Piše: Oana Despa
Pad komunizma u Rumuniji prije više decenija smaknuo je zavjesu sa ozloglašene mreže sirotišta u zemlji ostavljajući svijet u šoku slikama prljave i neuhranjene djece, većinom obučene u rite, nagurane u prljavim sobama gdje su neka od njih bila vezana lancima za krevete.
Specijalni rumunski komitet uspostavljen je da istraži zločine iz perioda diktatora Nikolaja Čaušeskua koji je vladao od 1965. do 1989. godine. Istragom je utvrđeno da je više od 15.000 maloljetnika – siročadi, djece sa fizičkim ili mentalnim poteškoćama ili djece koju roditelji nisu željeli – umrlo u sirotištima i drugim smještajnim ustanovama, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Prema navodima komiteta, formalno poznatom kao Institut za istraživanje komunističkih zločina i sjećanje na Rumune u egzilu (IICCMER), do mnogih smrtnih slučajeva je došlo zbog zanemarivanja koje je uključivalo izgladnjivanje, čak iako maloljetnici nisu imali dijagnoze ozbiljne bolesti kada su primjelji u ustanovu.
Istraživanjem dokumenata povezanih sa istragama, Rumunski servis Radija Slobodna Evropa je otkrio nove detalje o tome kako su djeca završavala u državnim ustanovama ili sirotištima. U mnogi slučajevima, čini se da su djeca izdvajana kako bi pomogla da se finansira ustanova je su državne vlasti tražile da roditelji plaćaju za "tretman" djeteta, kako navodi istoričar Cosmin Popa.
Djeca u sirotištu u Bukureštu provodila su vrijeme bez ogračaka, 1991.
U oktobru 2022., IICCMER je zaključio da je u periodu komunizma više od 15.000 maloljetnika umrlo u 26 ustanova za djecu sa poteškoćama u razvoju širom Rumunije od 1967. do 1990., kada su ustanove zatvorene. Prema izvještaju IICCMER-a među razlozima za hiljade smrti bilo je izgladnjivanje, neodgovarajući uslovi za život, zlostavljanje i nedostatak medicinske njege.
"Budući da je postojao pravi kult smanjenja neproduktivne potrošnje, a ta su djeca označena kao nepopravljiva, što je značio da im je potrebna dugoročna pomoć tokom cijelog života, te stoga nikada nisu mogla biti koristan član socijalističkog društva", rekao je Popa.
IICCMER je rekao da je najveći broj smrtnih slučajeva zabilježen u ozloglašenoj ustanovi Cighid, koja se nalazi u Ghioracu blizu granice s Mađarskom, gdje je utvrđeno da je 138 djece umrlo između oktobra 1987. i aprila 1990. Tokom tog perioda primljeno je u ustanovu samo 183 djece, napomenuo je institut.
Više od 300.000 djece u periodu od 1954. do 1989. smješteno je u mrežu sirotišta u Rumuniji, dječije bolnice i druge ustanove za mlade. Ta djeca su postala poznata kao "Čaušeskuova djeca" po diktatoru koji je vladao najrepresivnijim režimom u istočnoj Evropi sve do pada komunizma 1989.
Pročitajte i ovo: 'Čaušeskuova deca': Rumuni usvojeni u inostranstvu traže odgovore i pravduTokom njegove vladavine, duže od dvije decenije, Čaušesku je u institucije uveo jednu od najradikalnijih i najrepresivnijih politika za poticanje rađanja, uključujući zakonsku zabranu abortusa za žene mlađe od 40 godina koje imaju manje od četvoro djece. Dok je ova mjera izazvala porast rađanja beba, mnoga djeca, koju su često rađali osiromašeni roditelji, završila su u državnim sirotištima i drugim ustanovama. Nakon pada komunizma, užasni uslovi u tim institucijama bili su otkriveni a slike mršave, izgladnjele djece koja žive u bijedi obišle su svijet.
Uprkos radu IICCMER-a na otkrivanju pravog broja žrtava koje su doživjele konačnu sudbinu u ovim institucijama, niko nije pozvan na odgovornost, iako je ICCMER podnio više prijava protiv pojedinaca rumunskim tužiocima. Ipak, niko ko je imao veze sa tim institucijama nikada nije suđen, a kamoli proglašen krivim za smrti djece.
Djeca ručaju u sirotištu u Bukureštu, decembar 1989. Oko 800 djece do tri godine bilo je tada u ovoj ustanovi.
Rumunski servis Radija Slobodna Evropa istraživao je dokumenta povezana sa dječijim domom Cighid, koji je radio samo 30 mjeseci od 1987. do 1989. Dom je formiran jer su druge ustanove u regiji u kojima su se tretirala bolesna djeca bile prepune. Dokumenta pokazuju da od 138 djece koja su umrla, 84 je imalo tri godine, što je minimalna starosna dob u kojoj djeca mogu zakonski da budu odvojena od roditelja i primljena u ustanovu. Najčešći razlog smrti koji se pojavljuje u izvještajima je bronhitis, jedan oblik upale pluća koji pogađa bronhije.
"Zamislite jednu porodicu iz rumunske elite, jedno dijete je bistro, dobro uči, a drugo je malo manje nadareno. Mnoga od njih, jer ćete često naći i djecu iz savršeno normalnih porodica u dokumentima ovih institucija, postala su umjetnici, učitelji, generali. Oni su takođe bili u tim institucijama", rekao je Popa.
Pregledom dokumenata Rumunski servis RSE otkrio je da je uobičajeno da takve ustanove traže plaćanje od porodica djece koja su tamo smještena. "Naravno da ovo zvuči smiješno, ali tada su postojale hiljade škola, hiljade domova za nezbrinutu djecu koji su ostali bez sredstava i koji bi jednostavno morali da na neki način plaćaju rad ljudi u tim institucijama", objasnio je Popa.
Rijetko, ako ikada, dobrobit, a kamoli zdravlje djeteta, bila je razmatrana kada su vlasti odlučivale koga će poslati u neku od zloglasnih ustanova, primijetio je Popa. Tamo su poslana djeca iz siromašnijih porodica, mnoga sa relativno blagim fizičkim ili mentalnim zdravstvenim problemima, rekao je Popa. Često, čak ni djeca relativno dobrostojećih Rumuna nisu bila pošteđena.
Sve u svemu, primijetio je istoričar, rumunske komunističke vlasti bile su uglavnom vođene željom da se "istrijebe određene društvene kategorije".