Na haškom suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću iskaz o posjetu logorima dovršio je britanski novinar Edward Vulliamy, govoreći o ratu u Bosni i Hercegovini – kao „najgorem nasilju u Europi u pola stoljeća“.
Tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka Mladićeva obrana je nastojala relativizirati uspostavljanje logora za građane nesrpske nacionalnosti 1992.godine - informacijama o sličnim zatočeničkim objektima uspostavljenim od strane hrvatskih i bošnjačkih snaga.
Iako su suci već upozorili da se obrana ne može bazirati na opisivanju zločina koji nisu predmet suđenja, branitelji očito provode taktiku korištenja ratnih grijeha druge dvije strane u sukobu - kako bi umanjili odgovornost vlasti bosanskih Srba za genocidne zločine 1992.godine - za što se Mladiću sudi po zapovjednoj odgovornosti.
Budući da je svjedok Vulliamy, osim Omarske i Trnopolja, posjetio i logore na području pod kontrolom bosanskih Hrvata, kao i Bošnjaka - branitelj Dan (Dejan) Ivetić je podsjetio na neke od njih.
„Ne jedan, nego tri zatočenička logora u Tarčinu gdje su držani Srbi. Silos, Škola i Kasarna – tamo je konstatno vršeno mučenje od 1992.godine do veljače 1996“, nabrajao je Ivetić.
Osim otkrivanja neugodnih informacija o zločinima bošnjačkih i hrvatskih vlasti za vrijeme rata, Mladićeva obrana je odgovornost za logore koje je svjedok posjetio, poput Omarske i Trnopolja, prebacivala na lokalne vlasti bosanskih Srba, odbacujući teze tužiteljstva da su oni formirani od strane VRS-a.
„Ako Vas mogu podsjetiti je li pukovnik Arsić bio pripadnik VRS-a koji je rekao da Vas može ovlastiti za posjet Manjači, jer je to pod nadležnosti vojske, dok Vas je za posjet drugim logorima uputio na civilne vlasti? Nije li to točniji prikaz onoga što se dogodilo?“, ispitivao je Ivetić.
Pokušavajući prikazati pristranost i neobjektivnost svjedoka obrana je također ustvrdila - da je Trnopolje bio tranzitni centar, a ne logor kako su prenijeli novinari tijekom posjeta u kolovozu 1992. godine.
Novinar Vulliamy je odbio takve navode, podsjetivši da su u svim logorima držani i zlostavljani civili, a ne osumnjičeni za ratne aktivnosti, kako su tada tvrdile vlasti bosanskih Srba, a čime se sada brani Mladićeva obrana.
„I bio je brifing u Omarskoj o raznim kategorijama zatvorenika. A također nam je dr. Karadžić garantirao da nije bilo zatočenih civila“, prisjetio se novinar britanskog Guardiana.
Nakon Vulliamyja, koji je svjedočio u 6 haških suđenja vezanim uz prijedorske zločine te u dva o zločinima Hrvatskog vijeća obrane u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog sukoba, s iskazom je počeo Ibro Osmanović. On je kao Bošnjak iz Vlasenice 1992. godine zatočen u policijskoj stanici te kasnije u logorima Sušica i Batković.
Sa suzama se prisjetio žrtava, nekih i malodobnih, o čijim je eshumacijama nakon rata imao saznanja. Svjedočenje će dovršiti u petak.
Tijekom unakrsnog ispitivanja svjedoka Mladićeva obrana je nastojala relativizirati uspostavljanje logora za građane nesrpske nacionalnosti 1992.godine - informacijama o sličnim zatočeničkim objektima uspostavljenim od strane hrvatskih i bošnjačkih snaga.
Iako su suci već upozorili da se obrana ne može bazirati na opisivanju zločina koji nisu predmet suđenja, branitelji očito provode taktiku korištenja ratnih grijeha druge dvije strane u sukobu - kako bi umanjili odgovornost vlasti bosanskih Srba za genocidne zločine 1992.godine - za što se Mladiću sudi po zapovjednoj odgovornosti.
Budući da je svjedok Vulliamy, osim Omarske i Trnopolja, posjetio i logore na području pod kontrolom bosanskih Hrvata, kao i Bošnjaka - branitelj Dan (Dejan) Ivetić je podsjetio na neke od njih.
„Ne jedan, nego tri zatočenička logora u Tarčinu gdje su držani Srbi. Silos, Škola i Kasarna – tamo je konstatno vršeno mučenje od 1992.godine do veljače 1996“, nabrajao je Ivetić.
Osim otkrivanja neugodnih informacija o zločinima bošnjačkih i hrvatskih vlasti za vrijeme rata, Mladićeva obrana je odgovornost za logore koje je svjedok posjetio, poput Omarske i Trnopolja, prebacivala na lokalne vlasti bosanskih Srba, odbacujući teze tužiteljstva da su oni formirani od strane VRS-a.
Pokušavajući prikazati pristranost i neobjektivnost svjedoka obrana je također ustvrdila - da je Trnopolje bio tranzitni centar, a ne logor kako su prenijeli novinari tijekom posjeta u kolovozu 1992. godine.
Novinar Vulliamy je odbio takve navode, podsjetivši da su u svim logorima držani i zlostavljani civili, a ne osumnjičeni za ratne aktivnosti, kako su tada tvrdile vlasti bosanskih Srba, a čime se sada brani Mladićeva obrana.
„I bio je brifing u Omarskoj o raznim kategorijama zatvorenika. A također nam je dr. Karadžić garantirao da nije bilo zatočenih civila“, prisjetio se novinar britanskog Guardiana.
Vaš browser nepodržava HTML5
Nakon Vulliamyja, koji je svjedočio u 6 haških suđenja vezanim uz prijedorske zločine te u dva o zločinima Hrvatskog vijeća obrane u vrijeme hrvatsko-bošnjačkog sukoba, s iskazom je počeo Ibro Osmanović. On je kao Bošnjak iz Vlasenice 1992. godine zatočen u policijskoj stanici te kasnije u logorima Sušica i Batković.
Sa suzama se prisjetio žrtava, nekih i malodobnih, o čijim je eshumacijama nakon rata imao saznanja. Svjedočenje će dovršiti u petak.