Dok nove izbjeglice sa Bliskog Istoka stižu u Tovarnik, hrvatsko mjesto na granici sa Srbijom, oni koji su već tamo čekaju svoje mjesto u autobusima ili vozu. Prema podacima koje su objavile hrvatske vlasti, u subotu je više od dvije hiljade izbjeglica prevezeno u pravcu Mađarske. Izbjeglicama u Tovarniku i dalje pomažu brojni volonteri iz Hrvatske i drugih zemalja EU.
Izbjeglice sa Bliskog istoka i dalje dolaze u Tovarnik. Iako su svi granični prelazi između Srbije i Hrvatske, osim Bajakova, zatvoreni, ovi ljudi sa ruksacima na leđima i djecom u naručju u Hrvatsku ulaze lokalnim putevima i kroz polja kukuruza. U grupi od pedesetak izbjeglica bio je i Ahmad iz Sirije. On je preko polja iz Srbije stigao na željezničku stanicu u Tovarniku.
„Želim u Njemačku. Zbog posla i budućnosti. Želim bolju budućnost za moju ženu, djecu i za sebe. Sirija je vrlo opasna država za život. Mnogo je krvi na ulicama“, veli ovaj vidno iscrpljeni Sirijac.
Tovarnik: Izbjeglice čekaju mjesto u vozu ili autobusu
Oko 2.000 izbjeglica u jutarnjim i prijepodnevnim satima u nedjelju moglo se vidjeti na željezničkom kolodvoru u Tovarniku, gdje su čekali novi voz iz pravca Vinkovaca. Upute im je davala prevoditeljica Dragana Šukri.
„Rekla sam im da prvo ulaze obitelji sa djecom, a onda muškarci. Nijedan muškarac neće ući ako unutra ne uđe prvo familija, jer je hladno. Moraju to napraviti“, objašnjava Šukri čiji je suprug iz Sirije i uz kojeg je naučila arapski jezik.
Izbjeglice iz Tovarnika žele što prije da idu dalje u neku od zemalja zapadne Evrope. Pored pruge svoje mjesto u vozu čekala je i Hena iz Sirije. I ona kaže da želi nastaviti život u Njemačkoj.
„Ovdje sam došla sa porodicom. Sa mnom su dvije sestre i brat. Mi smo izbjeglice iz Sirije i bježimo od rata. Ovdje ima ljudi i iz Afganistana, Pakistana, Iraka, Irana“, priča Hena.
Iz ovog malog hrvatskog mjesta u subotu je više stotina izbjeglica u tridesetak autobusa i vozu, prema navodima hrvatskih medija, prevezeno do graničnog prelaza Baranjsko Petrovo Selo odakle ulaze u Mađarsku i dalje u Austriju. Nekoliko stotina izbjeglica u Tovarniku nalazi se i u ulici koja iz centra ovog mjesta vodi prema željezničkoj stanici. Na obje lokacije mogu se vidjeti desetine razapetih šatora i mnogo više vreća za spavanje. Sirijac Bašir pored spakovanih ruksaka takođe priželjkuje odlazak u Njemačku. U Tovarnik je pješice stigao u subotu uveče iz Srbije.
“U Srbiji i Hrvatskoj ljudi su prijatni prema nama. Nadam se da ću uspjeti stići do Njemačke. U Bremenu su mnogi članovi moje porodice. Ja sam student i želim da nastavim studije u Njemačkoj. Svejedno mi je hoću li dobiti mjesto u vozu ili autobusu. Koliko ću još morati da čekam to ne znam.”
Izbjeglicama sa Bliskog Istoka u Tovarniku pomažu brojni volonteri iz Hrvatske i drugih država koji ima na više punktova dijele hranu, vodu i sredstva za higijenu. Među njima je bio i Petar Trebotić sa ostrva Brač. On u Zagrebu vodi skladište u kojem se prikuplja humanitarna pomoć za izbjeglice sa Bliskog Istoka. Na punktu u Tovarniku Petar sa drugim volonterima dijeli hranu za bebe i sredstva za higijenu.
“Koliko sam shvatio oko mene su ljudi iz pet, šest, različitih zemalja i rade super posao. Bilo bi super i kad bi došao netko i pružio im logističku pomoć koja im treba. Recimo sinoć je padala kiša i oni su po kiši improvizirali šatore ispod kojih drže svu humanitarnu pomoć koju svako jutro, popodne i večer dijele ljudima. Po meni je šteta što nitko ne zna doći i vidjeti da oni rade bolji posao nego ovi koji su plaćeni”, navodi Petar.
Ovaj vikend u Tovarniku je proveo i nijemac Andi. On se u nedjelju vraća u Minhen jer mora na svoj posao. Zatekli smo ga kako pravi imrpovizovanu konstrukciju za šator za smještaj humanitarne pomoć.
“Pokušavam da nešto napravim za zaštitu od kiše. Trenutno je situacija nešto mirnija, ali ljudi dolaze i dalje. Ako počne ponovo da pada kiša neće biti nimalo prijatno ni za nas, kao ni za izbjeglice”, kaže Andi.
U Tovarniku je trenutno više izbjeglica nego lokalnih stanovnika, koji im takođe pomažu prema svojim mogućnostima.
“Dosta je strašno gledati ovu djecu, žene, ove ljude nesretne. Zaista je kaotično. Mi smo 1991. prošli slično nešto. Ono je bila agresija Jugoslovenske armije na Hrvatsku i prošli smo taj egzodus što ljudi prolaze”, veli Marko Buturac.