Krajnja vrijednost Festivala animiranog filma NAFF je to da je on sigurno postao jedna perjanica razvoja animacije na ovim prostorima, kaže osnivač i lider festivala, Jurinko Raič. Festival je inače, poslije osmodnevnog rada zatvoren u Neumu.
Raič: Ove godine je dodijeljeno šest nagrada. Nevjerojatno je da su Rusi pokupili tri nagrade, za 3D animaciju i nagradu publike, što je neobično. Ove godine su poslali preko 20 filmova i ovi što su pokupili nagrade su stvarno vrhunac animacije. To su filmovi iz studija iz Moskve koji ima 250 članova. Pravi su profesionalci i filmovi su izuzetno dobri.
Raič: Filmova je bilo skoro 400, ali u takmičarskom programu bilo je 53 filma iz 23 zemlje. Najviše je filmova došlo iz Rusije, SAD-a, Poljske i Hrvatske. Bilo je filmova iz Njemačke, Francuske, Izraela, Norveške i Španije. Jedan Španac i jedan Hrvat su pokupili nagradu. Bilo je izuzetno dobrih ostvarenja, toliko dobrih da iz BiH i Srbije niti jedan film nije uspio da uđe u takmičarski program. Od 24 filma, koliko je poslala Hrvatska, pet je bilo u takmičarskom programu. Veliki broj velikih imena nije uspio ući u takmičarski program, što znači da je bilo kvalitetno. Žiri je zasjedao sat vremena posle svake projekcije. Dobro su se morali namučiti da odaberu najbolje.
Raič: Svakako. Ovo je definitivno najkvalitetniji NAFF. Svake godine kažem da je ovo najkvalitetniji NAFF, ali i jeste. Imamo sreću da je NAFF prepoznat i da više ne šalju, kao prvih godina, 50 posto početnika. Sada šalju stvarno svjetska imena koja su nam učinila čast što su se pojavila na našem festivalu.
Raič: To planiramo već tri godine. Uvijek nam je bilo krivo da samo 200 – 250 ljudi vidi toliko kvalitetnih filmova. Imali smo želju da se to proširi na gradove Hercegovine. Prošle dvije godine nije bilo odaziva, ali ove godine sam presretan jer, osim Banja Luke, koja nas je prikazivala svake godine, ove godine se prikazuju i u Rami, Jablanici, Mostaru, Posušju, Ljubuškom, Trebinju i Nevesinju. I u konačnici, gradonačelnik Tuzle je sa svojom ženom i pročelnikom za kulturu bio naš gost tri dana, da vidi kako to izgleda. Dogovorili smo se da krajem 7. mjeseca u Tuzli bude prikazan kompletan NAFF. Kada saberemo toliko gradova i neka je prosjek gledatelja koliko i u Neumu, znači da je svaku predstavu vidjelo oko 2.000 do 3.000 ljudi, a to je za nas velika stvar.
Animirani film se uči samo uz rad
Raič: Ni ja sam ne znam, 50 posto ciganije. Ali, nema veze, ipak je na taj način došlo do prepoznavanja. Osim Ministarstva kulture i fondacija, koje nas svake godine podržavaju, ove godine nas je podržala Vlada HNŽ-a i Zapadno-hercegovačka županija. Što je veoma bitno, ambasada SAD nas je podržala i stavila u projekt od izuzetne važnosti za Bosnu i Hercegovinu. Njihova podrška ostaje stalna i daje nam neku snagu i sigurnost da možemo i dalje razmišljati o razvoju i napretku NAFF-a.
Raič: To nije prvi put da nam neko sa strane treba reći šta vrijedi, da mi shvatimo šta vrijedi.
Raič: Krajnja vrijednost ovoga festivala je to da je on sigurno postao jedna perjanica razvoja animacije na ovim prostorima. Sigurna sam da je, uz zagrebački festival animiranog filma, u ovoj regiji, NAFF jedan od najjačih, najkvalitetnijih i najperspektivniji festivala animiranog filma. To sve za ovako kratko vrijeme je stvarno da se čovjek i sam iznenadi. Sve to uz malo više truda i sreće u nekim stvarima, uz poznanstva.
Raič: Jeste. Prije osam godina su počeli radni kampovi i škole crtanja. Godišnje se kampovi održavaju dva puta. Mladi stvaraju. Formirana je Fondacija za crtani film i svake godine dvoje-troje dobije neka sredstva. Ide to naprijed, samo crtani film nije igračka, već veoma ozbiljna stvar. Treba godine truda uložiti da se formira pravi autor. Od ovih 40 mladih ljudi, sa kojima sada radim, neka dva budu dobra animatora, postiglo se mnogo. Ipak je to dugogodišnje školovanje. Animirani film se može učiti samo uz rad, džaba teorija. Treba imati šansu za rad i samo uz rad se postaje majstor.
Moglo bi vas interesovati i ovo:
Kriza (ne) utiče na ovogodišnju festivalsku ponudu
RSE: Koji crtići su se najviše dopali publici i žiriju?
