Zašto niko ne kupuje rumunsko vino?

Rumunija je jedna od najproduktivnijih vinskih zemalja na svijetu, ali se mali dio njene proizvodnje kupuje u inostranstvu. Stručnjaci objašnjavaju zašto i šta se može učiniti da u cijelosti sazre rumunsko vino.

Rumunski vinogradi uživaju u vrhunskoj ovogodišnjoj berbi. Zemlja je proizvela 530 miliona litara vina – otprilike koliko Mađarska i Austrija zajedno.

Rumunija je sada šesta u EU po količini proizvedenog vina, a 12. u svijetu.

Uprkos obilju bogatog crvenog i suhog bijelog vina, većina će se popiti u Rumuniji. Oko sedam posto proizvedenog vina bit će izvezeno. Posljednjih sezona prodaja u inostranstvu bila je čak i manja, tada je Rumunija isporučila manje od pet posto svog vina.

Porodica vinara u rumunskoj regiji Ialomita oko 1940. godine. Iako tamošnja vinska kultura datira nekoliko hiljada godina, 1880-ih godina je napadom insekata uništen veći dio vinograda. Tada su mnoge autohtone sorte grožđa zamijenjene francuskim.

Rumunija svake godine uveze strana vina u vrijednosti od oko 65 miliona eura, dok od izvoza zarađuje samo 35 miliona eura. Izvezeno vino prodaje se u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Švicarskoj i Japanu.

Zašto je slaba prodaja rumunskog vina u inostranstvu?

Mnogi vjeruju da je najveća prepreka s kojom se rumunska vinska industrija suočava zapravo loša reputacija stečena u komunističkom periodu.

Tokom režima Nikolaje Čaušeskua vlasti su se fokusirale na kvantitet u odnosu na kvalitet vinarija koje je kontrolisala država.

Mnoge porodične tradicije i viševjekovne tehnike prekinute su kada je država preuzela ovu industriju.

Ispijanje crnog vina na zabavi u Kostestiju, zapadno od Bukurešta, 2002. godine.

Prema članku profesora Paula Taylora, stručnjaka za međunarodni marketing na njemačkom Univerzitetu Hochschule Furtwangen, ključna slabost rumunske vinske industrije su stotine hiljada zemljoposjednika koji obrađuju male parcele zemlje.

Iako nekoliko velikih firmi posjeduje ogromne dijelove rumunskih vinograda, ostatak je podijeljen na bezbroj veličine bazena koje je "teško efikasno ili profitabilno uzgajati" za izvoz, piše Taylor.

Neki mali vlasnici vinograda i dalje se bore da povrate zemljišta oduzeta u komunizmu.

Postoji i drastičan nedostatak kvalifikovanih radnika. Otkako se Rumunija pridružila EU 2007. godine, mnogi vinari emigrirali su u zemlje poput Italije, Španije i Njemačka, koje nude znatno veće plate.

"Od pada komunizma, Rumunija je patila od odlaska kvalifikovanih radnika", piše Taylor, "a situacija se pogoršala članstvom u Evropskoj uniji".

Gotovo 20 posto radno sposobnog stanovništva Rumunije živi u inostranstvu, uglavnom u zapadnoj Evropi.

Rumunski vinari, međutim, imaju koristi od fondova EU. Rumunija od 2013. godišnje dobija oko 45 miliona eura za vinsku industriju. Većina novca ide na sadnju vinograda.

Rumuni utovaruju ubrano grožđe u kamion u Urlatiju, 90 kilometara sjeverno od Bukurešta. Neke sorte rumunskog grožđa i dalje su jedinstvene za ovu zemlju i poznate po izrazitim okusima.

Rumunska vinska industrija takođe pati od manjka marketinškog tijela koje bi podržavala država a koje bi svijetu predstavilo jedinstvene sorte grožđa i dugu tradiciju proizvodnje vina.

Međutim, postoji optimizam da će zemlja osvojiti tržište vrhunskog vina kroz napore na lokalnom nivou.

Andreea Siposean, menadžerica jedne rumunske turističke agencije, rekla je za Rumunski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) da je, nakon vikenda u vinariji sa suprugom 2020. godine, "odmah shvatila potencijal ovakvog putovanja" i da se njena agencija pridružila sve većem broju kompanija koje nude vinske ture za domaće i strane turiste uz pristojnu cijenu, poput aranžmana u Francuskoj ili Italiji.

Vinarija Licorna, sjeverno od Bukurešta.

Od skoro 250 komercijalnih vinarija u Rumuniji, oko 40 može podržati vinski turizam.

Butik vinari u Rumuniji mogu više naplatiti svoje boce ako ljudima omoguće da dožive prirodu i iskuse razna vina, kaže Taylor. Za nadati se da će imidž rumunskog vina početi sazrijevati onoga trenutka kada Rumuni počnu više poštovati domaće vinogradarstvo.

Pišu: Amos Chapple i Marian Pavalasc

Preveo: Zvjezdan Živković