Na prašnjavom predgrađu Tbilisija 1880. godine Aleksandar Roinašvili zaustavio je svoju kočiju i okrenuo se svojoj mladoj ženi.
"Od danas više nisi moja žena, a ja više nisam tvoj muž", rekao joj je.
Nakon što je šokirana supruga napustila kočiju, Roinašvili je nastavio put istoka prema današnjem Azerbejdžanu, a njegova kočija je zveckala od fotografske opreme.
Aleksandar Roinašvili: 1846. - 1898.
Nakon nesretnog braka, Roinašvili više nikada nije pokušao da izgradi porodicu.
Energiju je posvetio dokumentovanju kultura i pejzaža Kavkaza i svoje domovine Gruzije.
Kola s bivolima u Tbilisiju
Roinašvili je rođen u Dušetiju, u centralnoj Gruziji, 1846. godine. Nakon što je kao dijete izgubio oca, emigrirao je u Tbilisi.
Dvorac Ananuri
Roinašvili je uspio da se snađe u Tbilisiju i naučio je novi zanat - fotografiju. Bio je asistent ruskom studijskom fotografu.
Studijska fotografija gruzijskih muškaraca
Ubrzo je Roinašvili pokrenuo vlastiti posao, postavši prvi profesionalni gruzijski fotograf.
Portret perzijskog derviša sa zmijom oko vrata. Vjerovalo se da su u nekim slučajevima sufijski derviši posjedovali magične moći.
Roinašvilijev fotostudio bio je uspješan, ali je ubrzo poželio da koristi novu tehnologiju fotografije kako bi dokumentovao kulturu svoje okupirane domovine.
Grupa putnika ruča ispred manastira Kvatakevi blizu Tbilisija
Stotinu i pedeset godina od najproduktivnijeg Roinašvilijevog perioda, Nacionalna parlamentarna biblioteka Gruzije ustupila je nekoliko najboljih radova čuvenog gruzijskog fotografa.
Avlabarski most, koji se proteže kroz usku tačku rijeke Mtkvari, Tbilisi
Fotografije visoke rezolucije nude fascinantan, često iznenađujući uvid u Kavkaz pod ruskom vlašću.
Slavlje u selu Norio, nedaleko od Tbilisija
Gruzijski historičar Giorgi Javakišvili rekao je za Radio Slobodna Evropa da je Roinašvili bio izuzetan dijelom zbog onoga što je postigao unutar društva s izraženim klasnim razlikama.
Crkva Trojstva Gergeti (gore lijevo) gleda na pustu visoravan koja je danas centar uspješnog turističkog grada Stepantsminda, sjeverno područje Gruzije
"Roinašvili, osoba koja je došla sa sela, uspio je zahvaljujući vlastitim talentima", kaže Javakišvili.
Centralno područje Tbilisija bilo je drugačije od današnjeg. Pod sovjetskom vlašću, 1930-ih godina, srušeni su mnogi gradski objekti uz rijeku, a postavljenim kamenim nasipima koji su porubili rijeku Mtkvari omogućena je izgradnja cesta.
Javakišvili ističe da postoji relativno malo informacija o životu Roinašvilija nakon njegove rastave od supruge 1880. godine, ali se zna da je fotografisao i lutao Dagestanom nekoliko godina.
Fotografija pod naslovom "Dagestanski patuljak"
U jednom izvještaju gruzijske štampe iz 19. vijeka navodi se da je Dagestan bio mjesto koje je lično fasciniralo Roinašvilija, koji je "pretraživao planine Kavkaza u potrazi za izgubljenim i zaboravljenim artefaktima i pričama".
Tvrđava Kunzak, ruska ispostava u Dagestanu. Vojna baza je izgrađena 1867. godine oko 80 km jugozapadno od Mahačkale. Crkva unutar tvrđave je u nekom trenutku srušena nakon što je ova fotografija načinjena 1880-ih godina.
Roinašvilijeva ekspedicija u Dagestan je, kako se vjeruje, bila finansijski isplativa.
Vodeni mlin u Dagestanu
Rusko društvo bilo je fascinirano Dagestanom nakon što je Kremlj 1864. osvojio tu teritoriju nakon decenija žestokog sukoba sa planinskim plemenima.
Portret "bijesne žene" u Kumuku, Dagestan
"Uopšteno govoreći, Kavkaz za Rusiju u 19. vijeku bio je istovremeno mjesto egzotike, ljepote i užasa", rekao je Javahišvili za Radio Slobodna Evropa.
Nepoznati most u Dagestanu
U vrijeme kada je Roinašvili tumarao regionom sa svojim fotoaparatom, "rusko društvo je narode Kavkaza poznavalo samo iz književnosti i slikarstva", rekao je Javakašvili.
Taškapur, planinsko selo u Dagestanu
Gruzijski fotograf proputovao je i današnju Armeniju i Azerbajdžan.
Jevreji koji su živjeli na planinama. Mjesto na kojem je fotografija načinjena nije poznato, ali je etnička grupa koja je govorila perzijskim jezikom naseljavala područja današnjeg Azerbejdžana i ruskog Sjevernog Kavkaza.
Roinašvili je na svojim putešestvijama počeo sakupljati razne artefakte. Tako je naišao na ideju o stvaranju nacionalnog muzeja gruzijske kulture.
Armenski manastir Tatev. Ova fotografija, načinjena oko 1880. godine, otkriva nekoliko značajnih promjena koje su se od tada dogodile na tom mjestu, uključujući nestanak zvonika (sredina fotografije)
"Gotovo da nema nacije unutar Ruskog carstva koja nema svoju kuću ili muzej", napisao je Roinašvili.
"A mi [Gruzijci] koji imamo prednost drevne slave, umjetnosti i pismenosti, ni ne pomišljamo da osnujemo takvu nacionalnu kuću kako bi buduće generacije mogle vidjeti svoju staru slavu."
Kars, u današnjoj istočnoj Turskoj. U pozadini je armenska crkva iz 10. vijeka. Crkvu je sagradio prvi armenski kralj, ali je kasnije pretvarana u osmansku džamiju, rusku pravoslavnu crkvu pa ponovo u armensku pravoslavnu crkvu. Godine 1993. pretvorena je u džamiju.
"Kupio sam oko 500 stvari od naših neprijatelja i donio ih u naš matični grad s namjerom da ih dam našoj naciji, da osnujem gruzijski nacionalni muzej", napisao je Roinašvili pred kraj svog života.
"Prošlo je šest godina otkako sam donio ove predmete i, nažalost po nas, nisam uspio pronaći nijednu instituciju u našoj zemlji koja bi mogla, makar i privremeno, pohraniti te divne i rijetke predmete."
Put kroz Sioni na planinskom sjeveru Gruzije. Nekoliko kilometara dalje ovim putem nalazi se sadašnja granica sa Rusijom.
U maju 1898. godine, Aleksandar Roinašvili je iznenada umro, u 52. godini.
U testamentu je svu svoju imovinu, uključujući artefakte sa svojih putovanja, predao Gruzijskom društvu za pismenost.
Ljudi na jednoj svetkovini blizu Tbilisija
Jedan njegov savremenik o Roinašviliju je napisao: "Pokazao je nama Gruzijcima primjer za šta je jedan čovjek sposoban ako se ne boji okolnosti... Aleksandre Roinašvili učinio je svoje ime dostojnim vječnog sjećanja u svojoj zemlji."