Piše: Michael Scollon
Početkom jula, budući da su Sjedinjene Države bile na ivici da ponište krajnji rok za napuštanje Afganistana i okončanje svog najdužeg rata, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov upitan je hoće li Moskva jednog dana možda morati da pošalje sopstvene trupe nazad. On je ukazao na centralnoazijsku državu koja dijeli dugu i veoma poroznu granicu s Afganistanom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
"Vjerujem da je odgovor očigledan", rekao je Lavrov. "Mi smo saveznici s Tadžikistanom. I ako dođe do napada na Tadžikistan, naravno, to bi bila neposredna tema za razmatranje ODKB-a (Organizacije Ugovora o kolektivnoj sigurnosti)".
Međutim, sada kada je povlačenje SAD iz Afganistana postalo stvarnost, odgovor je sve samo ne očigledan.
Povratak talibana na vlast u Kabulu otvorio je mnoštvo novih pitanja kada je u pitanju uloga i važnost ODKB-a u zaštiti svojih članica iz Centralne Azije u cjelini od bilo kakve potencijalne prijetnje iz Afganistana.
Rusija je jasno stavila do znanja da svaka obnovljena američka vojna prisutnost u Centralnoj Aziji nije dobrodošla, te je nagovijestila da bi to čak moglo privući islamističke ekstremiste ohrabrene pobjedom talibana u Afganistanu. Međutim, Moskva također nije insistirala na preuzimanju vodeće uloge u pružanju sigurnosti u onome što smatra svojim dvorištem, s tri centralnoazijske države smještene duž sjeverne granice Afganistana.
Kremlj je umjesto toga naglasio potrebu jačanja ODKB - labave grupe od šest bivših sovjetskih republika u kojima Moskva dominira i koristi za postizanje svojih regionalnih vanjskopolitičkih ciljeva.
'Kao savez, to ne funkcioniše'
Osnovan 1992., savez sada uključuje Bjelorusiju, Armeniju, Kirgistan, Kazahstan i Tadžikistan, koji dijele granicu od 1.300 kilometara s Afganistanom. Moskva je godinama kontinuirano nastojala produbiti vojnu integraciju među zemljama članicama; većina je bila veoma oprezna u pogledu krajnjih namjera Moskve – posebno nakon ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krim 2014.
Kao i NATO, organizacija uključuje uzajamnu odbrambenu klauzulu u svom osnivačkom sporazumu. Ipak, na klauzulu se nikada nije pozivalo.
Dok su talibani posljednjih mjeseci harali Afganistanom, i opkolili Kabul, Moskva je pokušala da stavi ODKB u stanje pripravnosti.
Posljednjih nedjelja organizacija je održala hitnu sjednicu na kojoj je razmatrala situaciju u Afganistanu, najavila vojne vježbe u Tadžikistanu i Kirgistanu i saopštila da planira da istraži svoje opcije za "zajedničke mjere odgovora" u vezi s Afganistanom tokom predstojećeg samita u Dušanbeu 16. septembra.
Međutim, mada ODKB može na papiru izgledati slično NATO-u, vojni eksperti izražavaju ozbiljne sumnje u sposobnost te grupe da jednako reaguje na prijetnje.
Ruski vojni analitičar Pavel Felgenhauer opisuje ODKB kao "šalu" koja je više okvir za bilateralne odnose Moskve s drugim članicama nego pravi vojni savez.
"Kao savez, to ne funkcioniše", rekao je on telefonom iz Moskve, dodajući da "nema šanse" da Rusija pošalje trupe u Afganistan u slučaju napada na jednu od članica grupe.
ODKB je "evidentno slab u smislu kolektivnog jedinstva i užasno nesposoban da pruži sigurnost", rekao je Ričard Žiragosian (Richard Giragosian), direktor Regionalnog centra za studije, nezavisnog tink-tenka sa sjedištem u Jerevanu.
"Savez ODKB nije samo na čelu s Rusijom, već je i zavisan o Rusiji, otkrivajući da jedini kapacitet 'vatrene moći' dolazi od ruskih snaga, a lokalne sposobnosti ograničene su u najboljem slučaju na osnovnu graničnu sigurnost", rekao je Žiragosian u mejlu za RSE.
Talibani su pokušali ublažiti strahove da bi njihov povratak na vlast mogao dovesti do prekograničnih napada u Tadžikistanu ili drugim pograničnim državama: Uzbekistanu i Turkmenistanu, od kojih niti jedna nije članica saveza.
Uprkos tome što ih je Rusija zvanično označila kao terorističku organizaciju, talibanski zvaničnici također su se uključili u razgovore s Moskvom - i redovno putovali tamo - s ciljem da uspostave zdrav radni odnos.
Felgenhauer kaže da se prelasci talibana bilo koje granice u centralnu Aziju "ne dešavaju", ali da postoji prozor za pobunu i infiltraciju koju bi lokalno stanovništvo "moglo da podrži".
Kao rezultat toga, Rusija je mnogo više zainteresovana da ru situaciju drži pod kontrolom nego u Afganistanu, rekao je Felgenhauer.
"Rusija kaže da će braniti granicu i očigledno hoće", rekao je Felgenhauer dodajući da "Rusija nije šala" i da "nije spremna da preda donošenje odluka o vojnim pitanjima" spoljnoj organizaciji kao što je ODKB.
Baze centralne Azije
Rusija ima niz strateških sredstava na raspolaganju u Centralnoj Aziji, istakao je Felgenhauer, uključujući veliku vojnu bazu u Tadžikistanu, i uzela bi stvari u svoje ruke ako bi to bilo potrebno: na primjer, pokretanje vazdušnih napada u Afganistanu.
Osvrćući se na samit ODKB u Dušanbeu kasnije ovog mjeseca, Žiragosian je rekao da je grupa "izgleda pritisnuta da ublaži negativne sigurnosne implikacije iz povlačenja SAD iz Afganistana".
S obzirom na to da američke trupe nisu prisutne, rekao je on, "svaki odgovor ODKB na afganistansku situaciju možda je zapravo 'premalo, prekasno' jer svaki efikasan sigurnosni odgovor zavisi od krhke i obeshrabrujuće kombinacije ruske odlučnosti i centralnoazijskog jedinstva".
Pored ovog nezgodnog diplomatskog balansiranja i mogućnosti širenja novooživljenih talibana, ODKB će se suočiti a još jednim fundamentalnim izazovom: razilaženjem interesa između Rusije i "lokalnih elita Centralne Azije".
Rusija će nastojati da uspostavi sopstvene transakcione odnose s novim talibanskim rukovodstvom u Kabulu, rekao je Žiragosian: lokalne elite će, međutim, biti "spremne da razmijene veću zavisnost od Rusije za sigurnosne garancija, ali će Moskvi možda ponuditi premalo za razliku od prilika za svježu rusku moć i uticaj" u Afganistanu pod kontrolom talibana.
Na kraju krajeva, "ODKB nikada nije bio u stanju da dokaže svoj kredibilitet ili pruži povjerenje u svoju ulogu", rekao je Žiragosian, dodajući da relevantnost saveza "proizilazi isključivo iz uloge Rusije".
"Ovaj slučaj nije drugačiji", rekao je on. "ODKB nikada nije bio u stanju da prevaziđe dominaciju Rusije i nije uspio da demonstrira ni inicijativu ni kolektivno usklađivanje mimo nejasne moskovske ponude za sigurnost."