Vlada Republike Srpske samo u prošloj godini potrošila je oko dva i po miliona eura na tajne ugovore za potrebe lobiranja. Entitetsko Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju potpisalo je dva takva ugovora sa stranim kompanijama koje, kako je navedeno, za potrebe Vlade, vrše savjetovanje, zastupanje i pružanje konsultantskih usluga. Najviše novca je otišlo na lobiranje u Beogradu i Moskvi, potom slijede Brisel i Beč, a Dodikovoj vlasti važna destinacija bio je i Izrael. I dok se novac odlijevao iz kase koju su punili građani, ni njima, a ni analitičarima nije jasno za šta se konkretno lobiralo, ni ko je imao korist od toga.
Lobiranje nije neuobičajena stvar, no ono što rade vlasti u Republici Srpskoj povlači za sobom čitav niz pitanja bez odgovora. Ugovori su tajni, a takođe nema ni zvaničnih izvještaja koji bi građanima detaljno dočarali šta je zapravo postignuto lobiranjem koje košta milione.
Kolumnista magazina Buka Dragan Bursać smatra da nema ništa vidljivo što bi ukazalo da su pare potrošene korisno.
„Lobiranje na nivou RS za mene predstavlja spoj jednog misticizmnma i nečega prilično nepoznatog ne samo običnim ljudima, ne samo javnom mnijenju nego čak i političarima. Tako gledajući, ništa nismo vidjeli od tog lobiranja. A ne samo to, RS ni nema neki cilj, bar ne javan, koji bi trebao lobiranjem da bude realizovan“, ističe Bursać.
„Niti jedan opipljiv efeket Dodikovog i lobiranja njegovih struktura u zadnjih pet, šest godina ne može se identificirati ni najsuptilnijim teorijskim analziama. Dapače, cilj je zapravo bio, cilj i danas jeste RS prikazivati kao samostalnu državu, kao prirodni zahtjev i rezultat zahtjeva srpskog naroda na vlastitu državu. Cilj je bio to prikazati prirodnim stanjem i temeljne svjetske centre moći dobiti za tu logiku, a protov obrane BiH pod, kako kaže Dodik, svaku cijenu jer se radi o neodrživoj, neprirodnoj tvorevini. No, to nije postignuto“, navodi Kukić.
Lična promocija ili pogrešne optužbe
I opozicija u Republici Srpskoj navodi kako bi bilo dobro da se o utrošku sredstava za lobiranje, te efektima povede rasprava i pred entitetskim parlamentom. Poslanica SDS-a u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine Aleksandra Pandurević ističe da ne treba biti protiv lobiranja, ali se protivi načinu na koji se to dešava.
„Ali ja ne vidim šta je RS dobila. Gdje su investicije? Da li smo tim lobiranjem dobili bolji položaj RS u Briselu, u Vašingtonu? Bojim se da su ovdje uzalud bačene pare za nečiju ličnu promociju i za to da nam neki ljudi bez političke težine iz Vašingtona i iz Brisela pišu kolumne po pojedinim medijima u RS - kako je RS najbolja, najljepša itd. Plaćamo autorske tekstove kojim se promovišu Milorad Dodik i njegova vlada“, kaže Pandurević.
Portparol vladajućeg SNSD-a Dušica Savić navodi:
„Što se tiče konkretnih efekata i optužbi da se ta sredstva koriste isključivo za promociju vladajuće partije, odnosno SNSD-a i gospodina Milorada Dodika, to je apsolutno netačno. Efekti se mogu očekivati u narednom periodu.“
Kada je aktuelna vlast najavljivala početak politike lobiranja, govorila je o povećanju stranih investicija u RS i poboljšanju njenog političkog imidža. No, nedostatak izvještaja o postignutom dovodi i do mogućeg zaključka da nema jasne strategije lobiranja, mišljenja je Dragan Bursać.
„Meni je fenomenalno ili paradoksalno da bude predstavnik Izraela u Kozarskoj Dubici, i jedan šeik takođe, koji su došli onako, tako da je to prilično nasumična stvar - ko koga tu dovodi, zašto“, rekao je Bursać.
Dio procesa lobiranja je, prema profesoru Kukiću, svakako iskorišten i da bi se ojačala i uloga lidera SNSD-a, danas predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.
„Ne mogu takvi Dodikovi apetiti niti ciljevi, jer su oni neprirodni, imati u konačnici ikakvih efekata, ali pozitivnih za njega, ali mogu imati negativnih efekata za građane jer oni sve teže žive i sve više shvaćaju da se život vrti oko realnih ciljeva, a realni ciljevi su radno mjesto, životni standard.“
U Vladi RS za sada ne otkrivaju prirodu ulaganja u lobiranje u prošloj godini, niti kakvu su planovi za ovu godinu. Još 2008. Vlada tog entiteta angažovala je američku advokatsku firmu Djui i Lebjuf da bi je savjetovala u pregovorima sa međunarodnom zajednicom i zastupala interes RS u svim drugim pravnim pitanjima. Angažovane su i još neke kuće, poput “Hill & Knowlton International” iz Belgije, koja je lobiranje radila na području Evrope, i “Quinn Gillespie Associates”, na području Sjedinjenih Američkih Država.
