Banjaluka je bila prvo odredište prve zvanične posjete srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića Bosni i Hercegovini. Za mnoge to nije nikakvo iznenađenje s obzirom na činjenicu kako su i dosadašnji zvaničnici iz susjedne države posjećivali uglavnom Banjaluku, a ne glavni grad Sarajevo.
Kako navodi Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, Nikolić može da ode u Banjaluku, jer je posjeta najavljena i u sklopu specijalnih veza Republike Srpske i Srbije, ali:
„Bolje bi bilo da je došao prvo u Sarajevo. Bolje bi bilo da nije dao neke izjave o Srebrenici. Bolje bi bilo da nije dao neke izjave o Bosni i Hercegovini. To bi bio put za oporavak odnosa između Srbije i BiH nakon svega što je Srbija učinila u BiH. Jedan predsjednik koji bi to imao u vidu i koji bi vodio jednu politiku koja je drugačija od ove koje vodi sad i slao drugačije poruke bi bila bolja stvar i za Srbiju i za BiH. Ja se nadam da će gospodin Nikolić promijeniti odnos prema BiH, da će promijeniti svoj vokabular u odnosu na nju i da ćemo graditi neke odnose koji će biti na onome što je trasirao svojedobno predsjednik Tadić“, kaže Izetbegović.
Izetbegovićev komentar Nikolić je obrazložio time kako ga niko u Sarajevo nije zvao, iako je spreman doći:
„Tako da ne stoji saradnja između BiH i Srbije. Stoji saradnja između gospodina Izetbegovića i Tomislava Nikolića, ali ja je nisam zaustavio“, rekao je Nikolić.
Iako ga niko od novinara nije pitao da da komentar na Izetbegovićevu ocjenu Nikolićeve posjete, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, dao je svoj sud:
„Što se tiče Izetebegovića, on ne predstavlja BiH u ovom slučaju. On je samo puki predstavnik bošnjačkog političkog naroda i ne govori u ime nas, i nije mogao da govori u ime nas, i treba ga tretirati samo kao predstavnika bošnjačkog naroda koji ga je birao“, naveo je Dodik.
Sumnja u odnos prema BiH
Nikolićeva posjeta bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj, za bh. analitičare nije nikakva novost.
Vehid Šehić, kopredsjedavajući Igmanske inicijative, za naš radio kaže kako je prva zvanična posjeta Tomislava Nikolića Banjaluci, a ne Sarajevu, jedna vrsta političkog licemjerstva, jer, ukoliko želi dobrosusjedske odnose, kako navodi Šehić, Nikolić je prvo trebao posjetiti glavni grad Bosne i Hercegovine. Istovremeno, kaže Šehić, Nikolićeva posjeta bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj, može dovesti u sumnju njegov odnos prema državi Bosni i Hercegovini:
„Političari u Beogradu zaboravljaju da je RS entitet BiH u kojem ravnopravno žive sva tri naroda, kao i Federacija, pa ne može se o interesu srpskog naroda voditi računa samo o onim koji žive u RS, a ne voditi računa o onim koji žive u Federaciji. To pokazuje i političku nezrelost određenih političkih lidera u Srbiji.“
Za profesora na Sveučilištu u Mostaru Slavu Kukića, Nikolićeva posjeta Banjaluci, a ne Sarajevu, ukazuje na staru praksu srbijanskih zvaničnika da se na Republiku Srpsku pokušava gledati kao na zaseban državni entitet, nezavisan od Bosne i Hercegovine. Prema njegovim riječima, ništa drugo se nije ni moglo očekivati od sljedbenika Šešeljeve političke filozofije:
„To je praksa kojom će oni pokušavati amortizirati frustracije srbijanskog biračkog tijela zbog onoga što se neumitno događa, i što će se dalje događati na Kosovu, kako bi zadržali nadu da svi ratovi još uvijek nisu izgubljeni“, kaže Kukić.
