U Brčkom su započeli XXVII pozorišni susreti i trajati će do 26. 11. Bit će odigrano osam predstava i niz propratnih manifestacija. U fokusu su tekstovi pisani na nekom od jezika nastali od nekad zajedničkog, a pet bosansko-hercegovačkih ansambala borit će se za festivalske nagrade.
O pozorišnim susretima razgovaramo sa selektorom i umjetničkim direktorom, doktorom Srđanom Vukadinovićem.
Vukadinović: Mislim da je to bilo jedno dobro utemeljeno mišljenje najznačajnijeg živog dramskog pisca na južno-slovenskom prostoru i da su nešto slično rekli mnogi drugi autoriteti koji su tada bili na susretu pozorišta BiH u Brčkom, prije svega Dejana Mijač, Mira Banjac i mnogih drugih. Tada na festivalu je bila uspostavljena jedna određena konstanta - da festival u Brčkom bude nešto najprestižnije danas, kada je u pitanju pozorište na EX YU prostoru.
Vukadinović: I ove godine je kvalitet ispoštovan, kao što je bilo i prošle godine. Visoko uspostavljeni standardi su i ove godine prisutni na festivalu. I ove godine imamo osam predstava - pet iz Bosne i Hercegovine, dvije iz Hrvatske i jedna iz Srbije.
Od bosansko-hercegovačkih predstava tu je sarajevska predstava, koja je rađena u koprodukciji MESS i Sarajevskog narodnog pozorišta - Sarajevska pozorišna tragedija. Predstavu Grobnica za Borisa Davidovića, donosi Pozorište iz Prijedora. Ona je na nekim bosansko-hercegovačkim festivalima ostvarila značajne i velike uspjehe i bila je sveukupni pobjednik na nekim od festivala. Tu je i zenička predstava Bizarno. Teatar SARTR dolazi sa tekstom koji se igrao jednom prije 30 godina i bio zabranjen poslije prvog izvođenja - Osipate se polako, vaša visosti. Tu je i predstava Moj brat, banjalučkog teatra. To je novi dramski tekst Nebojše Bradića, koji ga je uradio po sjećanju Meše Selimovića.
Iz Hrvatske su predstave Balon, u produkciji malog evropskog pozorišnog čuda, teatra Exit, i predstava teatara Kerempuh - Čudo u poskokovoj dragi.
Festival je otvoren predstavom Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Drama o Mirjani i ovima oko nje.
To je zaokruženi koncept onoga što je okvir ovog festivala. To podrazumijeva poštovanje odrešene trijade koncepcijskih i estetskih odrednica koji se zasnivaju na tome da je to festival festivala, da se na njemu pokažu najznačajnije predstave sa mnogih regionalnih festivala, da je u tom konceptualnom određenju savremeni dramski pisac i da savremeni dramski pisac govori o određenim izazovima.
Umjetnička terapija
Vukadinović: Sigurno da podstiče. Mnogi pišu specijalno da bi njihove predstave bile viđene na brčanskom festivalu. Važi određena odrednica da je to najznačajniji festival južnoslovenske pozorišne drame i mnogi žele da učestvuju na njemu. Svi ostali regionalni festivali nemaju cjelinu obuhvata, kada je u pitanju dramsko stvaralaštvo, kao što ima brčanski festival. Ovaj festival bavi se cjelinom obuhvata onoga što je južnoslovenska drama ili što je drama pisana na jednom od jezika kojeg svi razumijemo i kojeg svi dobro govorimo.
Vukadinović: Ove godine, isto kao i prošle godine, imamo prateće programe. Može se reći da su i ovi susreti u rangu, i po značaju onoga što je zvanična selekcija. Prošle godine, ove godine, a nadam se i sljedeće, da ćemo imati najznačajnije autore, kako pisce, tako i reditelje i glumce sa južnoslovenskog prostora koje predstavljamo na brčanskom festivalu. Prošle godine su to bili Dušan Kovačević, Ivo Brešar, Dejan Mijač, festival Sterijino pozorje i MESS. Ove godine publika u Brčkom će moći da se susretne sa Dževadom Karahasanom, Mirom Stupicom, Mirom Gavranom, Joškom Ivančićem, Borom Draškovićem, Harisom Pašovićem i teatrom BITEF. I to je jedna veoma značajna dimenzija ovog festivala jer se nigdje ne mogu vidjeti danas najveći autoriteti južnoslovenskog pozorišta, oni koji su ispisivali i koji ispisuju istoriju teatra na ovom prostoru.
