Taib Šahinpašić, vlasnik istoimene izdavačke kuće, organizator Zimskog salona knjige u intervjuu za RSE kaže kako bez državne potpore nema novog naučnog rada, novih autora, niti zaštite jezika.
Inače, VI po redu Zimski salon knjige trajaće do 24. 12. 2010, a održava se u prostoru Collegium Artisticuma u sarajevskoj Skenderiji.
Šahinpašić: Ne bih rekao pesimizam, nego umjereni optimizam je rezultat ovog što se dešava u našem okruženju pune ekonomske, političke i svake druge krize. Na svu sreću i zadovoljstvo nas organizatora, kao i posjetilaca koji su pohodili prostore Collegium artisticuma i VI Međunarodnog salona knjige, za sada imamo rezultate koji su na razini prošle godine, što je u našim najoptimističnijim predviđanjima i bio naš cilj. Ako i druga polovina nastavi istim trendom, onda smo mi naš cilj ispunili.
Šahinpašić: Postoji fizički limit prostora i na 1.200 kvadratnih metara se nalazi 62 štanda i više od 100 izdavača iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.
Šahinpašić: To su u principu isti izlagači, samo što izlažu u manjem broju u odnosu na proljetni sajam jer je on centralna godišnja manifestacija posvećena knjizi. Na proljetnom sajmu se izlaže na 8.000 kvadratnih metara, u dvije velike dvorane centra Skenderija. Zimski salon, i kada je nastao, nastao je sa idejom da se datum izlaganja podesi pred blagdane, da ponovno vratimo knjigu kao objekt darivanja. Već šest godina odgajamo novu generaciju korisnika knjige jer su mladi ljudi najdominantniji posjetioci na salonu.
Šahinpašić: Valjda nas je nevolja i ista ekonomska situacija natjerala da pokušamo solidarno što više uraditi i da pokušamo prebroditi te nedaće. Knjiga cirkulira i u Zagrebu i u Beogradu i u Sarajevu, oslobođena carinskih troškova. Imaju carinski papiri, ima carinska evidencija, ali nema plaćanja carine ni u jednoj od pomenutih zemalja, te na taj način knjiga lakše komunicira u svakoj od zemalja.
Šahinpašić: Ne, to je tradicija svih sajmova u svijetu, da u vrijeme održavanja sajma svi izlagači i izdavači, koji nastupaju na sajmovima, odobravaju popuste kupcima. Ti popusti se kreću od 10 do 80 posto, ovisno o datumu objavljivanja knjige. Generalni popusti na nove knjige su između 20 i 30 posto.
Šahinpašić: Da, ali to i naši posjetioci znaju, te lijepo kalkuliraju. Pregledaju redovne cijene u knjižarama uoči salona ili sajma i onda sa spiskom dođu na sajam ili salon i kupuju. Za 100 maraka, dobiju 200 maraka knjiga.
Šahinpašić: Na žalost, pomaci su na gore. Potpore koje su naše kolege uživale i u Hrvatskoj i u Srbiji su srezane, puno su manje nego što su bile prethodnih godina, ali i dalje su astronomski visoke u odnosu na nas koji se nalazimo u Bosni i Hercegovini. Hrvatska Vlada je davala izdavaštvu potporu skoro 40 miliona maraka godišnje. To je za nas naučna fantastika. Slična je situacija u Srbiji, mada je malo veća suma jer je Srbija veća i po populaciji. Kod nas u Bosni i Hercegovini imamo dvije fondacije koje su formirane od strane federalne Vlade i koje su imale zadaću da potpomognu izdavaštvu i bibliotekarstvu. Na početku rada, budžeti su bili milion i pol maraka za izdavaštvo i milion maraka za bibliotekarstvo godišnje. To je sada prepolovljeno i svodi se na vrlo zanemarljive iznose, kada su u pitanju otkupi knjiga i kada je u pitanju potpora autoru i izdavaču. Mi smo svjesni ekonomske težine i trenutka u kome se nalazimo, ali izdavaštvo je nešto što mora imati državnu potporu. Bez državne potpore, nema novog naučnog rada, nema novog autora, nema zaštite jezika.
