruskim snagama da zaustave sporu ofanzivu Ukrajinaca. Ali, velika je razlika u tome da se kaže da Rusija podržava krvavi napad Hamasa i tako rizikuje direktno remećenje odnosa sa Izraelom, čije veze s Moskvom su mlake, ali svakako ne i neprijateljske, rekla je.
U telefonskom intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) od 9. oktobra, Notte je objasnila više aspekata koji uključuju ulogu Rusije na Bliskom istoku.
RSE: Skeptični ste u pogledu spekulacija da bi Rusija mogla da ima neku ulogu u ovom napadu? Ima li bilo kakvih indikacija da bi oni mogli da imaju bilo kakve direktne ili indirektne veze sa tim?
Notte: Bilo je selektivnih izvještaja tokom proteklih godina, a to je starijeg datuma od rata u Ukrajini, da su se sistemi koje je proizvodila Rusija pojavljivali u rukama Hamasa.
Hanna Notte
Protivtenkovski projektili, raketni bacači, protivavionski projektili; to ide godinama unazad i Izrael je, u to vrijeme, pretpostavljao da je to oružje dolazilo u ruke Hamasa preko Irana.
Tako da nikada nisam vidjela znake direktnih, velikih isporuka oružja iz Rusije Hamasu, a kamoli da je Hamas obučavala ruska vojska.
I opet, u kontekstu ovog posljednjeg napada, tek treba vidjeti dokaze da je ovo rusko oružje ili da su Rusi obučavali Hamas. Tako da ne vidim tu direktnu ulogu.
Naravno, odnosi Rusije i Hamasa idu dalje u prošlost. Mislim, bili su pozvani u Moskvu, pretpostavljam, 2006., nakon što su pobijedili na izborima na palestinskim teritorijima, i od tada su dolazile delegacije Hamasa.
Znate, Rusi su posljednjih godina bili prilično aktivni, pokušavajući da posreduju između različitih palestinskih frakcija. I naravno, nikad nisu priznali Hamas kao terorističku organizaciju. Uvijek su tvrdili da različite frakcije treba da se ujedine.
To je neka vrsta niše koju su Rusi isklesali za sebe u mirovnom procesu, jer su se prilično često žalili u posljednjih nekoliko godina da Amerikanci monopolizuju mirovni proces, posebno tokom Trumpove administracije i 'Dogovora stoljeća' (kontroverzni mirovni prijedlog iz Trumpove ere).
Pa su pokušali da se izbore za ovaj prostor, ponoseći se time što razgovaraju sa svim palestinskim frakcijama. Frakcije su često dolazile u Moskvu...
Dakle, Rusi su bili aktivni na palestinskoj strani, i to seže u prošlost. Sovjetski Savez je zauzeo prilično propalestinski stav. Rusko ministarstvo inostranih poslova je kroz istoriju zauzimalo prilično propalestinski stav ili vrlo, kako govore, vrlo ravnopravan pristup sukobu.
Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov (desno) vodi razgovore s tadašnjim liderom Hamasa Kaledom Mašalom u Moskvi u martu 2006.
Tako da te veze potiču od mnogo ranije. To je istina. Ali ne mislim da iz toga možemo zaključiti da postoji direktna vojna podrška.
Postoji još jedno pitanje o tome da li je uloga Rusije ovdje indirektno važna.
Tvrdila bih da zbog rata u Ukrajini, zbog ozbiljnog pogoršanja odnosa Rusije i Zapada, a time i promjene geopolitike odnosa Rusije i Irana, Rusija, generalno govoreći, Iranu daje više mogućnosti u regiji.
Stoga se Iran osjeća ohrabren. Iran daje dronove i drugu podršku Rusiji. Vjerovatno zauzvrat dobija neku vrstu podrške od Rusije. Rusi su postali manje entuzijastični u pogledu ponovnog uspostavljanja JCPOA (iranskog nuklearnog sporazuma iz 2015.). Postali su popustljiviji prema Iranu. I tako bi ovaj opšti osjećaj 'ohrabrenja' mogao da utiče na ono što upravo sada vidimo.
Dakle, ovdje je Rusija, veza sa ratom u Ukrajini, ali ja je više vidim kao indirektnu nego direktnu.
RSE: Uredu, prešli ste preko tri pitanja koja sam planirao da vam postavim. A, kakav je benefit koji bi Rusija eventualno mogla da izvuče iz svega ovoga?
Notte: Donekle imam oprečno mišljenje. Mislim da u jednu ruku, sigurno je istina da poticanje nestabilnosti, tenzija, nasilja na Bliskom istoku generalno govoreći, ide u koristi Rusiji sada.
Ako bi mogli da potaknu krizu i nestabilnost negdje drugdje i skrenu pažnju Zapada, prvenstveno Sjedinjenih Država sa Ukrajine i istočnog krila NATO saveza – što je trenutno korist u široj geopolitičkoj igri.
Ako je nusprodukt onoga što upravo vidimo remećenje izraelsko-saudijskih pregovora o normalizaciji, mislim da je to takođe dobrodošlo za Moskvu jer su izraelsko-saudijski odnosi američka igra.