Lobiranje nije neuobičajena stvar, no ono što rade vlasti u Republici Srpskoj povlači za sobom čitav niz pitanja bez odgovora. Ugovori su tajni, a takođe nema ni zvaničnih izvještaja koji bi građanima detaljno dočarali šta je zapravo postignuto lobiranjem koje košta milione.
Kolumnista magazina Buka Dragan Bursać smatra da nema ništa vidljivo što bi ukazalo da su pare potrošene korisno.
„Lobiranje na nivou RS za mene predstavlja spoj jednog misticizmnma i nečega prilično nepoznatog ne samo običnim ljudima, ne samo javnom mnijenju nego čak i političarima. Tako gledajući, ništa nismo vidjeli od tog lobiranja. A ne samo to, RS ni nema neki cilj, bar ne javan, koji bi trebao lobiranjem da bude realizovan“, ističe Bursać.
Slavo Kukić
Pojedini analitičari zamjeraju politici lobiranja iz Republike Srpske jer se ona može tumačiti i na uštrb Bosne i Hercegovine. Ističu se njeni dijelovi, a na nivou države ne postoji zajednička politika, niti uopšte politička volja kojom bi se promovisali pozitivni interesi Bosne i Hercegovine. Profesor Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić smatra da način na koji su vlasti Republike Srpske tajno trošile pare građana za lobiranje, ne dajući transparentan izvještaj, govori samo o politici bahatosti i neodgovornosti.„Niti jedan opipljiv efeket Dodikovog i lobiranja njegovih struktura u zadnjih pet, šest godina ne može se identificirati ni najsuptilnijim teorijskim analziama. Dapače, cilj je zapravo bio, cilj i danas jeste RS prikazivati kao samostalnu državu, kao prirodni zahtjev i rezultat zahtjeva srpskog naroda na vlastitu državu. Cilj je bio to prikazati prirodnim stanjem i temeljne svjetske centre moći dobiti za tu logiku, a protov obrane BiH pod, kako kaže Dodik, svaku cijenu jer se radi o neodrživoj, neprirodnoj tvorevini. No, to nije postignuto“, navodi Kukić.
Lična promocija ili pogrešne optužbe
I opozicija u Republici Srpskoj navodi kako bi bilo dobro da se o utrošku sredstava za lobiranje, te efektima povede rasprava i pred entitetskim parlamentom. Poslanica SDS-a u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine Aleksandra Pandurević ističe da ne treba biti protiv lobiranja, ali se protivi načinu na koji se to dešava.
„Ali ja ne vidim šta je RS dobila. Gdje su investicije? Da li smo tim lobiranjem dobili bolji položaj RS u Briselu, u Vašingtonu? Bojim se da su ovdje uzalud bačene pare za nečiju ličnu promociju i za to da nam neki ljudi bez političke težine iz Vašingtona i iz Brisela pišu kolumne po pojedinim medijima u RS - kako je RS najbolja, najljepša itd. Plaćamo autorske tekstove kojim se promovišu Milorad Dodik i njegova vlada“, kaže Pandurević.
Ilustracija
Portparol vladajućeg SNSD-a Dušica Savić navodi:
„Što se tiče konkretnih efekata i optužbi da se ta sredstva koriste isključivo za promociju vladajuće partije, odnosno SNSD-a i gospodina Milorada Dodika, to je apsolutno netačno. Efekti se mogu očekivati u narednom periodu.“
Kada je aktuelna vlast najavljivala početak politike lobiranja, govorila je o povećanju stranih investicija u RS i poboljšanju njenog političkog imidža. No, nedostatak izvještaja o postignutom dovodi i do mogućeg zaključka da nema jasne strategije lobiranja, mišljenja je Dragan Bursać.
„Meni je fenomenalno ili paradoksalno da bude predstavnik Izraela u Kozarskoj Dubici, i jedan šeik takođe, koji su došli onako, tako da je to prilično nasumična stvar - ko koga tu dovodi, zašto“, rekao je Bursać.
Dio procesa lobiranja je, prema profesoru Kukiću, svakako iskorišten i da bi se ojačala i uloga lidera SNSD-a, danas predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.
„Ne mogu takvi Dodikovi apetiti niti ciljevi, jer su oni neprirodni, imati u konačnici ikakvih efekata, ali pozitivnih za njega, ali mogu imati negativnih efekata za građane jer oni sve teže žive i sve više shvaćaju da se život vrti oko realnih ciljeva, a realni ciljevi su radno mjesto, životni standard.“
U Vladi RS za sada ne otkrivaju prirodu ulaganja u lobiranje u prošloj godini, niti kakvu su planovi za ovu godinu. Još 2008. Vlada tog entiteta angažovala je američku advokatsku firmu Djui i Lebjuf da bi je savjetovala u pregovorima sa međunarodnom zajednicom i zastupala interes RS u svim drugim pravnim pitanjima. Angažovane su i još neke kuće, poput “Hill & Knowlton International” iz Belgije, koja je lobiranje radila na području Evrope, i “Quinn Gillespie Associates”, na području Sjedinjenih Američkih Država.