Oboljeli od malignih bolesti u BiH doživljavaju ogromnu diskriminaciju. Iako je njihov život ugrožen, svejedno ih se stavlja na predugačke liste čekanja. Nemaju pravo na besplatne lijekove, a vrlo često na kemoterapijama budu vraćene nazad svojim obiteljima pod izgovorom da su aparati pokvareni.
Na sve ovo oni ukazuju dugi niz godina, ali bezuspješno. Vlasti u BiH nemaju razumjevanja niti za sada planiraju mijenjati kako zakonsku regulativu, tako ni nelogičnosti koje sami provode bez obzira što su u pitanju ljudski životi.
Lakše pobijediti bolest nego sustav
Sanela Karić iz Zenice već godinu dana boluje od karcinoma dojke. Lijeka koji je ključan za ovu mladu majku za sada ima besplatno, ali pitanje je koliko će još imati pravo na njega. Također, apsurdnosti i poniženja s kojima se susreće u zdravstvu sve je više obeshrabruju.
„Mnogi su pacijenti odbijeni. Nisu svi dobili herceptin, iako imaju pravo, iako je konzilij tako rekao. Nama niko ne garantuje da ćemo dobiti terapiju. Vi dođete na termin, ali oni vama kažu da nema, jer aparat malo radi, malo ne radi. I to što ja sada dobivam terapiju, dobivam na osnovu godina. Oni imaju respekt. Znate, nije isto kod nas kada se razboli žena od 45 i 65 godina. Nažalost. Mi smo sve majke, supruge. Zaslužujemo da sve imamo jednaka prava“, kaže Sanela.
Četerdesetogodišnja pacijentica Aida Čabušić ispričala je za naš program da su napori liječnika nadljudski, s obzirom u kakvim uvjetima rade i pokušavaju spasiti ljudske živote. Aida nam kaže daje lakše pobijedila bolest nego bosanskohercegovački sustav.
„Strašno je da neko drugi odlučuje o vašem životu“, kaže ona.
Već nekoliko godina žene oboljele od malignih bolesti pokušavaju ukazati na niz nelogičnosti u zdravstvenom sektoru: predugačke liste čekanja, lijekovi stari po 15 godina u BiH se još uvijek vode kao inovativni, a već pet godina putem Fonda solidarnosti nije uveden niti jedan novi lijek. Iako se broj pacijenata svake godine povećava, vlasti za onkološke lijekove svake godine smanjuju sredstva.
Spomenka Hadžić iz Udruženja oboljelih „Renesansa“ ističe da je Federalni fond solidarnosti fond s najmanje sredstava, a financira najskuplju medicinu.
"Liste čekanja su odavde do vječnosti, jer imamo pacijente koji na lijek čekaju dvije i tri godine na određenu terapiju. Onda nama kažu kako lijekovi nisu učinkoviti i da je čovjek izgubio bitku za život. Pa kako neće izgubiti?!“, napominje Spomenka Hadžić.
Vlasti oboljele dijele po nacionalnom ključu
Maja Memić iz Udruženja „Novi pogled“ iz Mostara ističe da vlasti za sada ne da nemaju rješenje za očite probleme oboljelih već ih ne žele niti saslušati. Iako bolest ne bira, vlasti u BiH uspjeli su oboljele podijeliti po nacionalnom ključu.
„To je živa istina koja je nas zgrozila. Mi smo prvo morali na sastanak u Klub Bošnjaka Doma naroda Parlamenta Federacije BiH pa u Klub Srba. Sada je treći sastanak na kojem su svi zajedno. A ostajemo s istom dijagnozom. Nama se dijagnoza ne mijenja. Karcinom ostaje karcinom. Nas karcinom ne bira ni po imenu ni po prezimenu. Niti po boji kože. Nit po boji očiju. Niti po geografskoj pripadnosti. U svakom udruženju u BiH su žene svih nacionalnosti. Sve imamo samo jedan cilj, a to je ozdravljenje i kvalitetna zdravstvena zaštita“, objašnjava Memić.
Na godišnjoj razini prikupi se 800 milijuna eura od akciza na duhan pa oboljele samo traže da se osam posto tih sredstava usmjeri u zdravstvo. Ovaj prijedlog star je već nekoliko godina, ali nikada nije stavljen na dnevni red niti jedne Vlade, niti jednog parlamenta.
„Budite sigurni da novca ima. Jer milijardu i 600 hiljada KM je zvanični podatak i toliko novca se prikupi u zdravstveni sistem. To je cifra koju treba dobro izanalizirati i vidjeti gde je to završilo. Ipak je to cifra od koje vam se zamanta u glavi“, kaže Spomenka Hadžić iz Udruženja oboljelih „Renesansa“
Kao da im bolest nije dovoljan teret, tisuće oboljelih od karcinoma u BiH moraju voditi rat s neumoljivom birokracijom da bi spašavali vlastiti život. Sastanak s vlastima godinama traže. Četiri puta su odbijeni, peti put uspjeli su ući u Parlament. Bez konkretnih pomaka, bez namjere izabranih dužnosnika da pomognu.