Početkom prošle sedmice, poslije višegodišnje stanke, a zbog nemogućnosti izbora upravnog odbora Federalne televizije, proces instaliranja korporacije kao četvrtog segmenta našeg radiotelevizijskog sistema konačno je pokrenut s mrtve tačke. Konstituisan je naime nadzorni odbor buduće korporacije, a na njegovom čelu je, po funkciji, prvi čovjek Upravnog odbora BiH RTV Nikola Deretić.
Deretić: Korporacija je u suštini četvrti pravni subjekt Javnog radiotelevizijskog sistema BiH i svojevrsna uslužna djelatnost za sva tri emitera. Dakle, neke zajedničke funkcije koje postoje između javnih emitera bi bile, u smislu racionalizacije i ekonomske koristi, smještene u toj korporaciji.
Deretić: Ne. Upravni odbori tri javna emitera broje po četiri člana i u zbiru tih dvanaest ljudi su ujedno i upravni odbor korporacije, a istovremeno i njen nadzorni odbor.
Deretić: Mi smo konstituisali takozvani odbor sistema koji broji dvanaest članova, a radi se o članovima upravnih odbora Javnih radiotelevizijskih servisa.
Deretić: To su obaveze koje smo preuzeli prema Zakonu o Javnom radiotelevizijskom sistemu BiH i prva obaveza koja je na redu i koja ima svoj zakonski rok od trideset dana je usvajanje statuta, a onda nakon toga slijedi registrovanje korporacije.
Deretić: Da, postoje zakonska ograničenja za registraciju korporacije, dok je njena uspostava dug proces, koji ide u skladu sa mogućnostima. Može biti duži ili kraći, u zavisnosti od toga da li će zakonske pretpostavke biti dovoljne i da li će javni emiteri moći da se usaglase oko brojnih pitanja koja postoje.
Deretić: Mi smo na sjednici, koju smo održali prije par dana, izbacili brojne probleme koji su i nama vrlo nejasni. Najveći problem u ovom trenutku je manjkavost Zakona o Javnom radiotelevizijskom sistemu, i to iz nekoliko razloga. On je, prvo, vrlo neprecizan. U njegovoj strukturi su suprotstavljeni članovi. Dalje, Zakoni o javnim servisima nisu usaglašeni sa Zakonom o Javnom radiotelevizijskom sistemu, iako je to zakonska obaveza. Pogotovo Zakon o Federalnoj radioteleviziji, koji je u jednom od tri ključna stuba na kojima počiva buduća korporacija direktno suprotstavljen Zakonu o Javnom radiotelevizijskom sistemu. Ono što smo tad posebno naglasili, to je da zakon uopšte nije predvidio kome je upravni odbor korporacije odgovoran, kome polaže račune, jer to je potpuno novi pravni subjekt, koji će morati biti registrovan u sudu. Tu postoji i jedan apsurd za BH radioteleviziju – u registraciji se kaže da je odgovorna javnosti. Možete zamisliti tu odgovornost.
Deretić: Bojim se da su upravni odbori tu ostavljeni na vjetrometini. Mi ćemo se susresti sa nizom problema za koje nisam siguran kako ćemo ih rješavati. Čini mi se da su u ovih pet godina i više, kako je uspostavljen takozvani plan restruktuiranja, poznatiji kao plan BBC-ja, mnoge stvari obesmišljene i da ćemo vrlo teško tražiti rješenje. Jer, vrijeme je pokazalo da je taj plan, koliko god bio dobar, a u mnogim segmentima je dobar, prevaziđen i da ne daje snažne pretpostavke da se uspostavlja korporacija u skladu sa tim planom. Ova neriješena zakonska pitanja još više obezvrjeđuju taj plan. I ako me lično pitate, mislim da nikad nismo bili dalje od korporacije i da ćemo se suočiti sa brojnim problemima.
