Ramazan u Sarajevu

Somuni se prave od bijelog brašna i okruglog su oblika, prečnika oko 20 cm i debljine oko 1 cm. Za somun je, kako kažu pekari, važno ko ga pravi, kao i da se pravi od što hladnije vode i peče u što vrelijoj peći.

Najveće gužve su pred pekarom u starom dijelu Sarajeva, u kojoj se somuni prave već 90 godina.

Ramazanski somuni se od "neramazanskih" razlikuju samo po sjemenu ćurukot kojim majstori posipaju ove tanke hljepčiće.

Za vrijeme ramazana pekara proizvede i proda oko 3.000 komada dnevno. Recept za sarajevski somun došao je tokom vladavine Osmanlija na ovim prostorima. Danas je dio tradicije bosanske kuhinje i služi se u sarajevskim aščinicama i ćevabdžinicama.

Sarajlije čekaju u redu i više od pola sata kako bi kupili somune za iftar, večernji obrok kojim se prekida post. Naziv za somun je karakterističan za Sarajevo, dok se izraz somun u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine koristi za vrstu hljeba duguljastog izduženog oblika.
U nekim se dijelovima Bosne i Hercegovine ova peciva nazivaju i ramazanije, a čest sinonim za somun je lepinja.

Dio ramazanske tradicije u Sarajevu jeste i pucanj topa sa Žute tabije koji označava kada nastupa akšam, odnosno zalazak sunca, kada se prekida post.

Mnogi dolaze vidjeti pucanj topa na utvrdi iznad grada.

A neki na Žutoj tabiji iftare. Kažu da je to poseban doživljaj.

Sa Žute tabije se vidi Sarajevo, posebno njegov stari dio. U sumrak se na džamijama pale kandilji ili svjetla.

Sarajevska Baščaršija prazna je samo u vrijeme iftara.

Ubrzo nakon obroka, slijede večernje molitve, ali i druženja. Na fotografiji je Begova džamija.