U sarajevskom Collegium Artisticum-u, početkom sedmice, otvoren je peti po redu Zimski salon knjige. Manifestacija se zatvara krajem naredne sedmice, a omogućila je da se ovi pred-praznični dani mogu iskoristiti za kupovinu lijepih, a k tomu i jeftinih poklona.
Tačno na polovini salona razgovaramo sa njegovim pokretačem, Tajibom Šahinpašićem, vlasnikom istoimene izdavačke kuće.
Šahinpašić: Možda je pogrešno definisana riječ - ne isplati. Da salon ne pokriva troškove, ne bi se mogao naredni održati. On pokriva troškove, ali se ne isplati u smislu uloženog truda, znanja i energije.
Šahinpašić: Ove godine smo uspjeli proširiti prostor za nekih 100-150 kvadratnih metara. Na 1.300 kvadratnih metara i na 62 štanda izlaže više od 100 izdavača, nosioci štandova i njihovi gosti. Dominantni su izdavači iz Bosne i Hercegovine, iz Srbije i Hrvatske. Ovogodišnja ponuda na salonu prezentuje izdavačku produkciju koja je ostvarena od aprila ove godine, do danas. Svi izdavači i izlagači, koji učestvuju na Zimskom salonu, učestvuju i na proljetnom sajmu knjiga.
Ovogodišnji salon ima svojih specifičnosti i u tome što smo organizovali brojne prateće priredbe, kao što je izložba Naša priča, povodom 15-godišnjice osnivanja Francuskog kulturnog centra. U umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine su izložene najbolje ratne svjetske fotografije. Održane su i brojne promocije na sajmu. Pošto smo na polovini održavanja sajma, planirane su promocije i u drugoj polovini sajma.
Za ovih prvih šest dana, naše optimističko predviđanje se ostvarilo. Cilj nam je bio da ponovimo prošlu godinu, i po broju posjetilaca i po broju izlagača. Po izlagačima smo već premašili prošlu godinu, a imamo osjećaj da ćemo premašiti i posjećenost, sudeći po trendu dolaska posjetilaca, što je u ovakvim vremenima nevjerovatna činjenica i potvrđuje da je Sarajevo grad u kome ima puno ljubitelja knjige.
Šahinpašić: I dalje je stanje isto, ništa se nije promijenilo. Nemamo nikakvu potporu. Što se tiče Zimskog salona, nemamo nikakvu budžetsku potporu, ali je nismo ni tražili, znajući da će odgovor biti negativan, na bazi prošlogodišnjih iskustava. Ovo što radimo, radimo na bazi vlastitog znanja i na bazi vlastitog budžeta, koji se ostvaruje prihodom od najma prostora i od komercijalnih efekata ovog salona.
Šahinpašić: Ne bih se složio. Salon namještaja i salon knjige se ne mogu nikako porediti.
Šahinpašić: U pravi si. Ove godine, kada smo tražili od općine Centar da postavimo transparent u Titovoj ulici, gdje obavještavamo da se održava salon ili sajam, neka referentica nam je rekla da je to komercijalna priredba i da to ne može dobiti nikakav stimulans za oglašavanje. I niži rang službenika je na istom nivou pristupa salonu knjige, kao i bivša gradonačelnica, ili sadašnji rukovodni ljudi u gradu.
Šahinpašić: Da li je to rade iz njihovog neznanja i neznanja korištenja toga, makar u svoje vlastite propagandne svrhe, ili je to stvarno tako kao što ti reče, ne bih znao definitivno odgovoriti. Činjenica je, u bilo kom slučaju, da je to negativan efekt po njih.
Ovo što nas ima živih i aktivnih izdavača u Bosni i Hercegovini, mi to prije svega radimo iz ogromne ljubavi jer knjiga nam je ušla pod kožu i u krv. To je ogromni entuzijazam i ljubav za ovaj posao. Kada izumre nas par dinosaura u izdavaštvu, a ja skoro 40 godina radim ovaj posao, bojim se, ako ne ostavimo nasljednike, da će takve manifestacije izumrijeti jer nisu poduprte ničim, osim individualnim rješenjima, osim kreacijom individualca ili grupe oko tog individualca.
Šahinpašić: Imao sam crnja predviđanja za ovu poslovnu godinu. Izgleda da smo puno žilaviji nego što sam mislio. Ni jedan izdavač u Federaciji, za koju imam pouzdane informacije, nije u ovoj godini bankrotirao, svi smo uspjeli preživjeti.