Deretić: Federalna televizija je vrlo jasna. Ona svoje najsnažnije finansijsko uporište vidi u marketingu i nije voljna da postupa u skladu sa Zakonom o Javnom radiotelevizijskom sistemu, koji predviđa podjelu marketinga – pedeset posto za BH radioteleviziji i po dvadeset i pet posto za entitetske emitere. Opet, s druge strane, to je jedan od tri stuba na kojima počiva korporacija. Dakle, ako Federalna televizija ne prihvati, iako je to u zakonu vrlo jasno naglašeno, ne znam kako će se stvari dalje odvijati. Opet, Radiotelevizija Republike Srpske postavlja pitanje udruživanja imovine. Jer, kako kažu, nemaju apsolutno nikakve garancije da su oni vlasnici imovine. Mnoga imovina je kupljena putem kredita, pa postavljaju pitanje ko će im nadoknaditi štetu, recimo, na reportažnim kolima uliko nastane ili u slučaju neke havarije.
Deretić: Imamo jednu apsurdnu situaciju. Od nas kao odbora sistema se traži da u roku od trideset dana usaglasimo statut sa postojećim Zakonom o Javnom radiotelevizijskom sistemu. Istovremeno, u Ministarstvu saobraćaja i komunikacija radi radna grupa koja je zadužena da napravi izmjene i dopune tog zakona. Ta radna grupa je sastavljena od predstavnika ministarstva, Regulatorne agencije za komunikaciju i sva tri emitera. I sad pogledajte situaciju u kojoj imate u radnoj grupi za izmjene i dopune zakona predstavnike emitera koji imaju međusobno suprotstavljene stavove. I imate nas u odboru sistema koji moramo, u skladu s starim zakonom, da usvojimo statut. To je jedna potpuno neobična i neregularna situacija, u kojoj smo mi u Javnom radiotelevizijskom sistemu prepušteni sami sebi da nađemo rješenje koje će biti prihvatljivo i za zakonodavce.
Deretić: Ja sam maloprije naglasio da je moj lični stav da su pretpostavke takve da ako budemo tražili racionalno rješenje, u najvećoj su nas mjeri, u ovom periodu od pet godina, udaljile od korporacije. Ako smo spremni da pravimo – da se tako izrazim – invalida koji u startu neće uspjeti, onda treba slijepo poslušati zakon i to učiniti, ali ne znam kome bi to bilo od koristi.
Deretić: Bojim se da ni u samim emiterima nije ozbiljno i na vrijeme shvaćen plan koji je urađen 2004. godine. Izgubilo se mnogo vremena. Vrijeme se izgubilo na nekim stvarima koje su morale biti urađene zbog samih emitera, čak i kad nikad ne bi došlo do korporacije. Taj plan je predvidio racionalizaciju broja zaposlenih, da se ide u susret korporaciji i da svaki emiter to uradi pojedinačno, u okviru sebe. Predvidio je ekonomsku stabilnost. Gospodin Lajčak je svojevremeno insistirao na tome da se u korporaciju ne može ulaziti bez čistih računa. Čak je to ostavio u jednom dopisu kao svojevrstan nalog emiterima. Tako da smo ušli u korporaciju sa izuzetno velikim dugovima, sa neraščišćenim računima unutar javnih emitera i sa vrlo lošom pretpostavkom da ona profunkcioniše na zdravim nogama.
Deretić: Ja sam uvijek optimista. Mislim da ćemo tražiti rješenja.
RSE: Poslije ovoliko vremena, čak ni dobro informisanim ljudima nije posve jasno šta se zapravo krije iza naziva – korporacija.
Deretić: Korporacija je u suštini četvrti pravni subjekt Javnog radiotelevizijskog sistema BiH i svojevrsna uslužna djelatnost za sva tri emitera. Dakle, neke zajedničke funkcije koje postoje između javnih emitera bi bile, u smislu racionalizacije i ekonomske koristi, smještene u toj korporaciji.
RSE: To nije neka nadstruktura, nešto što je nadređeno ovim trima postojećim emiterima?
Deretić: Ne. Upravni odbori tri javna emitera broje po četiri člana i u zbiru tih dvanaest ljudi su ujedno i upravni odbor korporacije, a istovremeno i njen nadzorni odbor.
