Europski sud za ljudska prava presudio je u korist petnaestero romske djece iz Međimurja i odredio hrvatskoj državi da svakome od njih plati po 4.000 eura odštete i sudske troškove jer ih je, odvajanjem u posebne romske razrede, diskriminirala i kršila njihova manjinska prava.
Dio Roma koji su tužili Republiku Hrvatsku, njihovi odvjetnici i predstavnici Europskog Centra za romska prava iz Budimpešte održali su tim povodom u Zagrebu konferenciju za novinare.
„Meni je bilo teško u školi. Tužan sam bio što sam bio samo sa Romima u odvojenom razredu. Ja sam pit'o učiteljicu da li možemo ići u razred sa drugom djecom. Ravnateljica mi je rekla da, kako je sada, da će tako i ostati. Ja to nisam mogao trpiti jer je uvijek bilo neugodno, mi Romi sami i preselio sam se u drugu školu u Čakovcu. Jako sam sretan ovom presudom Europskog suda, što je sud priznao da sam bio u pravu“, ispričao je osamnaestogodišnji Gordan Oršus.
Nekadašnji dječak, koji je danas svima ispričao koliko je bio nesretan zbog odvajanja malih Roma u posebne razrede u međimurskim osnovnim školama u Lončarevu, Trnovici, Podturenu,Orehovici, ne krije veselje zbog presude.
Europski je sud presudu donio tijesnom većinom, ali poruke su, kaže odvjetnica Lovorka Kušan, jasne:
„Donošenjem ove presude nije kraj što se tiče Vijeća Europe. Ova presuda se sada upućuje Odboru ministara Vijeća Europe koje će pratiti njezinu provedbu. To znači da država, ne samo Hrvatska, ali prije svega Hrvatska, sada treba poduzeti mjere koje će spriječiti takve daljnje povrede prava u budućnosti i o tome obavještavati Odbor ministara.“
Više romskih razreda nego prije
Ako je razlog za odvajanje djece bilo nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika, država je, kaže se u presudi, morala poduzeti dodatne mjere i dodatne satove kako bi se djeca mogla integrirati. Situacija, kaže Kušan, nije puno bolja ni 10 godina poslije, iako Hrvatska ulaže napore u poboljšanje položaja Roma što joj je u presudi priznao i sam Europski sud:
„Prema zadnjim izvještajima koje sam vidjela iz Ministarstva, a koji se odnose na provođenje mjera za smanjenje broja čistih romskih razreda, broj odvojenih razreda u Međimurskoj, Varaždinskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji danas je veći nego kada smo mi prije nekoliko godina pokrenuli tužbu, danas ih je 67, a onda ih je bilo 28. To povećanje se može tumačiti i time što je u Hrvatskoj u međuvremenu provedena široka akcija za što veće uključivanje romske djece u obrazovanje, ali činjenica je da se broj čistih romskih razreda povećava, a ne smanjuje.“
Problem odvojenih romskih razreda u Hrvatskoj izbio je u javnost još 2000. godine u izvješću Ureda pučkog pravobranitelja. Na žalost, tadašnji voditelj Ureda Ante Klarić stao je na stranu države i ustvrdio da su podaci njegovih suradnika netočni, no predstavnici Roma, uz odvjetnicu Lovorku Kušan i Europski centar za prava Roma, tužili su hrvatsku državu, gubili prvostupanjske presude, dogurali do Ustavnog suda i, na kraju, pravdu izborili na Europskom.
Predstavnica Europskog Centra za prava Roma iz Budimpešte Lidia Gall:
„Važno je naglasiti da Hrvatska nije usamljena i da se slične segregacijie i kršenja prava Roma događaju uzduž i poprijeko Europe, tim više je, kaže Gall, presuda Europskog suda za ljudska prava o diskriminaciji Roma u nekim međimurskim Osnovnim školama od općeg značenja i moći će se na nju pozivati i u sličnim slučajevima u drugim zemljama."
Spriječiti segregaciju
Zamjenik pučkog pravobranitelja Dejan Palić:
„Ova odluka je kraj prvog poglavlja, sad Hrvatska mora otvoriti drugo poglavlje po toj odluci, a to je zapravo traženje svih tih mjera potrebnih da se poboljša obrazovni status malih Roma, da se osigura mehanizam da ne dođe do njihove segregacije i diskriminacije, njih treba integrirati, a da bi ih se moglo integrirati moraju biti sposobni.“
Ono na što Europski sud za ljudska prava posebno upozorava jest golemo odustajanje romske djece od školovanja, čak 84 posto ih odustaje i unatoč svim pomacima država mora činiti još više i brže.
U tom golemom broju koji nisu završili osnovnu školu su i osamnaestogodišnji Siniša Balog i Josip Bogdan te njihova nekadašnja školska kolegica Manuelia Kaljanuš kojoj nije smetalo što je prije osam dana rodila pa je na pressicu donijela i svoju novorođenu bebu:
„Muško je, star je samo tjedan dana, zove se Mario, to mi je drugi. Završila sam samo peti razred i – odustala.“
Siniša Balog:
„Takav je običaj kod nas, ako ne idemo u školu, onda se oženimo i imamo djecu.“
Dio Roma koji su tužili Republiku Hrvatsku, njihovi odvjetnici i predstavnici Europskog Centra za romska prava iz Budimpešte održali su tim povodom u Zagrebu konferenciju za novinare.