Naredna godina u našoj sredini će biti teška, možda i teža od ove godine. Obzirom da je situacija takva za sve, osim za političare, bojim se da oni nisu spremni razmišljati o budućnosti. Dolazi izborna godina i oni će pokušati iznaći nešto novaca da pokušaju riješiti neke socijalne probleme, ne da rješavaju ovo što je od fundamenta, da ulažu u kulturu, da ulažu u obrazovanje, nego u neke stvari prolaznog karaktera. Nahranit će neke ljude, umjesto da ih nauče da se sami hrane. Očekujem težu godinu.
Mislim da bi najpravednije bilo kada bi se Fondacija za bibliotekarstvo aktivnije uključila, kada bi joj se povećao budžet i kada bi Fondacija za bibliotekarstvo otkupila od bosansko-hercegovačkih izdavača veći broj knjiga. To je najdirektniji stimulans za sve nas. Našom proizvodnjom se stimuliše i autor i štamparija i izdavač i biblioteka, korisnici knjiga iz biblioteke. Bilo bi to pozitivno za cijelu državu Bosnu i Hercegovinu.
Šahinpašić: Ulaz je besplatan. Svi izdavači su obezbijedili brojne popuste, koji se kreću od 10 do 70 posto.
Šahinpašić: To je i bio cilj sajma, da se knjiga vrati kao objekt darivanja. Mislim da u tome uspijevamo. Dominantni posjetioci su mladi ljudi.
Tačno na polovini salona razgovaramo sa njegovim pokretačem, Tajibom Šahinpašićem, vlasnikom istoimene izdavačke kuće.
RSE: Podsjećaš nas svake godine kako se salon knjige ne isplati tvojoj kući, a uporno, već peti put, organizuješ ovu smotru. Šta te drži u igri, čime hraniš entuzijazam?
Šahinpašić: Možda je pogrešno definisana riječ - ne isplati. Da salon ne pokriva troškove, ne bi se mogao naredni održati. On pokriva troškove, ali se ne isplati u smislu uloženog truda, znanja i energije.
RSE: Ima li neke razlike u odnosu na onaj prošli sajam, po broju izlagača i izdanja uopšte? Ko to sve čeka posjetitelja i šta mu nudi?
Šahinpašić: Ove godine smo uspjeli proširiti prostor za nekih 100-150 kvadratnih metara. Na 1.300 kvadratnih metara i na 62 štanda izlaže više od 100 izdavača, nosioci štandova i njihovi gosti. Dominantni su izdavači iz Bosne i Hercegovine, iz Srbije i Hrvatske. Ovogodišnja ponuda na salonu prezentuje izdavačku produkciju koja je ostvarena od aprila ove godine, do danas. Svi izdavači i izlagači, koji učestvuju na Zimskom salonu, učestvuju i na proljetnom sajmu knjiga.
Ovogodišnji salon ima svojih specifičnosti i u tome što smo organizovali brojne prateće priredbe, kao što je izložba Naša priča, povodom 15-godišnjice osnivanja Francuskog kulturnog centra. U umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine su izložene najbolje ratne svjetske fotografije. Održane su i brojne promocije na sajmu. Pošto smo na polovini održavanja sajma, planirane su promocije i u drugoj polovini sajma.
Za ovih prvih šest dana, naše optimističko predviđanje se ostvarilo. Cilj nam je bio da ponovimo prošlu godinu, i po broju posjetilaca i po broju izlagača. Po izlagačima smo već premašili prošlu godinu, a imamo osjećaj da ćemo premašiti i posjećenost, sudeći po trendu dolaska posjetilaca, što je u ovakvim vremenima nevjerovatna činjenica i potvrđuje da je Sarajevo grad u kome ima puno ljubitelja knjige.
RSE: Da li je sazrjela svijest odgovornih ljudi o potrebi ovakvih manifestacija? Meni zvoni u glavi ona vesela gradonačelnica koja izvikuje kako nama ne trebaju, ni sajmovi, ni saloni knjige.
Šahinpašić: I dalje je stanje isto, ništa se nije promijenilo. Nemamo nikakvu potporu. Što se tiče Zimskog salona, nemamo nikakvu budžetsku potporu, ali je nismo ni tražili, znajući da će odgovor biti negativan, na bazi prošlogodišnjih iskustava. Ovo što radimo, radimo na bazi vlastitog znanja i na bazi vlastitog budžeta, koji se ostvaruje prihodom od najma prostora i od komercijalnih efekata ovog salona.