RSE: Vi ste se početkom prošle sedmice sastali i konstituisali taj nadzorni odbor.
Deretić: Mi smo konstituisali takozvani odbor sistema koji broji dvanaest članova, a radi se o članovima upravnih odbora Javnih radiotelevizijskih servisa.
RSE: Preuzeli ste određene obaveze sa statutom i registracijom.
Deretić: To su obaveze koje smo preuzeli prema Zakonu o Javnom radiotelevizijskom sistemu BiH i prva obaveza koja je na redu i koja ima svoj zakonski rok od trideset dana je usvajanje statuta, a onda nakon toga slijedi registrovanje korporacije.
RSE: Registracija ne znači automatski i uspostavu korporacije. Za uspostavu ne postoje zakonska ograničenja.
Deretić: Da, postoje zakonska ograničenja za registraciju korporacije, dok je njena uspostava dug proces, koji ide u skladu sa mogućnostima. Može biti duži ili kraći, u zavisnosti od toga da li će zakonske pretpostavke biti dovoljne i da li će javni emiteri moći da se usaglase oko brojnih pitanja koja postoje.
RSE: U statutu trebaju biti određene funkcije, odnosi unutar sistema, finansiranje, ulaganje, upravljanje dijelovima i cjelinom… To će, čini se, na površinu izbaciti neke probleme.
Deretić: Mi smo na sjednici, koju smo održali prije par dana, izbacili brojne probleme koji su i nama vrlo nejasni. Najveći problem u ovom trenutku je manjkavost Zakona o Javnom radiotelevizijskom sistemu, i to iz nekoliko razloga. On je, prvo, vrlo neprecizan. U njegovoj strukturi su suprotstavljeni članovi. Dalje, Zakoni o javnim servisima nisu usaglašeni sa Zakonom o Javnom radiotelevizijskom sistemu, iako je to zakonska obaveza. Pogotovo Zakon o Federalnoj radioteleviziji, koji je u jednom od tri ključna stuba na kojima počiva buduća korporacija direktno suprotstavljen Zakonu o Javnom radiotelevizijskom sistemu. Ono što smo tad posebno naglasili, to je da zakon uopšte nije predvidio kome je upravni odbor korporacije odgovoran, kome polaže račune, jer to je potpuno novi pravni subjekt, koji će morati biti registrovan u sudu. Tu postoji i jedan apsurd za BH radioteleviziju – u registraciji se kaže da je odgovorna javnosti. Možete zamisliti tu odgovornost.
Upravni odbori na vjetrometini
RSE: Kako će se prevazići problemi koji su se pojavili u ovom interregnumu? Na primjer, nova zakonodavna uporišta u sticanju imovine, način na koji se došlo do vlasništva i do neke imovine u pojedinim emiterima i tako dalje. Kako to sad ulazi u priču o sistemu koji treba biti nadopunjen po nekim starim uslovima?
Deretić: Bojim se da su upravni odbori tu ostavljeni na vjetrometini. Mi ćemo se susresti sa nizom problema za koje nisam siguran kako ćemo ih rješavati. Čini mi se da su u ovih pet godina i više, kako je uspostavljen takozvani plan restruktuiranja, poznatiji kao plan BBC-ja, mnoge stvari obesmišljene i da ćemo vrlo teško tražiti rješenje. Jer, vrijeme je pokazalo da je taj plan, koliko god bio dobar, a u mnogim segmentima je dobar, prevaziđen i da ne daje snažne pretpostavke da se uspostavlja korporacija u skladu sa tim planom. Ova neriješena zakonska pitanja još više obezvrjeđuju taj plan. I ako me lično pitate, mislim da nikad nismo bili dalje od korporacije i da ćemo se suočiti sa brojnim problemima.
RSE: Entiteski emiteri su već postavili neke svoje breše prema tome.