Ono što se često može čuti na okruglim stolovima, u svakodnevnim raspravama i u svakodnevnim dešavanjima oko ovog festivala, to je jedna vječita dilema koja postoji i koja je prisutna o tome da li pozorište može govoriti i razrješavati određene društvena pitanja. Vidimo da je veoma malo oblasti koje mogu pokušati da uđu ili da imaju određeni upliv u razjašnjenju aktuelnih društvenih, turobnih, svakodnevnih momenata. Po svojoj prilici je pozorište mjesto koje ima svoja specifična sredstva, prije svega glumačka i teatarska, u kojem se otvoreno može govoriti o određenim društvenim problemima. Za trenutak pozorište može pomoći da se pobjegne od teških društvenih momenata, iz svijeta svakidašnjice u svijet iluzije, u svijet pozorišnih događanja, u svijet pozorišnih scena, što savršeno dobro djeluje, ne samo kao umjetnička, nego i društvena terapija, u smislu sticanja i dobijanja optimizma da se promjene i prepreke moguće prevazići.
Vukadinović: Prostor je dobar, mada postoje određeni problemi sa pozornicom. Ove godine sam imao namjeru da na festivalu vidimo dvije sigurno značajne predstave koje su obilježile prošlu i pretprošlu godinu na južnoslovenskim prostoru, a to su zagrebačke predstave Barbelo i Pentagram. Zbog određenih razloga, prije svega tehničke nemogućnosti koje pruža scena, one nisu mogle biti viđene. I neke ovogodišnje predstave morat će pretrpjeti određene tehničke korekcije da se prilagode scenskim zahtjevima.
Razmišlja se u Brčkom o osnivanju pozorišta, budući da Brčko, kao festivalski grad, nema pozorište, a velike festivale moraju pratiti pozorišta u tim gradovima. Ne bi trebalo da to bude pozorište jednog lokalnog tipa, nego jednog mnogo značajnijeg karaktera.
Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u Evropi, uz Italiju, koja nema svoje Nacionalno pozorište. Da bi postojalo Nacionalno pozorište u državi, najviši državni organi moraju da donesu Zakon o tom pozorištu. To je suština njegovog formiranja. Teško je očekivati da se Nacionalno pozorište, koje može da bude jedno, bude osnovano u Sarajevu ili u Banja Luci ili u Mostaru jer dvije strane sigurno neće prihvatiti neke od ovih gradova.
Brčko dođe kao najpovoljnija teatarska luka u kojoj se može formirati Nacionalno pozorište u Bosni i Hercegovini. Ne treba imati iluziju da to treba da bude klasično Nacionalno pozorište, koje će imati dramu, operu i balet, nego to može da bude Nacionalno pozorište u ideji, koje ima Vels, pa da sva pozorišta sa nacionalnim predznakom opslužuju to Nacionalno pozorište u nekom svom segmentu, a da brčansko pozorište ima neki nukleus u svom menadžmentu i u svom dramskom dijelu ansambla.
O pozorišnim susretima razgovaramo sa selektorom i umjetničkim direktorom, doktorom Srđanom Vukadinovićem.
RSE: Prošlogodišnji gost festivala, proslavljeni Dušan Kovačević, je rekao da je Brčanski festival danas Sterijino pozorje iz najboljih dana. Da li je to bila gesta jednog naklonjenog gosta ili iskreno mišljenje najznačajnijeg pozorišnog stvaraoca ovoga vremena?