„Meni je bilo teško u školi. Tužan sam bio što sam bio samo sa Romima u odvojenom razredu. Ja sam pit'o učiteljicu da li možemo ići u razred sa drugom djecom. Ravnateljica mi je rekla da, kako je sada, da će tako i ostati. Ja to nisam mogao trpiti jer je uvijek bilo neugodno, mi Romi sami i preselio sam se u drugu školu u Čakovcu. Jako sam sretan ovom presudom Europskog suda, što je sud priznao da sam bio u pravu“, ispričao je osamnaestogodišnji Gordan Oršus.
Nekadašnji dječak, koji je danas svima ispričao koliko je bio nesretan zbog odvajanja malih Roma u posebne razrede u međimurskim osnovnim školama u Lončarevu, Trnovici, Podturenu,Orehovici, ne krije veselje zbog presude.
Europski je sud presudu donio tijesnom većinom, ali poruke su, kaže odvjetnica Lovorka Kušan, jasne:
„Donošenjem ove presude nije kraj što se tiče Vijeća Europe. Ova presuda se sada upućuje Odboru ministara Vijeća Europe koje će pratiti njezinu provedbu. To znači da država, ne samo Hrvatska, ali prije svega Hrvatska, sada treba poduzeti mjere koje će spriječiti takve daljnje povrede prava u budućnosti i o tome obavještavati Odbor ministara.“
Više romskih razreda nego prije
Ako je razlog za odvajanje djece bilo nedovoljno poznavanje hrvatskog jezika, država je, kaže se u presudi, morala poduzeti dodatne mjere i dodatne satove kako bi se djeca mogla integrirati. Situacija, kaže Kušan, nije puno bolja ni 10 godina poslije, iako Hrvatska ulaže napore u poboljšanje položaja Roma što joj je u presudi priznao i sam Europski sud:
„Prema zadnjim izvještajima koje sam vidjela iz Ministarstva, a koji se odnose na provođenje mjera za smanjenje broja čistih romskih razreda, broj odvojenih razreda u Međimurskoj, Varaždinskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji danas je veći nego kada smo mi prije nekoliko godina pokrenuli tužbu, danas ih je 67, a onda ih je bilo 28. To povećanje se može tumačiti i time što je u Hrvatskoj u međuvremenu provedena široka akcija za što veće uključivanje romske djece u obrazovanje, ali činjenica je da se broj čistih romskih razreda povećava, a ne smanjuje.“
Problem odvojenih romskih razreda u Hrvatskoj izbio je u javnost još 2000. godine u izvješću Ureda pučkog pravobranitelja. Na žalost, tadašnji voditelj Ureda Ante Klarić stao je na stranu države i ustvrdio da su podaci njegovih suradnika netočni, no predstavnici Roma, uz odvjetnicu Lovorku Kušan i Europski centar za prava Roma, tužili su hrvatsku državu, gubili prvostupanjske presude, dogurali do Ustavnog suda i, na kraju, pravdu izborili na Europskom.
Predstavnica Europskog Centra za prava Roma iz Budimpešte Lidia Gall:
„Važno je naglasiti da Hrvatska nije usamljena i da se slične segregacijie i kršenja prava Roma događaju uzduž i poprijeko Europe, tim više je, kaže Gall, presuda Europskog suda za ljudska prava o diskriminaciji Roma u nekim međimurskim Osnovnim školama od općeg značenja i moći će se na nju pozivati i u sličnim slučajevima u drugim zemljama."
Spriječiti segregaciju
Zamjenik pučkog pravobranitelja Dejan Palić:
„Ova odluka je kraj prvog poglavlja, sad Hrvatska mora otvoriti drugo poglavlje po toj odluci, a to je zapravo traženje svih tih mjera potrebnih da se poboljša obrazovni status malih Roma, da se osigura mehanizam da ne dođe do njihove segregacije i diskriminacije, njih treba integrirati, a da bi ih se moglo integrirati moraju biti sposobni.“
Ono na što Europski sud za ljudska prava posebno upozorava jest golemo odustajanje romske djece od školovanja, čak 84 posto ih odustaje i unatoč svim pomacima država mora činiti još više i brže.
U tom golemom broju koji nisu završili osnovnu školu su i osamnaestogodišnji Siniša Balog i Josip Bogdan te njihova nekadašnja školska kolegica Manuelia Kaljanuš kojoj nije smetalo što je prije osam dana rodila pa je na pressicu donijela i svoju novorođenu bebu:
„Muško je, star je samo tjedan dana, zove se Mario, to mi je drugi. Završila sam samo peti razred i – odustala.“
Siniša Balog:
„Takav je običaj kod nas, ako ne idemo u školu, onda se oženimo i imamo djecu.“