Priredio: Amos Chapple
Nakon što je Radio Slobodna Europa (RSE) objavio priču o tajnom skladištu fotografija otkrivenih na tavanu u Sankt Peterburgu 2017. godine, fotografije Maše Ivašincove (1942.-2000.) postale su međunarodna senzacija.
Dječak se sramežljivo smiješi u kameru u Orehovu, u blizini Lenjingrada, 1978.
Ovo je jedna od 80 fotografija Maše Ivašincove koje su od 4. prosinca izložene u Talinu, Estonija.
Ovo je prva takva retrospektivna izložba nakon što je Asja Ivašincova-Melkumjan pronašla 30.000 zaboravljenih fotografija koje je snimila njezina majka i koje bilježe poetični autsajderski pogled na život u Sovjetskom Savezu.
Nakon što je RSE u ožujku 2018. objavio priču o pronalasku fotografija Ivašincove, vijest je obišle svijet, a zbirka je nazvana jednim od najvažnijih umjetničkih otkrića te godine. Tvrtka na čelu s oskarovskom producenticom radi na dokumentarcu o životu ove fotografkinje.
Njezina obitelj podijelila je 13 slika, od kojih su neke prvi put objavljene na izložbi u Talinu.
Autoportret Maše Ivašincova, Lenjingrad, 1976. godine.
Kćerka Ivašincove, Asja, rekla je za RSE da je iznenađena tim "neodoljivim reakcijama" na rad njezine majke, ali i da ih razumije.
Asja Ivašincova-Melkumjan u Lenjingradu, 1978.
Asja kaže da su majčine fotografije "omogućavale ljudima da budu iskreni prema sebi, da pokazuju da ih ne treba razumjeti... da mogu biti lirične, nejasne i fotografski manje uspješne, ali da ipak predstavljaju nešto lijepo".
Djeca u Vologdi, 1979.
Nakon velikog medijskog interesa i komercijalnih ponuda, obitelj Ivašincove povukla je velike poteze kako bi zadržala kontrolu nad svojim nasljeđem.
Skulptura rimskog filozofa Seneke, Ljetni vrt u Lenjingradu, 1977.
Iako je rekla kako je "pomalo uplašena" neodoljivim reakcijama na majčine fotografije, Asja ističe da bi njezina majka bila zahvalna na sve te pohvale.
Učenica u Lenjingradu, 1978.
Pjesnik Viktor Krivulin u kuhinji, Lenjingrad, 1978.
Jedan od razloga zbog kojeg je Ivašincova skrivala svoj rad bio je taj što je vjerovala da je njezin talenat - fotografiranje poznatih ljudi toga doba - bio trivijalan.
Dijete svijetlih očiju u Lenjingradu, 1981.
"Voljela sam bez pamćenja: zar to nije epigraf za knjigu koja ne postoji? Nikad nisam imala sjećanje na sebe, ali uvijek na druge", napisala je Ivašincova.
Zapaljeno smeće, Lenjingrad, 1978.
Ivašincova je dobar dio zrelog života provela zatvorena u psihijatrijskoj bolnici, što je bila uobičajena sudbina ljudi koji su odbijali posao ponuđen od komunističke vlasti.
Komunistička prvosvibanjska parada na ulicama Lenjingrada, 1974.
Do sada je digitalizirana samo polovica njezinih fotografija.
Lenjingrad, 1980.
Asja i njen suprug nastavljaju sa skeniranjem na tisuće do sada neviđenih negativa koji su otkriveni na tavanu.
Poplavljeni park u Lenjingradu, 1983.
Stanovnik Lenjingrada pije pivo, 1974.
Izložba u Talinu traje do ožujka 2020. godine.
Pogledajte i ove fotogalerije: