Mala Akademija sa puno priznanja

U Sarajevu je održano nekoliko manifestacija i projekcija filmova kojima je obilježena 20. godišnjica postojanja Odsjeka za režiju Akademije scenskih umjetnosti. Tim povodom razgovaramo sa dekanom Zijadom Mehićem.

RSE: Mnogi se pitaju zašto ovaj razgovor pravimo uz 20. godišnjicu tvog odsjeka, kada nismo obilježavali trostruko duže postojanje nekih starijih fakulteta. Vjerovatno zato što se radi o jednom od najuspješnijih odsjeka, ne samo kod nas.

Mehić: Okupili smo sve naše bivše studente, danas istaknute reditelje na polju teatra, filma i televizije, i predstavili javnosti i publici Bosne i Hercegovine ko su ti ljudi bili, ko su oni danas, koji su promovirali Bosnu i Hercegovinu u kulturnim djelatnostima na najbolji mogući način.

RSE: Ima li neko vrhunsko priznanje u oblasti filmske režije koji vaši profesori i bivši studenti nisu osvojili? Imate Oskara, Feliksa, Cezara, svu floru i faunu sa zlatnim predznacima.

Mehić: Upravo tako. Mislim da nema i da ne postoji u svijetu manja zemlja, manja teatarska i filmska škola, koja je osvojila više priznanja u svijetu. Naši bivši studenti, danas izvrsni reditelji i nastavnici, su ostvarili sve značajne svjetske nagrade u području filma, ali i u teatru.

RSE: Zapamtio sam cifru od 250 svjetskih priznanja.

Mehić: Naš profesor Haris Pašović, pošto je bio prvi nastavnik na Odsjeku za režiju, voli da broji nagrade koje su naši studenti reditelji u području filma i teatra osvojili. Ima ih više od 250. Sretni smo i zadovoljni zbog toga.

RSE: Jedan profesor jedne akademije je uvijek govorio da ako prođe desetak generacija u procesu školovanja, a jedan student postigne neki uspjeh, akademija ima smisla. Imate četrdesetak diplomiranih reditelja i svaki četvrti ima svjetsku slavu.

Mehić: To je zasluga našeg nesebičnog rada kao nastavnika. Ne radimo samo onako kako to predviđa neki nastavni plan i program na našoj Akademiji. Mi se predajemo studentu i nesebično im prenosimo znanje, skoro cijeli dan. Mi smo 24 sata na raspolaganju studentima, u uvijetima u kojima radimo. Radimo čak u dvije ili tri smjene. Naši studenti borave na Akademiji po 12 ili 15 sati, da bi savladali sve vještine, a mi profesori zajedno s njima. To je uzajamni rad jer želimo da prenesemo znanje. Iza toga stoji i ovakav uspjeh.

RSE: Kod vas se kaže reditelj je reditelj a televizija, film, pozorište, radio su samo mediji gdje se taj završeni reditelj ili student ispoljava.

Mehić: Režija je jedna, a mediji u kojima naši studenti vješto savladavaju sve znanosti i na radiju, i na filmu, i na televiziji i u teatru, stvarno su zavidne. U prostorima u kojima radimo, da nemamo pomoć pozorišta, javnog radio televizijskog sistema, nezavisnih teatarskih i filmskih produkcionih kuća, ne bi smo mogli savladati sve to. Predanim radom i uz stvarno veliku podršku svih njih, ostvarujemo, savlađujemo i omogućavamo studentima da se oprobaju u svim vještinama.

RSE: Koliko trenutno imate studenata?

Mehić: Trenutno na svim odsjecima ima 70 studenata. Obično su u klasi, na svim akademijama u svijetu, po odsjeku, od pet do 15 studenata, a najveći broj studenta bude na Odsjeku za glumu. Ali to je jedan predani rad, tako da sa njima savlađujemo zajedno sve vještine i sve uspijevamo završiti. To nije veliki broj studenata i obično se možda javnost pita zašto na takav način jer na akademiji nije skup studij? Zašto nam je to potrebno? Potrebno nam je zbog svih priznanja koje je Akademija ostvarila u proteklih 28 godina svog postojanja. To opravdava zašto je na takav način potrebno u Bosni i Hercegovini mladim ljudima da imaju ovakvu školu.

RSE: Kako se snalazite u bolonjskim vodama? U ovoj zajednici ima dosta sumnji u efikasnost takvog načina studiranja.

Mehić: Bolonjski proces za nas nije nov proces. On nalaže da nastavnici rade sa malim brojem ljudi, u malim grupama. Te grupe kod nas već postoje i mi predano radimo sa našim studentima. To je suština bolonjskog procesa. To za nas nije ništa novo. Naše nastavne planove i programe inoviramo. I do sada smo ih inovirali i bez bolonjskog procesa svake četiri godine. Za nas time nema nikakve novine.

RSE: Tri decenije Akademija je podstanar, a ipak postiže rezultate.

Mehić: Do prije pet godina naši studenti režije su radili u prostoru od 12 metara kvadratnih. Za studij su potrebne sve one tehnologije koje uz sve to idu. Pogotovo kada je u pitanju multimedijalni studij, oni moraju da oprobaju svoje vještine i na polju teatra, filma, radio i televizije. Uz pomoć Ministarstva za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo, iznajmili smo jedan prostor, malo se proširili, tako da studenti režije u sve četiri generacije sada dijele prostor od nekih 50 kvadrata, što je za nas puno više od onoga što smo imali.

RSE: Ljetos ste promovisali projekt vaše buduće Akademije. Kad će biti?

Mehić: Biće uskoro. Samo čekamo da se formalne administrativne stvari završe. Promocija je bila tokom Sarajevo film festivala. Htjeli smo prijateljima filma da predstavimo našu novu zgradu, koja će biti na lokaciji Skenderije. To je jedan lijepi projekt koji će biti funkcionalan i koji će imati sve sadržaje koje studenti Akademije nisu mogli ni sanjati da će imati. Tu će biti vježbaonica, posprodukcija sa malom i velikom teatarskom scenom, sa jednim televizijskim studijem. Mislim da će budući studenti uživati u takvom prostoru i načinu rada. Vlada Kantona Sarajeva obezbjedila je novac za prvu fazu izgradnje i čekamo da se administrativne stvari završe. Nadamo se da će to biti do kraja oktobra mjeseca i da će izgradnja buduće zgrade Akademije scenskih umjetnosti zvanično i započeti.

RSE: Tako će ljudi, koji su već osvojili krov svijeta, konačno dobiti vlastiti krov nad glavom.

Mehić: Na promociji su bili i nastavnici koji su, gledajući projekt, rekli da smo mi barem imali i deseti dio tog prostora, u kojemu ćemo sada raditi sa našim mladim ljudima, bili bi smo presretni.

RSE: Akademija je ostala, opstala i svoje najbolje rezultate postizala u još težim vremenima. Nadam se da ćete uskoro doći na vlastiti prag.

Mehić: Nadam se da ćemo uz razumijevanje i pomoć Vlade Kantona Sarajevo, Skupštine Kantona Sarajevo, općine Centar i Zavoda za izgradnju, koji su nam i u proteklom periodu bili od velike pomoći, uspjeti useliti u novu zgradu u naredne tri godine.