Piše: Mike Eckel

Postoji problem sa zabačenom i raširenom mrežom cjevovoda i stanica za napajanje koji Rusiji pomažu da premjesti svoje ogromne naftne resurse, zbog kojih je drugi najveći svjetski izvoznik sirove nafte.

Ljudi kradu naftu.

To nisu tek obični građani. Radi se o sofisticiranoj organizovanoj kriminalnoj grupi koja operiše pod zaštitom službenika za provođenje zakona, uključujući i glavnu rusku sigurnosnu agenciju, FSB. Oni uzimaju naftu koristeći ilegalne slavine i crijeva, pumpajući tečni plijen iz cjevovoda u cisterne kamiona ili riječne teretne brodove.

Ne radi se o svega nekoliko barela.

Po jednoj procjeni državne banke VTB Capital, godišnje se gubi do 3,5 milijardi dolara zbog krađe nafte. Koliki su gubici za budžet Rusije? I do 1,2 milijarde godišnje.

Radeći na ovoj priči, novinari Ruskog servisa Radija Slobodna Evropa (RSE) došli su do ekskluzivnih, ali zapanjujućih otkrića.

To je samo jedna od preko desetina velikih istraga u 2021. godini koje su se ticale centralne i istočne Evrope, Rusije, Kavkaza i južne i centralne Azije koje su sproveli reporteri RSE.

U kojim evropskim gradovima su politički povezani insajderi iz Kazahstana uložili svoje novce za nekretnine? Ko zapravo stoji iza nerješenog ubistva iranskih intelektualaca širom svijeta između 1988. do 1998?

Evo nekoliko akcenata istraživačkog rada RSE tokom protekle godine.

Ubistvo slavnog iranskog disidenta

Kada je njemačka policija ušla u stan u Bonu, 6. avgusta 1992., našla je tijelo poznatog iranskog zabavljača, pjesnika i disidenta koji je pobjegao iz svoje zemlje nakon Islamske revolucije 1979. godine.

Bilo je šokantno naći nož u remenu Ferejduna Farokzada i još jedan u njegovim ustima. Još gore, plamenici na šporetu gorili su danima, zagrijavali kuhinju i zapravo pekli njegovo tijelo u raspadu.

Dvogodišnja istraga RSE Radio Farda otkrila je da je njemačka policija smatrala da je Farokzadovo ubistvo – jedno u nizu ubistava i nestanaka iranskih disidenata širom svijeta – tipično za iransku obavještajnu službu. Ubistvo ostaje nerazjašnjeno gotovo tri decenije.

Bivši agent iranske obavještajne službe ustvrdio je za Radio Farda da je iranska tajna služba dovela drugog iranskog emigranta koji je bio Farokzadov poznanik da počini ubistvo.

Otkrića nisu rasvijetlila samo tajni rad odreda iranske obavještajne službe i dovela do novih propitivanja, već su ponovo skrenula pažnju na Farokzadov život, život čovjeka koji je kršio norme i tabue iranskog društva time što je, između ostalog, otvoreno govorio o svojoj seksualnosti i bio žestok kritičar klerikalnog režima.

Od Budimpešte do Zakarpatske Ukrajine

Više od decenije počevši od 2011., vlada mađarskog premijera Viktora Orbana i javni fondovi povezani sa njegovom političkom partijom, slali su stotine miliona eura mađarskoj dijaspori u zemlje širom istočne Evrope: Slovačku, Rumuniju, Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju. I Ukrajinu.

Približno 150.000 etničkih Mađara živi u zapadnoj Zakarpatiji koja se graniči sa Mađarskom. Pitanje je tamo dobilo političku dimenziju, budući da su se neki tamošnji Mađari ljutili zbog vladinih propisa o upotrebi drugih jezika osim ukrajinskog, naročito u obrazovanju.

Ukrajinska sigurnosna služba, u međuvremenu, u prošlosti je organizovala racije mađarskih kulturnih društava zbog navodnih naznaka postojanja separatističkog pokreta.

Na osnovu brojki koje je prvo sakupio konzorcijum novinarskih organizacija u istočnoj Evropi, istraživačka jedinica Schemes koju vodi Ukrajinski servis RSE u saradnji sa UA: Pershy televizijom, otkrila je da je mađarski javni fond poznat kao Bethlen Gabor poslao 115 miliona eura zajednicama etničkih Mađara u zapadnoj Ukrajini.

Neka od doznačenih sredstava činila su se benignim - na primjer, renoviranje obdaništa u kojima pripadnici mađarske zajednice u Ukrajini mogu svoju djecu da podučavaju mađarski jezik i kulturu. Ostalo finansiranje ima više političke nijanse: na primjer, finansiranje jumbo plakata za političku partiju etničkih Mađara koja je posljednjih godina postala sve više nacionalistička.

"Kada se novac tako investira, svakako pretpostavlja uticaj i lojalnost", rekao je jedan stručnjak za RSE.

Pročitajte i ovo: RSE istraga: Zašto Mađarska finansira dijasporu na zapadu Ukrajine?

Velike kuće, duboki džepovi

Prije ostavke na mjesto predsjednika 2017., Nursultan Nazarbajev je bio vrhovni vođa Kazahstana. Prvi predsjednik u vremenu nakon Sovjetskog Saveza, Nazarbajev je bio neprikosnovena figura koja je kontrolisala centralnoazijsku državu u jeku njenog napretka – napretka koji je nemalo bio poguran ogromnim rezervama gasa i nafte.

Međutim, novi prosperitet je češće dolazio političkim insajderima i rođacima Nazarbajeva koji su svoje milione, nerijetko stečene pod sumnjivim okolnostima, uložili u nekretnine i vile u inostranstvu.

Tokom protekle dvije decenije, Nazarbajevi rođaci kupili su nekretnine u vrijednosti stotina miliona dolara u Evropi i Sjedinjenim Državama. Kompleks skupih nekretnina na luksuznim jezerima, u neboderima Manhattana, londonskim četvrtima i na obalama španske Costa Brave.

RSE je identifikovao kupovinu članova Nazarbajeve porodice u periodu od 20 godina u vrijednosti od najmanje 785 miliona dolara u Evropi i SAD-u.

Brojke uključuju i nekretnine koje su od tada prodane, među kojima su stanovi vrijedni više miliona dolara u Sjedinjenim Američkim Državama koje je kupio Nazarbajev brat Bolat. U listu ne ulazi raskošno imanje u Španiji, čiji je vlasnik Nazarbajev zet Timur Kulibev, a čija kupovna cijena nije mogla da se pronađe.

Otkrića pružaju pogled na razmjere investicija u nekretnine koje su napravili Nazarbajevi rođaci i koliko je onih koji su bliski kazahstanskoj vladajućoj porodici završilo sa luksuznim imanjima na ekskluzivnim lokacijama.

"Teško je odvojiti vladu od porodice (Nazarbajev)", rekao je za RSE dugogodišnji kazahstanski stručnjak za prava.

Život kazahstanskih bogataša i ljudi s političkim vezama

Ucjena, silovanje, samoubistvo

Globalna industrija sa web-kamerama, gdje klijenti iz cijelog svijeta plaćaju ljude, žene ili muškarce da razgovaraju i često izvode seksualne radnje pred kamerom, generiše milijarde dolara godišnje.

U centralnoj Aziji, glavni grad Kirgistana Biškek i obližnji ekonomski centar Almati pojavili su se kao regionalna središta u kojima je veliki broj studija sa web-kamerama.

Vjeruje se da u Kirgistanu do 5.000 mladih žena radi kao tzv. „web-cam modeli“, od kojih se mnoge bore za sastave kraj s krajem u državi gdje gotovo jedna trećina stanivništva živi u siromaštvu.

Istraga Kirgistanskog servisa RSE bavila se time koliko je mladih žena uvučeno na prevaru u jednu vrstu modernog ropstva, zloupotrebe lika, ucjene i u nekim slučajevima i silovanja.

Mnoge od njih se plaše da odu u policiju iz straha da bi ih se moglo iskoristi ili iznuđivati im se novac.

"Toliko je mladih žena čiji roditelji su bolesni, koje imaju djecu sa posebnim potrebama. Njima stvarno treba novac", rekla je jedna žena koja je izašla iz industrije sa web-kamerama.

Ucjena, silovanje, samoubistvo: Unutar webcam studija u Kirgistanu

Manganski zločin

To je jedna od najvećih industrijskih operacija u Gruziji – ogromni rudnik u zapadnom distriktu koji, prema navodima aktivista i okolnih stanara, uzrokuje masivno zagađenje i narušava okoliš već godinama.

Gruzijski rudnik Manganski LLC u gradu Čiatura je pod kontrolom poslovne grupe usko povezane s političkom strankom Gruzijski san, koja dominira politikom te zemlje od 2012.

Prethodno vlasništvo rudnika povezuje se sa sumnjivom američkom kompanijom koju posjeduje ukrajinski milijarder. Posljednjih godina Manganski LLC je kažnjavan sa stotinama miliona dolara regulatornih kazni, koje su misteriozno smanjene.

Kompanija je predmet brojnih navoda o kršenju propisa o radu.

Gruzijski servis RSE proveo je mjesece kopajući korporativne registre, vlasničku dokumentaciju i regulatorne izvještaje da bi pokazao kako je gruzijska biznis grupa "Dream-linked" varala kako bi preuzela kontrolu nad rudnikom, dok je istovremeno izbjegavala okolišne propise na štetu seljana.

Tajno planinsko skrovište uzbekistanskog predsjednika

Tačno mjesec dana nakon što je preuzeo funkciju kao drugi lider Uzbekistana poslije pada SSSR-a 1991., predsjednik Šavkat Mirzijojev održao je govor na zajedničkoj sesiji parlamenta.

Njegovo obraćanje u januaru 2017. dotaklo se brojnih tema, među kojima je bila i fiskalna odgovornost.

Međutim, u roku od nekoliko sedmica, uzbekistanske državne kompanije upustile su se u tajni projekat koji je podigao ozbiljna pitanja, među njima i ono o iskrenosti predsjednika – ekskluzivno, zabačeno imanje u čijem kompleksu je novo umjetno jezero namijenjeno da ga koristi Mirzijojev.

Rekreativni kompleks je otkriven kao dio višestruke istrage Uzbekistanskog servisa RSE u kojem se razgovaralo sa brojnim izvorima direktno uključenim ili upoznatim sa netransparentno finansiranim projektom lociranim na zaštićenom staništu rezervata, koje je sakriveno od očiju javnosti preprekama na putu i osobljem za sigurnost.

Tajna rezidencija predsednika Uzbekistana

Dva izvora procijenila su cijenu kompleksa na nekoliko stotina milijardi dolara, iako se svega šačica zvaničnih dokumenata dostupnih javnosti referiše na rezervat koji je velikim dijelom završen 2019.

Istraga je takođe otkrila i cijenu koju su stanovnici tog kraja platili zbog ovog projekta što uključuje poremećaj snabdijevanja vodom za seljane u okolini i premještanje porodice koja je bila poznata po tome da se brinula o ekosistemu na lokaciji rezervata.