Šahinpašić: Izgleda da političarima knjiga uopće nije bitna. Vidio sam samo jednog ministra, za ovih sedam dana Salona, koji je došao kao građanin da posjeti i da kupi sebi knjigu. Više smo i prestali tražiti novce, i od grada i od raznih budžetskih institucija, jer non-stop dobivamo negativan dogovor. Knjiga i sajam knjige, tih 100.000 ljudi koji dođu na Sajam knjiga i 50.000 ljudi koji dođu na Salon, za naše političare uopće nije nikakva brojka. Izgleda da je crveni tepih značajniji jer na njemu mogu da se slikaju, nego to što će nepismenu državu uvesti u Evropu, nego opismenjavanje naroda.
Šahinpašić: Mi radimo svaki dan od 10:00 do 19:00.
Šahinpašić: To se dešava. U tom smislu sam dobro procijenio, ali je potrebno strpljenje. Ovo je posao koji se ne radi na brzinu. Ovo je posao koji se polako stvara. Vidim da sve veći broj mladih ljudi kupuje knjigu, sa željom da je pokloni svom ocu, svojoj majci, djevojci, bratu. U svakom slučaju, naša želja kao organizatora, polako se ostvaruje, bez ikakve podrške državne i federalne vlasti da smanji broj nepismenih u ovoj zemlji.
Inače, VI po redu Zimski salon knjige trajaće do 24. 12. 2010, a održava se u prostoru Collegium Artisticuma u sarajevskoj Skenderiji.
RSE: Prošla je prva polovica salona knjige. S početka je bilo dosta pesimizma u vezi sa mogućim uspjehom. Da li ste u organizaciji zadovoljni dosadašnjim bilansom?
Šahinpašić: Ne bih rekao pesimizam, nego umjereni optimizam je rezultat ovog što se dešava u našem okruženju pune ekonomske, političke i svake druge krize. Na svu sreću i zadovoljstvo nas organizatora, kao i posjetilaca koji su pohodili prostore Collegium artisticuma i VI Međunarodnog salona knjige, za sada imamo rezultate koji su na razini prošle godine, što je u našim najoptimističnijim predviđanjima i bio naš cilj. Ako i druga polovina nastavi istim trendom, onda smo mi naš cilj ispunili.
RSE: Koliki je broj izlagača?
Šahinpašić: Postoji fizički limit prostora i na 1.200 kvadratnih metara se nalazi 62 štanda i više od 100 izdavača iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.
RSE: Opet izlažu i domaći i izdavači iz susjedstva. Radi se uglavnom o istim izdavačima koje vidimo u proljeće na Sajmu knjige.
Šahinpašić: To su u principu isti izlagači, samo što izlažu u manjem broju u odnosu na proljetni sajam jer je on centralna godišnja manifestacija posvećena knjizi. Na proljetnom sajmu se izlaže na 8.000 kvadratnih metara, u dvije velike dvorane centra Skenderija. Zimski salon, i kada je nastao, nastao je sa idejom da se datum izlaganja podesi pred blagdane, da ponovno vratimo knjigu kao objekt darivanja. Već šest godina odgajamo novu generaciju korisnika knjige jer su mladi ljudi najdominantniji posjetioci na salonu.
RSE: Meni je zanimljiva činjenica da se vi izdavači iz regiona ne gledate poprijeko, kao konkurenti na pijaci, nego kao partneri u istoj misiji.
Šahinpašić: Valjda nas je nevolja i ista ekonomska situacija natjerala da pokušamo solidarno što više uraditi i da pokušamo prebroditi te nedaće. Knjiga cirkulira i u Zagrebu i u Beogradu i u Sarajevu, oslobođena carinskih troškova. Imaju carinski papiri, ima carinska evidencija, ali nema plaćanja carine ni u jednoj od pomenutih zemalja, te na taj način knjiga lakše komunicira u svakoj od zemalja.