Dakle, to na neki način ide u korist Rusije.
S potencijalno negativne strane za njih, gledam na rusku inostranu politiku na Bliskom istoku kao na politiku koja se bavi poticanjem pažljivo kalibrirane nestabilnosti, nestabilnosti niske razine.
Ne vidim kako bi, ako ovo eskalira u veći rat, sukob između Izraela i Irana, koji bi onda mogao zahvatiti Liban i Siriju, nužno bio koristan za Rusiju. Jer Rusi u Siriji imaju pomorske i vazduhoplovne baze, koje su im jako važne; oni projektuju svoju moć u istočni Mediteran iz tih baza.
Te baze su važne kao centar logistike za Ruse da nastave svoje operacije u Africi i Sahelu… a Wagner (ruska plaćenička grupa koju je oformio pokojni Jevgenij Prigožin) i dalje je u igri u Africi. Tako da je Sirija važna.
Sada, ako Sirija bude destabilizovana širim ratom, Rusi nužno nemaju vojnu spremnost da se nose sa tom situacijom. Tako da ne mislim da je rat širih razmjera u njihovom interesu. I to nije nešto što im je potrebno, mislim da je neka vrsta bolje podešene eskalacije više u njihovom interesu.
RSE: To je moje naredno pitanje – Da li Rusija ima vojnu moć, kao što je imala, da se nosi sa širim regionalnim ratom kada ima glavne investicije u vojne operacije koje su sada vezane za Ukrajinu? Mogu li da žongliraju sa dvije lokacije istovremeno?
Notte: To je dobro pitanje. To zavisi od toga koliko bi se Rusija morala uključiti. Zadržali su svoje baze u Siriji. Zadržali su veliki dio vojnih kapaciteta u Siriji. Ali, to je bilo dovoljno da se situacija drži pod kontrolom u Siriji, velike borbene aktivnosti u zemlji su se smirile posljednjih godina.
Jedina stvar je da još imate 800 do 900 američkih vojnika na sjeveroistoku Sirije i Rusi ih intenzivnije maltretirati u zadnjih šest mjeseci, jer mislim da postoji, srednjoročno gledano, ruska igra da se pokušaju izgurati Amerikanci iz Sirije.
Ali veći rat? To je drugačija igra. Moje mišljenje je da nema sumnje da su se rusko-iranski odnosi kvalitativno promijenili. Međutim, ne mislim da Rusija želi ići do kraja s Iranom, da želi poremetiti svoje odnose s Izraelom i sa zaljevskim državama.
Ako dođe do većeg rata, a Amerikanci oštro stanu na stranu Izraela, kao što bi se i očekivalo, već su poslali nosač aviona u istočni Mediteran, nema sumnje na čijoj strani bi bili Amerikanci u ovom većem ratu.
Moje pitanje je: Hoće li Rusija morati da bira strane? Hoće li Rusija vidjeti drugi izbor od sklonosti ka Iranu, ako dođe do većeg rata? Možda će morati. Nisam sigurna da želi. I to je razlog zašto ne mislim da Rusi žele da situacija ode u pravcu većeg rata.
RSE: Što se tiče veza Moskve i Izraela, danas, da li su dobri ili loši? Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je glasno izrazio solidarnost sa Izraelom. Kako biste okarakterisali te odnose ovih dana?
Notte: Možda mlake, ali bolje otkako je premijer Benjamin Netanjahu došao na vlast u decembru.
Bili su hladniji ranije s obzirom na izraelsku reakciju nakon napada u Buči; prilično su oštro kritikovali Rusiju. Ali, Izrael do danas nije isporučio oružje Ukrajini. I mislim da se to u Moskvi cijeni i žele da tako i ostane.
Vaš browser nepodržava HTML5
Izrael 'spreman za rat' nakon iznenadnog napada Hamasa
Dakle, bilo je napetosti, ali još uvijek postoje prilično značajne trgovačke veze. Postoji velika ruska dijaspora u Izraelu, koja je tu bila i prije ukrajinskog rata, ali je postala još veća od početka rata u Ukrajini.
I tu je, iz perspektive Izraela, najvažnije, smanjenje rizika nad nebom u Siriji. To je primarni razlog zašto su Izraelci bili tako oprezni u odnosu na Rusiju, nisu se pridružili sankcijama i nisu pružili podršku u oružiju Ukrajini.
Da, bilo je teže nego inače, ali lični odnos između Bibija (Netanjahua) i Putina donekle pomaže. Oni se slažu. Otkako je Netanjahu došao da formira vladu, bilo je manje oštro.
Ali mislim da je s tačke gledišta Rusije važno spriječiti Izraelce da čvrsto stanu na stranu Kijeva, što je još jedan razlog zašto ja lično nisam uvjerena da su Rusi ovdje direktno podržavali Hamas, jer da jesu, može se pretpostaviti da će Izraelci to saznati prije ili kasnije. A onda ste potpuno izgubili Izraelce. Nisam baš sigurna da biste to rizikovali, jer je Rusiji bilo prilično važno sa spriječi njihovu podršku Ukrajini.