Na naše pitanje da li bi se bosanskohercegovački politički odnosi relaksirali da se Srbija ne miješa u unutrašnje stvari BiH, kao što je to učinila Hrvatska, Kukić odgovara:
„Bosna i Hercegovina funkcionira sa Zagrebom i Beogradom po principu spojenih sudova. To drugim riječima znači da jedna vrsta vjetrova iz Beograda i Zagreba stimulira jednu vrstu političke konfiguracije u Bosni i Hercegovini, druga vrsta vjetrova stimulira potpuno drugu konfiguraciju političkih odnosa unutar BiH. Prema tome, eksplicitno naglašavanje iz Beograda i Zagreba da je Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini glavni grad Sarajevo, i da svoju budućnost trebaju tražiti u Sarajevu zajedno sa Bošnjacima i svim drugim građanima Bosne i Hercegovine, je pozitivna motivacija da se i Dodik i Čović i sva ostala kompanija okrenu ka građenju svoje države sa svima onima koji tu državu mogu graditi. Isto tako, podgrijavanje ambicija velikodržavnih iz Zagreba i Beograda ovdje, sasvim izvjesno, djeluje destruktivno i pothranjuje ambicije da možda još uvijek nije sve završeno.“
Kako navodi Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, Nikolić može da ode u Banjaluku, jer je posjeta najavljena i u sklopu specijalnih veza Republike Srpske i Srbije, ali:
„Bolje bi bilo da je došao prvo u Sarajevo. Bolje bi bilo da nije dao neke izjave o Srebrenici. Bolje bi bilo da nije dao neke izjave o Bosni i Hercegovini. To bi bio put za oporavak odnosa između Srbije i BiH nakon svega što je Srbija učinila u BiH. Jedan predsjednik koji bi to imao u vidu i koji bi vodio jednu politiku koja je drugačija od ove koje vodi sad i slao drugačije poruke bi bila bolja stvar i za Srbiju i za BiH. Ja se nadam da će gospodin Nikolić promijeniti odnos prema BiH, da će promijeniti svoj vokabular u odnosu na nju i da ćemo graditi neke odnose koji će biti na onome što je trasirao svojedobno predsjednik Tadić“, kaže Izetbegović.
Izetbegovićev komentar Nikolić je obrazložio time kako ga niko u Sarajevo nije zvao, iako je spreman doći:
„Tako da ne stoji saradnja između BiH i Srbije. Stoji saradnja između gospodina Izetbegovića i Tomislava Nikolića, ali ja je nisam zaustavio“, rekao je Nikolić.
Iako ga niko od novinara nije pitao da da komentar na Izetbegovićevu ocjenu Nikolićeve posjete, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, dao je svoj sud:
„Što se tiče Izetebegovića, on ne predstavlja BiH u ovom slučaju. On je samo puki predstavnik bošnjačkog političkog naroda i ne govori u ime nas, i nije mogao da govori u ime nas, i treba ga tretirati samo kao predstavnika bošnjačkog naroda koji ga je birao“, naveo je Dodik.
Sumnja u odnos prema BiH
Nikolićeva posjeta bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj, za bh. analitičare nije nikakva novost.
Vehid Šehić, kopredsjedavajući Igmanske inicijative, za naš radio kaže kako je prva zvanična posjeta Tomislava Nikolića Banjaluci, a ne Sarajevu, jedna vrsta političkog licemjerstva, jer, ukoliko želi dobrosusjedske odnose, kako navodi Šehić, Nikolić je prvo trebao posjetiti glavni grad Bosne i Hercegovine. Istovremeno, kaže Šehić, Nikolićeva posjeta bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj, može dovesti u sumnju njegov odnos prema državi Bosni i Hercegovini:
„Političari u Beogradu zaboravljaju da je RS entitet BiH u kojem ravnopravno žive sva tri naroda, kao i Federacija, pa ne može se o interesu srpskog naroda voditi računa samo o onim koji žive u RS, a ne voditi računa o onim koji žive u Federaciji. To pokazuje i političku nezrelost određenih političkih lidera u Srbiji.“
Za profesora na Sveučilištu u Mostaru Slavu Kukića, Nikolićeva posjeta Banjaluci, a ne Sarajevu, ukazuje na staru praksu srbijanskih zvaničnika da se na Republiku Srpsku pokušava gledati kao na zaseban državni entitet, nezavisan od Bosne i Hercegovine. Prema njegovim riječima, ništa drugo se nije ni moglo očekivati od sljedbenika Šešeljeve političke filozofije:
„To je praksa kojom će oni pokušavati amortizirati frustracije srbijanskog biračkog tijela zbog onoga što se neumitno događa, i što će se dalje događati na Kosovu, kako bi zadržali nadu da svi ratovi još uvijek nisu izgubljeni“, kaže Kukić.
Na naše pitanje da li bi se bosanskohercegovački politički odnosi relaksirali da se Srbija ne miješa u unutrašnje stvari BiH, kao što je to učinila Hrvatska, Kukić odgovara:
„Bosna i Hercegovina funkcionira sa Zagrebom i Beogradom po principu spojenih sudova. To drugim riječima znači da jedna vrsta vjetrova iz Beograda i Zagreba stimulira jednu vrstu političke konfiguracije u Bosni i Hercegovini, druga vrsta vjetrova stimulira potpuno drugu konfiguraciju političkih odnosa unutar BiH. Prema tome, eksplicitno naglašavanje iz Beograda i Zagreba da je Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini glavni grad Sarajevo, i da svoju budućnost trebaju tražiti u Sarajevu zajedno sa Bošnjacima i svim drugim građanima Bosne i Hercegovine, je pozitivna motivacija da se i Dodik i Čović i sva ostala kompanija okrenu ka građenju svoje države sa svima onima koji tu državu mogu graditi. Isto tako, podgrijavanje ambicija velikodržavnih iz Zagreba i Beograda ovdje, sasvim izvjesno, djeluje destruktivno i pothranjuje ambicije da možda još uvijek nije sve završeno.“