Piše: Aliide Naylor
Za neke Ukrajince, ruska invazija značila je da"uobičajeni" život ide "na čekanje". Za vinara Georgija Molčanova to je značilo pojačanje njegovih aktivnosti, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Tokom proteklih nekoliko mjeseci dovršio je izgradnju dvorane za degustaciju vina i pansiona uz zvukove pucnjave vojnih vježbi i ruskih napada koji su odjekivali Slivinom, uzvodno od južnog lučkog grada Mikolajeva.
"Naša vojska započela je aktivne vojne akcije u blizini Hersona", 60 kilometara jugoistočno od Mikolajeva, "tako da možemo vidjeti dosta kretanja vojske", rekao je u oktobru Molčanov iz vinarije Slivino Selo.
Iako u tom trenutku "nije bilo previše bučno" i on je izvijestio o dobroj žetvi, ostaci velike bombe još uvijek stoje zabijeni u zemlju na jednom od njegovih vinograda. Zapanjujući prizor je umanjio primjedbom: "U našem vinogradu imamo samo jednu raketu", rekao je.
U martu 2022., na početku invazije, ruske snage nagrnule su u regiju Mikolajev, pokušavajući zauzeti aerodrom i neselektivno pucajući na gusto naseljeni grad, stratešku luku na rijeci koja se ulijeva u Crno more između Hersona i Odese. Krstareća raketa je 29. marta pogodila sjedište regionalne vlade, napravivši ogromnu rupu u zgradi i usmrtivši najmanje 37 ljudi.
Rupa u zgradi regionalne uprave u južnom lučkom gradu Mikolajev 29. marta 2022.
Molčanov je ostao u gradu, a drugi su nastavili da rade pod sličnim uslovima.
Ruske snage zaustavile su se u blizini grada i povukle se pred velikom ukrajinskom kontraofanzivom te jeseni u kojoj su kijevske snage oslobodile Herson.
Danas ostaci raketa, bombi i granata još uvijek ostavljaju ožiljke na tom području, a ruski napadi i dalje traju.
"Naši vinogradi i naši ljudi rade pod stalnim raketnim napadima, što je prilično opasno", rekla je Svitlana Tibak iz vinarije Bejkuš, smještene oko 60 kilometara dalje u Očakivu. "Uprkos tome, naše hrabre i vrijedne kolege u ove dvije godine dale su dosta dobre urode."
Ukrajinski vinari nemaju baš nikakve koristi od rata. Ali sve veće međunarodno zanimanje za ukrajinsko vino, djelimično podstaknuto ruskom invazijom, postavilo je plodno tlo za početak širenja domaće vinske industrije dok ukrajinski političari počinju primjećivati priliku.
Molčanov radi vani zajedno sa svojim ocem u vinogradu Slivino Selo u blizini Mikolajeva.
Dok je 2010. došlo do procvata ukrajinskog vinarstva, proizvodnja vina manjeg obima počela je da opada posljednjih godina, tvrde autori prijedloga zakona čiji je cilj podstaći uzgajivače i obnoviti industriju.
Slivino i Bejkuš danas su među 26 malih vinarija u Ukrajini, što je pad u odnosu na 52 u 2018. i oko 100 u 2013., godinu prije nego što je zauzimanjem Krima i raspirivanjem rata u Donbasu, Rusija odgovorila na proteste na Majdanu i odlazak s vlasti Moskvi naklonjenog predsjednika Viktora Janukoviča.
Zakonodavci su pod pritiskom vinara u avgustu usvojili zakon za koji se nadaju da će preokrenuti taj trend.
"Inicijativa će pomoći u stvaranju ekonomskih podsticaja za razvoj malog vinarstva", napisao je autor zakona Danilo Hetmantsev na Telegramu prije nego što je usvojen.
Zakon je smanjio neke od birokratskih barijera koje su dugo kočile vinare poput Molčanova, koji je rekao da "ako želite slati u Evropu morate da prikupite puno papira, puno strpljenja".