Deretić: Federalna televizija je vrlo jasna. Ona svoje najsnažnije finansijsko uporište vidi u marketingu i nije voljna da postupa u skladu sa Zakonom o Javnom radiotelevizijskom sistemu, koji predviđa podjelu marketinga – pedeset posto za BH radioteleviziji i po dvadeset i pet posto za entitetske emitere. Opet, s druge strane, to je jedan od tri stuba na kojima počiva korporacija. Dakle, ako Federalna televizija ne prihvati, iako je to u zakonu vrlo jasno naglašeno, ne znam kako će se stvari dalje odvijati. Opet, Radiotelevizija Republike Srpske postavlja pitanje udruživanja imovine. Jer, kako kažu, nemaju apsolutno nikakve garancije da su oni vlasnici imovine. Mnoga imovina je kupljena putem kredita, pa postavljaju pitanje ko će im nadoknaditi štetu, recimo, na reportažnim kolima uliko nastane ili u slučaju neke havarije.
RSE: Čujem da se na nivou države isto tako vode razgovori u vezi sa intervencijama u ovoj zakonodavnoj oblasti kad je javno informisanje u pitanju.
Deretić: Imamo jednu apsurdnu situaciju. Od nas kao odbora sistema se traži da u roku od trideset dana usaglasimo statut sa postojećim Zakonom o Javnom radiotelevizijskom sistemu. Istovremeno, u Ministarstvu saobraćaja i komunikacija radi radna grupa koja je zadužena da napravi izmjene i dopune tog zakona. Ta radna grupa je sastavljena od predstavnika ministarstva, Regulatorne agencije za komunikaciju i sva tri emitera. I sad pogledajte situaciju u kojoj imate u radnoj grupi za izmjene i dopune zakona predstavnike emitera koji imaju međusobno suprotstavljene stavove. I imate nas u odboru sistema koji moramo, u skladu s starim zakonom, da usvojimo statut. To je jedna potpuno neobična i neregularna situacija, u kojoj smo mi u Javnom radiotelevizijskom sistemu prepušteni sami sebi da nađemo rješenje koje će biti prihvatljivo i za zakonodavce.
RSE: Nikola, imam utisak da sam razgovarao sa čovjekom koji nije baš optimista u vezi sa uspostavom korporacije.
Deretić: Ja sam maloprije naglasio da je moj lični stav da su pretpostavke takve da ako budemo tražili racionalno rješenje, u najvećoj su nas mjeri, u ovom periodu od pet godina, udaljile od korporacije. Ako smo spremni da pravimo – da se tako izrazim – invalida koji u startu neće uspjeti, onda treba slijepo poslušati zakon i to učiniti, ali ne znam kome bi to bilo od koristi.
RSE: Ja se nadam da će se naći neko rješenje i da ćemo kad-tad ovaj sistem dovesti do kraja.
Deretić: Bojim se da ni u samim emiterima nije ozbiljno i na vrijeme shvaćen plan koji je urađen 2004. godine. Izgubilo se mnogo vremena. Vrijeme se izgubilo na nekim stvarima koje su morale biti urađene zbog samih emitera, čak i kad nikad ne bi došlo do korporacije. Taj plan je predvidio racionalizaciju broja zaposlenih, da se ide u susret korporaciji i da svaki emiter to uradi pojedinačno, u okviru sebe. Predvidio je ekonomsku stabilnost. Gospodin Lajčak je svojevremeno insistirao na tome da se u korporaciju ne može ulaziti bez čistih računa. Čak je to ostavio u jednom dopisu kao svojevrstan nalog emiterima. Tako da smo ušli u korporaciju sa izuzetno velikim dugovima, sa neraščišćenim računima unutar javnih emitera i sa vrlo lošom pretpostavkom da ona profunkcioniše na zdravim nogama.
RSE: Ja u ovom programu pokušavam zračiti optimizam. Ovaj put mi to nije uspjelo. Ali, ipak, naše smo slušaoce upozorili na jednu činjenicu, na jedan korak koji je napravljen ka konačnom definisanju ovog sistema, pa ćemo vidjeti kako će se stvari dalje razvijati.
Deretić: Ja sam uvijek optimista. Mislim da ćemo tražiti rješenja.