RSE: Čini se da neki nude povoljnije uslove, niže cijene, popuste. To se ne doživljava kao damping?
Šahinpašić: Ne, to je tradicija svih sajmova u svijetu, da u vrijeme održavanja sajma svi izlagači i izdavači, koji nastupaju na sajmovima, odobravaju popuste kupcima. Ti popusti se kreću od 10 do 80 posto, ovisno o datumu objavljivanja knjige. Generalni popusti na nove knjige su između 20 i 30 posto.
RSE: Ipak, neki dolaze sa malo jeftinijim knjigom.
Šahinpašić: Da, ali to i naši posjetioci znaju, te lijepo kalkuliraju. Pregledaju redovne cijene u knjižarama uoči salona ili sajma i onda sa spiskom dođu na sajam ili salon i kupuju. Za 100 maraka, dobiju 200 maraka knjiga.
RSE: Salon je uvijek prilika da se među partnerima progovori o protekloj poslovnoj godini. Ima li tu nekih pomaka?
Šahinpašić: Na žalost, pomaci su na gore. Potpore koje su naše kolege uživale i u Hrvatskoj i u Srbiji su srezane, puno su manje nego što su bile prethodnih godina, ali i dalje su astronomski visoke u odnosu na nas koji se nalazimo u Bosni i Hercegovini. Hrvatska Vlada je davala izdavaštvu potporu skoro 40 miliona maraka godišnje. To je za nas naučna fantastika. Slična je situacija u Srbiji, mada je malo veća suma jer je Srbija veća i po populaciji. Kod nas u Bosni i Hercegovini imamo dvije fondacije koje su formirane od strane federalne Vlade i koje su imale zadaću da potpomognu izdavaštvu i bibliotekarstvu. Na početku rada, budžeti su bili milion i pol maraka za izdavaštvo i milion maraka za bibliotekarstvo godišnje. To je sada prepolovljeno i svodi se na vrlo zanemarljive iznose, kada su u pitanju otkupi knjiga i kada je u pitanju potpora autoru i izdavaču. Mi smo svjesni ekonomske težine i trenutka u kome se nalazimo, ali izdavaštvo je nešto što mora imati državnu potporu. Bez državne potpore, nema novog naučnog rada, nema novog autora, nema zaštite jezika.
RSE: Da li si se pomalo pomirio sa čudnim odnosom gradskih vlasti prema Salonu? Etablira se nova nomenklatura u vlasti, među kojoj ima i pisaca, ali nikako da vidimo promjenu spram ove manifestacije.
Šahinpašić: Izgleda da političarima knjiga uopće nije bitna. Vidio sam samo jednog ministra, za ovih sedam dana Salona, koji je došao kao građanin da posjeti i da kupi sebi knjigu. Više smo i prestali tražiti novce, i od grada i od raznih budžetskih institucija, jer non-stop dobivamo negativan dogovor. Knjiga i sajam knjige, tih 100.000 ljudi koji dođu na Sajam knjiga i 50.000 ljudi koji dođu na Salon, za naše političare uopće nije nikakva brojka. Izgleda da je crveni tepih značajniji jer na njemu mogu da se slikaju, nego to što će nepismenu državu uvesti u Evropu, nego opismenjavanje naroda.
RSE: Ulaz je besplatan, knjiga skoro besplatna.
Šahinpašić: Mi radimo svaki dan od 10:00 do 19:00.
RSE: Prije pet godina si govorio da hoćeš da vratiš knjigu kao način lijepog ophođenja među ljudima, da ona bude poklon sebi i najbližim.
Šahinpašić: To se dešava. U tom smislu sam dobro procijenio, ali je potrebno strpljenje. Ovo je posao koji se ne radi na brzinu. Ovo je posao koji se polako stvara. Vidim da sve veći broj mladih ljudi kupuje knjigu, sa željom da je pokloni svom ocu, svojoj majci, djevojci, bratu. U svakom slučaju, naša želja kao organizatora, polako se ostvaruje, bez ikakve podrške državne i federalne vlasti da smanji broj nepismenih u ovoj zemlji.