Od 1. do 4. septembra u Širokom Brijegu će biti održan 11. po redu Mediteran film festival (MFF), najstarija regionalna smotra dokumentarista. Tim povodom razgovaramo sa Robertom Bubalom, festivalskim producentom i jednim od utemeljitelja.
Bubalo: U natjecateljskom dijelu imamo 21 film s područja Mediterana. Nama se na natječaj prijavilo oko 250 filmova. Selektor ih je sve pregledao i pustio u glavni program 21 film, što smo izračunali da je oko osam posto. Filmovi dolaze iz Bosne i Hercegovine, kao mediteranske zemlje, iz Hrvatske, Slovenije, Grčke, Turske, Španije, Italije, Francuske, Maroka, Izraela, ali i Palestine.
Filmovi se natječu za Kristalne projektore. Ukupan nagradni fond je 10.000 maraka. Glavna nagrada je novčani iznos od 6.000 maraka, utješna nagrada žirija je 2.000 maraka i imamo nagradu publike 2.000 maraka. Svi, kao i svake godine, dobiju naše prekrasne skulpture, Kristalne projektore, koji se bruse u Sloveniji, i koji novčano isto vrijede kao i novčani dio nagrade.
Bubalo: Namjerno smo odabrali ženski žiri. U žiriju su Elma Tataragić iz Sarajeva, inače selektorica glavnog programa SFF-a i Rada Šešić, filmska teoretičarka iz Bjelovara, koja radi svuda po svijetu i integrirana je u mnoge festivale. Treća članica žirija je jedna jako egzotična osoba, Ibtisan Mara´ana, Palestinka, koja živi u Tel Avivu i koja se smatra pionirkom u filmovima koji govore o pravu žena. Ona je lani pobijedila na našem Festivalu sa filmom koji govori o jednoj Palestinki koja se htjela kandidirati za misicu, o jednoj prekrasnoj ženi koja je naišla na zid kod vlastitih roditelja. To je zaista prekrasan film koji je svuda lani u svijetu pobjeđivao, pa i kod nas.
Želimo ukazati na to da žene možda nisu zastupljene tamo gdje bi trebale biti i da bi društvo možda bolje i lakše funkcioniralo da imamo više žene u nekim segmentima.
Bubalo: Time se mnogo ponosimo jer mi natječaj objavimo samo na našoj web stranici, a ona je toliko posjećena, da svi autori s Mediterana znaju za nju, iščekuju taj natječaj i šalju na vrijeme filmove, iako znaju da samo sedam do devet posto filmova uđe u glavni program. Ovo se smatra iznimno relevantnim festivalom dokumentarnog filma na području Mediterana, a sve više i u cijeloj Evropi.
Ti prvi koji su došli, su proširili dobro ime Festivala. Prije sedam – osam godina, kada su došli prvi Izraelci, prijavili su te godine dva - tri filma. Oni su bili oduševljeni ambijentom, atmosferom, produkcijom i organizacijom. Sljedeće godine se prijavilo 60 filmova iz Izraela. Dobar glas se brzo širi.
Neophodan kulturni turizam
Bubalo: Napravili smo trodnevni pred-program. Otkupili smo prava za prikazivanje pet vrhunskih dokumentarnih filmova. To su svjetski dokumentarni kino hitovi koji su zaradili velike novce na kino blagajnama. To su dugometražni dokumentarci, najviše moguće produkcije, koje manje-više ne možemo vidjeti u kinima. Rijetko se dokumentarac pojavi na redovitom kino repertoaru, a vrlo rijetko se takvi filmovi pojavljuju i na televiziji. Mislim da je problem u tome što je njihova cijena dosta visoka, a da ljudi koji kreiraju programe na televiziji misle da to nije isplativo.
Znamo da nismo komercijalni festival, da ne naplaćujemo ulaznice, ali i da ljudi te filmove trebaju vidjeti. Otkupili smo Čovjeka na žici. To je impresivan film o čovjeku koji je sat vremena proveo na žici između srušenih tornjeva u Njujorku. Film Zaljev smo ostavili nakon proglašenja pobjednika na zatvaranju Festivala, koji je osvojio Oskara. Taj pred-program je možda nekakvo zagrijavanje za sljedeću godinu. Planiramo festival proširiti sa četiri na sedam dana. Vidjet ćemo kakve će bito produkcijske okolnosti sljedeće godine i hoće li nas recesija i dalje drmati.