Tibak, koji je također šef Udruženja zanatskih vinara Ukrajine, nazvao je zakon "velikim postignućem".
"Bilo je prilično teško zaposliti dodatno osoblje", rekao je Tobak, ukazujući na birokratske barijere. "Dobivanje licence bio je veliki izazov. Sada se vinari mogu koncentrisati na svoje glavni zadatak: proizvodnju sjajnih vina", rekao je Tibak.
Radnici beru grožđe u vinogradu Olvio Nuvo u blizini sela Paroutine, regija Mikolajev.
Poslanik parlamenta Ihor Mačuk rekao je 4. decembra da "očekujemo svakog dana da ćemo izdati prvu dozvolu prema pojednostavljenoj proceduri za male vinare".
Bio je to raniji pokušaj pojednostavljenja birokratskog postupka koji je potaknuo Molčanova: U martu 2018. parlament je donio prijedlog zakona s ciljem pojednostavljivanja procedure za registraciju male ili srednje vinarije.
"Bili smo prvi u Ukrajini koji su dobili licencu prema ovom zakonu, pa smo izgradili ove male građevine", rekao je, pokazujući na bijelu dvospratnicu u vinariji. "Ovdje smo zasadili jedan hektar vinove loze i počeli praviti mali vinski biznis. "
Najveći broj malih vinara koncentrisan je u regiji Mikolajev zbog povoljnih "klimatskih i zemljišnih uslova", rekao je londonski sommelier Dmitro Gončaruk.
Ukrajinsko vino je još mlado. Proizvođači i kupci nadaju se da će nastaviti dobivati na popularnosti u cijelom svijetu. Ukrajinski stručnjaci kažu da je sada možda u rangu s engleskom vinskom industrijom u razvoju.
"Ukrajinsko vino ima budućnost, za 10-15 godina", rekao je Jevhen Safonov, bivši upravitelj MyWine bara u Odesi, specijaliziranog za prodaju ukrajinskih vina u julu, kada su ta vina podstakla vesele noći za klavirom usred intenzivnih raketnih udara.
Jevhen Safonov pijucka vino za pultom MyWine bara u Odesi.
"Ljudi žive kao da sutra nikad ne dolazi. I to je nevjerovatan osjećaj", rekao je.
Gončaruk se složio s njegovom ocjenom perspektive ukrajinskih vina.
"Moraju da eksperimentišu", rekao je, dodajući da je znanje o proizvodnji vina uglavnom uništeno tokom sovjetske ere i da sada vinari traže "sve informacije iz predsovjetskog vremena".
Kada je Gončaruk prvi put razmišljao o izvozu ukrajinskih vina u Veliku Britaniju, želio se fokusirati na neobične sorte grožđa koje se mogu nabaviti u Ukrajini za razliku od, recimo, Cabernet Sauvignona. Grožđe Telti-Kuruk, na primjer, može se naći samo u Ukrajini.
"Ovo grožđe stiglo je iz Turske ili Armenije prije nekoliko vijekova. Rasprostranjeno se uzgajalo u regiji Odese, a tokom sovjetskog razdoblja tamo su zapravo sve presađivali" sortama otpornim na mraz i bolesti, rekao je.
Pročitajte i ovo: Ukrajinska vinarija usred ratne zoneJedan vinar, Šabo uspio ju je spasiti. Šabo je također bio pod uticajem Gorbačovljeve "antialkoholne kampanje" u kasnoj sovjetskoj eri, koja je negativno uticala na ukrajinske vinograde, kažu oni.
U mjesecima koji su uslijedili odmah nakon ruske invazije punog obima došlo je do globalnog porasta žeđi za ukrajinskim vinima.
"Počevši od marta (2022.) postojala je velika potražnja", rekao je Gončaruk. "Mislim, veći dio prošle godine bila je velika potražnja. Svi su tražili ukrajinsko vino."