Raič: Ove godine je dodijeljeno šest nagrada. Nevjerojatno je da su Rusi pokupili tri nagrade, za 3D animaciju i nagradu publike, što je neobično. Ove godine su poslali preko 20 filmova i ovi što su pokupili nagrade su stvarno vrhunac animacije. To su filmovi iz studija iz Moskve koji ima 250 članova. Pravi su profesionalci i filmovi su izuzetno dobri.
RSE: Posao očigledno nije bio lagan žiriju jer valjalo je odabrati iz neobično velike i raznovrsne ponude. Koliko je bilo filmova i odakle su sve došli?
Raič: Filmova je bilo skoro 400, ali u takmičarskom programu bilo je 53 filma iz 23 zemlje. Najviše je filmova došlo iz Rusije, SAD-a, Poljske i Hrvatske. Bilo je filmova iz Njemačke, Francuske, Izraela, Norveške i Španije. Jedan Španac i jedan Hrvat su pokupili nagradu. Bilo je izuzetno dobrih ostvarenja, toliko dobrih da iz BiH i Srbije niti jedan film nije uspio da uđe u takmičarski program. Od 24 filma, koliko je poslala Hrvatska, pet je bilo u takmičarskom programu. Veliki broj velikih imena nije uspio ući u takmičarski program, što znači da je bilo kvalitetno. Žiri je zasjedao sat vremena posle svake projekcije. Dobro su se morali namučiti da odaberu najbolje.
RSE: Možemo li govoriti o razlici u kvalitetu ponude u odnosu na prošlu godinu?
Imamo sreću da je NAFF prepoznat i da više ne šalju, kao prvih godina, 50 posto početnika. Sada šalju stvarno svjetska imena koja su nam učinila čast što su se pojavila na našem festivalu.
RSE: Ove godine ste s programom išetali iz festivalskih prostora. NAFF više nije isključivo neumski, ali doslovno hercegovački.
Raič: To planiramo već tri godine. Uvijek nam je bilo krivo da samo 200 – 250 ljudi vidi toliko kvalitetnih filmova. Imali smo želju da se to proširi na gradove Hercegovine. Prošle dvije godine nije bilo odaziva, ali ove godine sam presretan jer, osim Banja Luke, koja nas je prikazivala svake godine, ove godine se prikazuju i u Rami, Jablanici, Mostaru, Posušju, Ljubuškom, Trebinju i Nevesinju. I u konačnici, gradonačelnik Tuzle je sa svojom ženom i pročelnikom za kulturu bio naš gost tri dana, da vidi kako to izgleda. Dogovorili smo se da krajem 7. mjeseca u Tuzli bude prikazan kompletan NAFF. Kada saberemo toliko gradova i neka je prosjek gledatelja koliko i u Neumu, znači da je svaku predstavu vidjelo oko 2.000 do 3.000 ljudi, a to je za nas velika stvar.
Animirani film se uči samo uz rad
RSE: Kako ste zatvorili finansijsku konstrukciju?
Raič: Ni ja sam ne znam, 50 posto ciganije. Ali, nema veze, ipak je na taj način došlo do prepoznavanja. Osim Ministarstva kulture i fondacija, koje nas svake godine podržavaju, ove godine nas je podržala Vlada HNŽ-a i Zapadno-hercegovačka županija. Što je veoma bitno, ambasada SAD nas je podržala i stavila u projekt od izuzetne važnosti za Bosnu i Hercegovinu. Njihova podrška ostaje stalna i daje nam neku snagu i sigurnost da možemo i dalje razmišljati o razvoju i napretku NAFF-a.
RSE: Kao da su Amerikanci prepoznali nešto što našim ljudima promiče?
Sigurna sam da je, uz zagrebački festival animiranog filma, u ovoj regiji, NAFF jedan od najjačih, najkvalitetnijih i najperspektivniji festivala animiranog filma.
RSE: Šta je to što je kao trajna vrijednost već vidljivo iz ovih nekoliko godina druženja sa crtanim filmovima?
Raič: Krajnja vrijednost ovoga festivala je to da je on sigurno postao jedna perjanica razvoja animacije na ovim prostorima. Sigurna sam da je, uz zagrebački festival animiranog filma, u ovoj regiji, NAFF jedan od najjačih, najkvalitetnijih i najperspektivniji festivala animiranog filma. To sve za ovako kratko vrijeme je stvarno da se čovjek i sam iznenadi. Sve to uz malo više truda i sreće u nekim stvarima, uz poznanstva.
RSE: Da li je animacijska industrija konačno pokrenuta sa mrtve tačke kod nas?
Raič: Jeste. Prije osam godina su počeli radni kampovi i škole crtanja. Godišnje se kampovi održavaju dva puta. Mladi stvaraju. Formirana je Fondacija za crtani film i svake godine dvoje-troje dobije neka sredstva. Ide to naprijed, samo crtani film nije igračka, već veoma ozbiljna stvar. Treba godine truda uložiti da se formira pravi autor. Od ovih 40 mladih ljudi, sa kojima sada radim, neka dva budu dobra animatora, postiglo se mnogo. Ipak je to dugogodišnje školovanje. Animirani film se može učiti samo uz rad, džaba teorija. Treba imati šansu za rad i samo uz rad se postaje majstor.
Moglo bi vas interesovati i ovo:
Kriza (ne) utiče na ovogodišnju festivalsku ponudu