Bubalo: Mislim da tu ima i jednog i drugog. Prije je to bio plod naših nastojanja da malo dignemo produkciju festivala. Sada smo zapravo vidjeli da je neka vrsta kulturnog turizma neophodna, da treba da se forsira kao neka grana turizma koja ne postoji u našoj zemlji. Postoje razne vrste turizma, ali kulturni se tak sada razvija. Mi smo ti koji ga uz pomoć naše turističke zajednice u županiji i uz pomoć Ministarstva okoliša i turizma u Federaciji pokušavamo malo razdrmati, vidjeti i istražiti koje su tu mogućnosti. Imamo i izlete i brošure koje ćemo izdavati, kao i filmsku radionicu koja će se baviti osnovama dokumentarnog filma, osnovama rada na dokumentarnom filmu. Kroz tu filmsku radionicu ćemo istraživati lokalitet u Hutovom blatu, kojim se malo tko bavi. Mi bi smo željeli malo gurnuti svijest o mogućnostima tog kulturnog turizma. Hoćemo li uspjeti, to je pitanje, ali krenuli smo s tim.
Bubalo: Moramo se po nečemu razlikovati. Mediteranac mora biti takav. Mora biti ležerniji. Nema naplaćivanja ulaznica, nema naplaćivanja ičega. Tek nešto nužno. Obzirom da imamo 40-50 volontera, imamo i neku minimalnu cijenu pića ispred kino dvorane, koja ide njima, da imaju neki honorar u cijeloj toj priči. Gledamo da se učesnici požele vratiti.
Bubalo: SFF je broj jedan, ali mi smo bez konkurencije broj dva. Treba samo raširiti naše kataloge. Imamo nekoliko publikacija koje izdajemo. Tu je i naša web stranica, koja je prava filmska stanica. Na njoj se vrte filmovi, trejleri filmova koji se vrte na festivalu, pa svako može vidjeti što ga zanima. Na razini Bosne i Hercegovine mislim da smo užasno relevantan međunarodni kulturni događaj i da ga ni pod koju cijenu ne treba preskakati. Ambijent je drugačiji nego na drugim događajima, tako da se otkrije i po nešto novo u cijeloj toj priči.
Zavrtjeli smo se tako da se to ne može ugasiti ni po koju cijenu. Nekada mi se čini da smo malo prerasli grad. Stvoren je još jedan festival, Hercegovina fest, koji se bavi amaterizmom, ali je užasno posjećen. To je masovno okupljanje mladih iz cijele regije. Mi smo osnovali i Kino klub. Svi smo članovi Filmskog saveza Bosne i Hercegovine. Mi radimo, mi produciramo filmove, mi imamo filmske radionice, mi šaljemo ljude na školovanje vani. Zahvaljujući MFF, ne moram reći koliko se filmova snimilo po Hercegovini, ali to su sve filmovi u povojima i tu nema velike profesionalnosti, ali ima užasno simpatičnih filmova. Prošle godine smo imali i prvi gej film u Hercegovini. Osnovano je i nekoliko filmskih produkcija koje već rade na fondaciji za kinematografiju. Ove godine je urađeno nekoliko filmova, a produkcija je bila iz Širokog Brijega. Priprema se jedan igrani film u širokobriješkoj produkciji.
To se strašno razvilo i mi razmišljamo o dodatnom ulaganju u našu filmsku infrastrukturu, da stvarno stvorimo gradić koji će biti prepoznatljiv po filmu.
RSE: Koliko ćemo filmova i iz kojih zemalja vidjeti ove godine u takmičarskom dijelu?
Bubalo: U natjecateljskom dijelu imamo 21 film s područja Mediterana. Nama se na natječaj prijavilo oko 250 filmova. Selektor ih je sve pregledao i pustio u glavni program 21 film, što smo izračunali da je oko osam posto. Filmovi dolaze iz Bosne i Hercegovine, kao mediteranske zemlje, iz Hrvatske, Slovenije, Grčke, Turske, Španije, Italije, Francuske, Maroka, Izraela, ali i Palestine.