Interesovanje za ukrajinsko vino u inostranstvu pomoglo je u suprotstavljanju ograničenom tržištu kod kuće, koje je bilo rezultat bombardovanja, nestanka struje i ograničenja prodaje alkohola.
"Ljudi su prije svega bili znatiželjni; jednostavno nisu ni znali da Ukrajina proizvodi vino. Mislili su da je to vrlo hladna zemlja, nešto poput Rusije", rekao je Gonšariuk. "Zapravo su bili iznenađeni što postoji."
Radnik na vinogradu Slivino Selo
Dok je ruska invazija na neke načine podstaknula ukrajinske proizvođače vina, oni su se mučili s drugim preprekama. Osim barijera poput razaranja, smrti i bombi koje eksplodiraju u njihovim vinogradima, morali su se boriti i sa sporim rokovima isporuke.
"Veliki je problem s gorivom", koje je potrebno i za transport i za traktore, rekao je Molčanov. Rekao je da bi ljudi čekali satima na benzinskim pumpama samo da bi ustanovili da ih više nema kada bi konačno došli do pumpe.
"Svi ovi lanci snabdijevanja su prekinuti. Neke hemikalije, neka stabla koja želite posaditi... Puno ljudi je jednostavno otišlo... ne možete učiniti ništa da to rekonstruišete", rekao je. Također postoji značajna nestašica staklenih boca otkako je bombardovana velika ukrajinska fabrika stakla u martu 2022.
"Nismo mogli puniti vina u boce zbog neizvjesnosti i odsutnosti boca i osoblja", rekao je Tibak.
Ruska pljačka je također predstavljala veliki problem za ljude u vinskom biznisu, a krađa je bila sveprisutna. Vinarija Stoic, u regiji Herson, nekada se zvala Princ Trubetskoi, ali je preimenovana kako bi izgubila referencu na ruskog dekabrista i u znak poštovanja prema stoicizmu.
Oštećena je bombardovanjem i iscrpljen pljačkom tokom ruske okupacije, koja je završila kada su se moskovske snage povukle preko rijeke Dnjepar prije više od godinu dana.
"Rat nam je uzeo sve - vino je ukradeno, boce razbijene, naši profesionalci bili su prisiljeni pobjeći od nasilja, a skladišta su bombardovana", objavila je kompanija Stoic na Instagramu u aprilu.
Berba grožđa u vinogradu u Ukrajini
Ruski napad također je pokrenuo pitanja o budućnosti vinarstva u ratom oštećenom okruženju. Katerina Poljanska, ekologinja iz organizacije Okoliš. Narod. Zakon., prikupila je više od 100 uzoraka tla iz raznih regija kako bi odredila hemijske promjene u tlu kao posljedicu rata.
Tlo iz kratera granate u školskom dvorištu u regiji Mikolajev sadržavalo je više od 600 miligrama olova po kilogramu, rekla je, dok je tlo s mjesta kratera rakete u šumi u istoj regiji dalo koncentracije bakra više od 100 puta veće od "dozvoljene granice".
Ponekad su proizvođači vina u Ukrajini bili u jedinstvenoj poziciji da pomognu.
Usred problema s vodoosnabdijevanjem u Mikolajevu, stanovnici ponekad dolaze u Molčanovljevu vinariju napuniti posude vodom iz pročišćenih zaliha. Dok je grad počeo kopati bunare i snabdijevati stanovnike putem "vodenog tramvaja", on je druge ukrajinske regije, uz pomoć bespovratnih sredstava, počeo snabdijevati vodom obrađenom obrnutom osmozom.
Tibak je rekao da Bejkuš snažno podržava ukrajinsku vojsku: "Doniramo i svojim vojnicima osiguravamo dronove. Vodimo mnoge dobrotvorne akcije u Ukrajini i van nje. Radimo aukcije sa starim i posebnim berbama naših vina."
Dok se ratu ne nazire kraj, vlasnici Stoica odlučni su da istraju.
"Imamo li pravo odustati i zaustaviti istoriju dvorca?", poručili su na Instagramu. "Nemamo i ne želimo."