Vukadinović: Mislim da je to bilo jedno dobro utemeljeno mišljenje najznačajnijeg živog dramskog pisca na južno-slovenskom prostoru i da su nešto slično rekli mnogi drugi autoriteti koji su tada bili na susretu pozorišta BiH u Brčkom, prije svega Dejana Mijač, Mira Banjac i mnogih drugih. Tada na festivalu je bila uspostavljena jedna određena konstanta - da festival u Brčkom bude nešto najprestižnije danas, kada je u pitanju pozorište na EX YU prostoru.
RSE: Da li ste se ove godine držali tih standarda? Šta je već viđeno, a šta će tek biti igrano u okviru festivala?
Vukadinović: I ove godine je kvalitet ispoštovan, kao što je bilo i prošle godine. Visoko uspostavljeni standardi su i ove godine prisutni na festivalu. I ove godine imamo osam predstava - pet iz Bosne i Hercegovine, dvije iz Hrvatske i jedna iz Srbije.
Od bosansko-hercegovačkih predstava tu je sarajevska predstava, koja je rađena u koprodukciji MESS i Sarajevskog narodnog pozorišta - Sarajevska pozorišna tragedija. Predstavu Grobnica za Borisa Davidovića, donosi Pozorište iz Prijedora. Ona je na nekim bosansko-hercegovačkim festivalima ostvarila značajne i velike uspjehe i bila je sveukupni pobjednik na nekim od festivala. Tu je i zenička predstava Bizarno. Teatar SARTR dolazi sa tekstom koji se igrao jednom prije 30 godina i bio zabranjen poslije prvog izvođenja - Osipate se polako, vaša visosti. Tu je i predstava Moj brat, banjalučkog teatra. To je novi dramski tekst Nebojše Bradića, koji ga je uradio po sjećanju Meše Selimovića.
Iz Hrvatske su predstave Balon, u produkciji malog evropskog pozorišnog čuda, teatra Exit, i predstava teatara Kerempuh - Čudo u poskokovoj dragi.
Festival je otvoren predstavom Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Drama o Mirjani i ovima oko nje.
To je zaokruženi koncept onoga što je okvir ovog festivala. To podrazumijeva poštovanje odrešene trijade koncepcijskih i estetskih odrednica koji se zasnivaju na tome da je to festival festivala, da se na njemu pokažu najznačajnije predstave sa mnogih regionalnih festivala, da je u tom konceptualnom određenju savremeni dramski pisac i da savremeni dramski pisac govori o određenim izazovima.
Umjetnička terapija
RSE: Da li orijentacija na pisca, koji piše na našem jeziku, podstiče nove autore da se okrenu pozorištu?
Vukadinović: Sigurno da podstiče. Mnogi pišu specijalno da bi njihove predstave bile viđene na brčanskom festivalu. Važi određena odrednica da je to najznačajniji festival južnoslovenske pozorišne drame i mnogi žele da učestvuju na njemu. Svi ostali regionalni festivali nemaju cjelinu obuhvata, kada je u pitanju dramsko stvaralaštvo, kao što ima brčanski festival. Ovaj festival bavi se cjelinom obuhvata onoga što je južnoslovenska drama ili što je drama pisana na jednom od jezika kojeg svi razumijemo i kojeg svi dobro govorimo.
RSE: Ovako veliki pozorišni susreti po prirodi stvari ne prolaze tek uz festivalski program. Makar i neformalno održavaju se propratne manifestacije. Jedan mali okrugli sto u bifeu može donijeti više nego neko zvanično savjetovanje. Šta je posebno intrigantno sa stanovišta razmišljanja pozorišnih radnika u oskudnim godinama?