Filmovi se natječu za Kristalne projektore. Ukupan nagradni fond je 10.000 maraka. Glavna nagrada je novčani iznos od 6.000 maraka, utješna nagrada žirija je 2.000 maraka i imamo nagradu publike 2.000 maraka. Svi, kao i svake godine, dobiju naše prekrasne skulpture, Kristalne projektore, koji se bruse u Sloveniji, i koji novčano isto vrijede kao i novčani dio nagrade.
RSE: Ove godine o njima odlučuje ženski žiri. Da li je to slučajno ili namjerno?
Bubalo: Namjerno smo odabrali ženski žiri. U žiriju su Elma Tataragić iz Sarajeva, inače selektorica glavnog programa SFF-a i Rada Šešić, filmska teoretičarka iz Bjelovara, koja radi svuda po svijetu i integrirana je u mnoge festivale. Treća članica žirija je jedna jako egzotična osoba, Ibtisan Mara´ana, Palestinka, koja živi u Tel Avivu i koja se smatra pionirkom u filmovima koji govore o pravu žena. Ona je lani pobijedila na našem Festivalu sa filmom koji govori o jednoj Palestinki koja se htjela kandidirati za misicu, o jednoj prekrasnoj ženi koja je naišla na zid kod vlastitih roditelja. To je zaista prekrasan film koji je svuda lani u svijetu pobjeđivao, pa i kod nas.
Želimo ukazati na to da žene možda nisu zastupljene tamo gdje bi trebale biti i da bi društvo možda bolje i lakše funkcioniralo da imamo više žene u nekim segmentima.
Želimo ukazati na to da žene možda nisu zastupljene tamo gdje bi trebale biti i da bi društvo možda bolje i lakše funkcioniralo da imamo više žene u nekim segmentima.
RSE: I prošle godine je pred selektorom bilo oko 250 ostvarenja. Samo oko osam posto se pojavi pred publikom. Ta činjenica govori o silnoj želji autora sa Mediterana da se pojave na festivalu i o ugledu ove smotre u međunarodnim filmskim okvirima.
Bubalo: Time se mnogo ponosimo jer mi natječaj objavimo samo na našoj web stranici, a ona je toliko posjećena, da svi autori s Mediterana znaju za nju, iščekuju taj natječaj i šalju na vrijeme filmove, iako znaju da samo sedam do devet posto filmova uđe u glavni program. Ovo se smatra iznimno relevantnim festivalom dokumentarnog filma na području Mediterana, a sve više i u cijeloj Evropi.
Ti prvi koji su došli, su proširili dobro ime Festivala. Prije sedam – osam godina, kada su došli prvi Izraelci, prijavili su te godine dva - tri filma. Oni su bili oduševljeni ambijentom, atmosferom, produkcijom i organizacijom. Sljedeće godine se prijavilo 60 filmova iz Izraela. Dobar glas se brzo širi.
Neophodan kulturni turizam
RSE: I ove godine u planu su i brojni drugi programi. Praktično, Festival je već počeo.
Bubalo: Napravili smo trodnevni pred-program. Otkupili smo prava za prikazivanje pet vrhunskih dokumentarnih filmova. To su svjetski dokumentarni kino hitovi koji su zaradili velike novce na kino blagajnama. To su dugometražni dokumentarci, najviše moguće produkcije, koje manje-više ne možemo vidjeti u kinima. Rijetko se dokumentarac pojavi na redovitom kino repertoaru, a vrlo rijetko se takvi filmovi pojavljuju i na televiziji. Mislim da je problem u tome što je njihova cijena dosta visoka, a da ljudi koji kreiraju programe na televiziji misle da to nije isplativo.
Znamo da nismo komercijalni festival, da ne naplaćujemo ulaznice, ali i da ljudi te filmove trebaju vidjeti. Otkupili smo Čovjeka na žici. To je impresivan film o čovjeku koji je sat vremena proveo na žici između srušenih tornjeva u Njujorku. Film Zaljev smo ostavili nakon proglašenja pobjednika na zatvaranju Festivala, koji je osvojio Oskara. Taj pred-program je možda nekakvo zagrijavanje za sljedeću godinu. Planiramo festival proširiti sa četiri na sedam dana. Vidjet ćemo kakve će bito produkcijske okolnosti sljedeće godine i hoće li nas recesija i dalje drmati.