RSE: Salon knjige, nekom tamo, i dalje zvuči kao salon namještaja.
Šahinpašić: Ne bih se složio. Salon namještaja i salon knjige se ne mogu nikako porediti.
RSE: Govorim o ljudima koji se bez sluha odnose prema kulturi, prema salonu i sajmovima knjige. Smatraju da su to komercijalni, a nikako kulturni pomaci u ovom gradu.
Šahinpašić: U pravi si. Ove godine, kada smo tražili od općine Centar da postavimo transparent u Titovoj ulici, gdje obavještavamo da se održava salon ili sajam, neka referentica nam je rekla da je to komercijalna priredba i da to ne može dobiti nikakav stimulans za oglašavanje. I niži rang službenika je na istom nivou pristupa salonu knjige, kao i bivša gradonačelnica, ili sadašnji rukovodni ljudi u gradu.
Da se knjiga vrati kao objekt darivanja
RSE: Znam da bi ovaj grad i ova država bili beskrajno siromašniji bez ovih manifestacija, jednako kao što bi to bilo da nemamo veliki Filmski festival, Džez festival, MESS. Ipak, oni koji bi to trebali shvatiti, najteže shvaćaju. Ponekada mi se čini da to i nije slučajno. Pominješ dvije generacije gradske vlasti. Vjerovatno će i ona treća imati isto mišljenje. Ništa tu nije slučajno, nego je to plansko i namjerno zapostavljanje jedne djelatnosti.
Šahinpašić: Da li je to rade iz njihovog neznanja i neznanja korištenja toga, makar u svoje vlastite propagandne svrhe, ili je to stvarno tako kao što ti reče, ne bih znao definitivno odgovoriti. Činjenica je, u bilo kom slučaju, da je to negativan efekt po njih.
Ovo što nas ima živih i aktivnih izdavača u Bosni i Hercegovini, mi to prije svega radimo iz ogromne ljubavi jer knjiga nam je ušla pod kožu i u krv. To je ogromni entuzijazam i ljubav za ovaj posao. Kada izumre nas par dinosaura u izdavaštvu, a ja skoro 40 godina radim ovaj posao, bojim se, ako ne ostavimo nasljednike, da će takve manifestacije izumrijeti jer nisu poduprte ničim, osim individualnim rješenjima, osim kreacijom individualca ili grupe oko tog individualca.
RSE: Šta očekuješ da će se desiti kada je kultura u pitanju u narednoj godini? Šta bi nadležni, ali i vi insajderi, mogli i morali napraviti da se stane na zelenu granu?
Šahinpašić: Imao sam crnja predviđanja za ovu poslovnu godinu. Izgleda da smo puno žilaviji nego što sam mislio. Ni jedan izdavač u Federaciji, za koju imam pouzdane informacije, nije u ovoj godini bankrotirao, svi smo uspjeli preživjeti.
Naredna godina u našoj sredini će biti teška, možda i teža od ove godine. Obzirom da je situacija takva za sve, osim za političare, bojim se da oni nisu spremni razmišljati o budućnosti. Dolazi izborna godina i oni će pokušati iznaći nešto novaca da pokušaju riješiti neke socijalne probleme, ne da rješavaju ovo što je od fundamenta, da ulažu u kulturu, da ulažu u obrazovanje, nego u neke stvari prolaznog karaktera. Nahranit će neke ljude, umjesto da ih nauče da se sami hrane. Očekujem težu godinu.
Mislim da bi najpravednije bilo kada bi se Fondacija za bibliotekarstvo aktivnije uključila, kada bi joj se povećao budžet i kada bi Fondacija za bibliotekarstvo otkupila od bosansko-hercegovačkih izdavača veći broj knjiga. To je najdirektniji stimulans za sve nas. Našom proizvodnjom se stimuliše i autor i štamparija i izdavač i biblioteka, korisnici knjiga iz biblioteke. Bilo bi to pozitivno za cijelu državu Bosnu i Hercegovinu.
RSE: Salon je otvoren do 25. decembra, od 10:00 do 19:00.
Šahinpašić: Ulaz je besplatan. Svi izdavači su obezbijedili brojne popuste, koji se kreću od 10 do 70 posto.
RSE: Ima li ljepšeg poklona od knjige za božićne i novogodišnje praznike?
Šahinpašić: To je i bio cilj sajma, da se knjiga vrati kao objekt darivanja. Mislim da u tome uspijevamo. Dominantni posjetioci su mladi ljudi.