Vukadinović: Ove godine, isto kao i prošle godine, imamo prateće programe. Može se reći da su i ovi susreti u rangu, i po značaju onoga što je zvanična selekcija. Prošle godine, ove godine, a nadam se i sljedeće, da ćemo imati najznačajnije autore, kako pisce, tako i reditelje i glumce sa južnoslovenskog prostora koje predstavljamo na brčanskom festivalu. Prošle godine su to bili Dušan Kovačević, Ivo Brešar, Dejan Mijač, festival Sterijino pozorje i MESS. Ove godine publika u Brčkom će moći da se susretne sa Dževadom Karahasanom, Mirom Stupicom, Mirom Gavranom, Joškom Ivančićem, Borom Draškovićem, Harisom Pašovićem i teatrom BITEF. I to je jedna veoma značajna dimenzija ovog festivala jer se nigdje ne mogu vidjeti danas najveći autoriteti južnoslovenskog pozorišta, oni koji su ispisivali i koji ispisuju istoriju teatra na ovom prostoru.
Za trenutak pozorište može pomoći da se pobjegne od teških društvenih momenata, iz svijeta svakidašnjice u svijet iluzije, u svijet pozorišnih događanja, u svijet pozorišnih scena, što savršeno dobro djeluje, ne samo kao umjetnička, nego i društvena terapija.
Ono što se često može čuti na okruglim stolovima, u svakodnevnim raspravama i u svakodnevnim dešavanjima oko ovog festivala, to je jedna vječita dilema koja postoji i koja je prisutna o tome da li pozorište može govoriti i razrješavati određene društvena pitanja. Vidimo da je veoma malo oblasti koje mogu pokušati da uđu ili da imaju određeni upliv u razjašnjenju aktuelnih društvenih, turobnih, svakodnevnih momenata. Po svojoj prilici je pozorište mjesto koje ima svoja specifična sredstva, prije svega glumačka i teatarska, u kojem se otvoreno može govoriti o određenim društvenim problemima. Za trenutak pozorište može pomoći da se pobjegne od teških društvenih momenata, iz svijeta svakidašnjice u svijet iluzije, u svijet pozorišnih događanja, u svijet pozorišnih scena, što savršeno dobro djeluje, ne samo kao umjetnička, nego i društvena terapija, u smislu sticanja i dobijanja optimizma da se promjene i prepreke moguće prevazići.
RSE: Interesovanje publike ni ove godine ne jenjava. Festival se održava u neadekvatnim prostorima. Ima li razmišljanja da Brčko dobije pravi ambijent u kojem će se održavati predstave?
Vukadinović: Prostor je dobar, mada postoje određeni problemi sa pozornicom. Ove godine sam imao namjeru da na festivalu vidimo dvije sigurno značajne predstave koje su obilježile prošlu i pretprošlu godinu na južnoslovenskim prostoru, a to su zagrebačke predstave Barbelo i Pentagram. Zbog određenih razloga, prije svega tehničke nemogućnosti koje pruža scena, one nisu mogle biti viđene. I neke ovogodišnje predstave morat će pretrpjeti određene tehničke korekcije da se prilagode scenskim zahtjevima.
Razmišlja se u Brčkom o osnivanju pozorišta, budući da Brčko, kao festivalski grad, nema pozorište, a velike festivale moraju pratiti pozorišta u tim gradovima. Ne bi trebalo da to bude pozorište jednog lokalnog tipa, nego jednog mnogo značajnijeg karaktera.
Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u Evropi, uz Italiju, koja nema svoje Nacionalno pozorište. Da bi postojalo Nacionalno pozorište u državi, najviši državni organi moraju da donesu Zakon o tom pozorištu. To je suština njegovog formiranja. Teško je očekivati da se Nacionalno pozorište, koje može da bude jedno, bude osnovano u Sarajevu ili u Banja Luci ili u Mostaru jer dvije strane sigurno neće prihvatiti neke od ovih gradova.
Brčko dođe kao najpovoljnija teatarska luka u kojoj se može formirati Nacionalno pozorište u Bosni i Hercegovini. Ne treba imati iluziju da to treba da bude klasično Nacionalno pozorište, koje će imati dramu, operu i balet, nego to može da bude Nacionalno pozorište u ideji, koje ima Vels, pa da sva pozorišta sa nacionalnim predznakom opslužuju to Nacionalno pozorište u nekom svom segmentu, a da brčansko pozorište ima neki nukleus u svom menadžmentu i u svom dramskom dijelu ansambla.