RSE: Sastavni dio Festivala je i turistička ponuda. Da li je ona nastala slučajno, spontano, iz gole nužde da preživite, ili je plod nekog zrelog promišljanja?
Bubalo: Mislim da tu ima i jednog i drugog. Prije je to bio plod naših nastojanja da malo dignemo produkciju festivala. Sada smo zapravo vidjeli da je neka vrsta kulturnog turizma neophodna, da treba da se forsira kao neka grana turizma koja ne postoji u našoj zemlji. Postoje razne vrste turizma, ali kulturni se tak sada razvija. Mi smo ti koji ga uz pomoć naše turističke zajednice u županiji i uz pomoć Ministarstva okoliša i turizma u Federaciji pokušavamo malo razdrmati, vidjeti i istražiti koje su tu mogućnosti. Imamo i izlete i brošure koje ćemo izdavati, kao i filmsku radionicu koja će se baviti osnovama dokumentarnog filma, osnovama rada na dokumentarnom filmu. Kroz tu filmsku radionicu ćemo istraživati lokalitet u Hutovom blatu, kojim se malo tko bavi. Mi bi smo željeli malo gurnuti svijest o mogućnostima tog kulturnog turizma. Hoćemo li uspjeti, to je pitanje, ali krenuli smo s tim.
RSE: Vaš Festival se debelo razlikuje od svih ostalih, po neposrednosti, po uslovima pod kojima se tamo živi, pod kojima se festival odvija, po specifičnom načinu boravka velikog broja ljudi.
Bubalo: Moramo se po nečemu razlikovati. Mediteranac mora biti takav. Mora biti ležerniji. Nema naplaćivanja ulaznica, nema naplaćivanja ičega. Tek nešto nužno. Obzirom da imamo 40-50 volontera, imamo i neku minimalnu cijenu pića ispred kino dvorane, koja ide njima, da imaju neki honorar u cijeloj toj priči. Gledamo da se učesnici požele vratiti.
RSE: Mislim da više nikome ne treba objašnjavati šta je MFF za čitavu desnu obalu Neretve, ali i za Bosnu i Hercegovinu.
Razmišljamo o dodatnom ulaganju u našu filmsku infrastrukturu, da stvarno stvorimo gradić koji će biti prepoznatljiv po filmu.
Bubalo: SFF je broj jedan, ali mi smo bez konkurencije broj dva. Treba samo raširiti naše kataloge. Imamo nekoliko publikacija koje izdajemo. Tu je i naša web stranica, koja je prava filmska stanica. Na njoj se vrte filmovi, trejleri filmova koji se vrte na festivalu, pa svako može vidjeti što ga zanima. Na razini Bosne i Hercegovine mislim da smo užasno relevantan međunarodni kulturni događaj i da ga ni pod koju cijenu ne treba preskakati. Ambijent je drugačiji nego na drugim događajima, tako da se otkrije i po nešto novo u cijeloj toj priči.
Zavrtjeli smo se tako da se to ne može ugasiti ni po koju cijenu. Nekada mi se čini da smo malo prerasli grad. Stvoren je još jedan festival, Hercegovina fest, koji se bavi amaterizmom, ali je užasno posjećen. To je masovno okupljanje mladih iz cijele regije. Mi smo osnovali i Kino klub. Svi smo članovi Filmskog saveza Bosne i Hercegovine. Mi radimo, mi produciramo filmove, mi imamo filmske radionice, mi šaljemo ljude na školovanje vani. Zahvaljujući MFF, ne moram reći koliko se filmova snimilo po Hercegovini, ali to su sve filmovi u povojima i tu nema velike profesionalnosti, ali ima užasno simpatičnih filmova. Prošle godine smo imali i prvi gej film u Hercegovini. Osnovano je i nekoliko filmskih produkcija koje već rade na fondaciji za kinematografiju. Ove godine je urađeno nekoliko filmova, a produkcija je bila iz Širokog Brijega. Priprema se jedan igrani film u širokobriješkoj produkciji.
To se strašno razvilo i mi razmišljamo o dodatnom ulaganju u našu filmsku infrastrukturu, da stvarno stvorimo gradić koji će biti prepoznatljiv po filmu.