Piše: Mike Eckel
Predsjednik Vladimir Putin je sam isprovocirao događaje koji su doveli do ruske invazije na Ukrajinu 2022., rekao je bivši visoki zvaničnik Bijele kuće u intervjuu, odbacujući glavni argument Kremlja da je proširenje NATO-a na istok 2000-ih kataliziralo rat, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Godinu dana nakon početka ruske invazije na Ukrajine, Putin je prošle sedmice u govoru Rusima ponovio svoje dugogodišnje nezadovoljstvo zbog zapadne politike prema Moskvi u decenijama nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991.
Putin je sugerisao da NATO i njegove veze s Ukrajinom predstavljaju sve veću prijetnju Rusiji. Ponovio je lažne tvrdnje o tim odnosima, uključujući tvrdnju da ukrajinsku vladu kontrolišu SAD i zapadna vojna alijansa, kao i da je Ukrajina njima "porobljena" zemlja.
Stiven Hedli (Stephen Hadley), koji je osam godina služio u Bijeloj kući pod predsjednikom Džordom Bušom mlađim (George W. Bush), uključujući četiri godine kao savjetnik za nacionalnu sigurnost, odbacio je Putinove komentare. Tvrdi da NATO nije prijetnja Rusiji i da je Moskva godinama bila zadovoljna saradnjom s alijansom.
"Uloženi su stvarni napori da se jasno stavi do znanja da je Rusija prihvaćeni dio Evrope. Da NATO nije prijetnja Rusiji i da NATO želi konstruktivan odnos s Rusijom", rekao je Hedli u intervjuu 28. februara, iz svog doma u Vašingtona putem Zoom.
"Dakle, postojao je taj napor da se pokuša ublažiti ruska reakcija na proširenje NATO-a", rekao je Hedli, čiji se mandat u Bijeloj kući poklopio s najvećim pojedinačnim proširenjem saveza u njegovoj istoriji: 2004., kada se pridružilo sedam istočnoevropskih zemalja, uključujući tri bivše sovjetske baltičke republike.
Istoričari i akademici dugo su raspravljali o obrazloženjima za proširenje NATO-a i u nekim slučajevima dovodili u pitanje i mudrost njegovog širenja na istok. Sa svoje strane, ruski zvaničnici izrazili su otvorenu zabrinutost, pa čak i postavili pitanje zašto je savezništvo iz doba Hladnog rata uopšte potrebno.
Sredinom 1990-ih, predsjednik Boris Jeljcin upozorio je svog američkog kolegu, Bila Klintona (Bill Clinton), na "poniženje" ako NATO prihvati zemlje istočne Evrope.
Pod Putinom su te sumnje prerasle u otvorene osude i tvrdnje da su Vašington i njegovi saveznici obmanuli Moskvu. Konkretno, Rusija je izrazila ljutnju zbog obećanja NATO-a Ukrajini i Gruziji 2008. da će jednog dana postati članice.
Kako se to dogodilo, rekao je Hedli, vlada u Kijevu je interesovanje Ukrajine za ulazak u NATO tada stavila u drugi plan - sve do 2014., kada je svrgavanje predsjednika naklonjenog Moskvi dovelo do toga da Rusija finansira i snabdijeva lokalne oružane grupe u istočnoj Ukrajini, a na nekoliko mjesta šalje svoje redovne vojne snage u bitku.
"Od 2008. pitanje ulaska Ukrajine i Gruzije u NATO nije bilo na stolu. I ostalo je tako sve do 2014., kada je Rusija prvi put napala Ukrajinu. I to je tada isprovociralo upravo ono za šta Rusi kažu da ne žele", rekao je.
Stepen Hadley razgovara sa novinarom u Vašingtonu u junu 2008. godine.
"Upravo je ta invazija vratila dovela do toga da pitanje članstva u NATO-u i kako će NATO pomoći i podržati Ukrajinu i Gruziju, bude ponovo na stolu", kaže Hedli.
"Slično tome, Rusi se žale na infrastrukturu NATO-a koja se pomiče na istok prema ruskoj granici; ništa od toga se nije dogodilo sve dok Rusija nije ušla u Ukrajinu 2014.", rekao je.
"Tako da bih tvrdio da je Rusija svojom invazijom na Ukrajinu 2014. stvorila upravo ono za šta kaže da joj predstavlja prijetnju."
“Rusija je, zapravo, isprovocirala upravo one stvari za koje tvrdi da su joj prijetnja, u smislu NATO-a i Zapada”, rekao je.
Osim toga, rekao je Hedli, zemlje koje su ranije bile u sferi uticaja Moskve – mjesta poput baltičkih država ili zemalja Varšavskog pakta u istočnoj Evropi – imale su dugogodišnje istorijske strahove od Rusije koji su ih gurali da teže članstvu u NATO-u.
"I, naravno, te države koje su sada dio NATO-a kažu: 'Rekli smo vam'", rekao je.
'Tada smo izgubili Putina'
Iako je Putinova reakcija u to vrijeme bila odmjerena, predmet još jedne dugogodišnje žalbe Kremlja je odluka SAD iz 2002. da se povuče iz velikog sporazuma o kontroli naoružanja: Ugovora o protubalističkim raketama.
Bušova administracija tvrdila je da je pakt omeo sposobnost SAD da razvije proturaketnu obranu za zaštitu od novonastalih prijetnji poput Sjeverne Koreje i Irana te da povlačenje nije imalo za cilj podrivanje Rusije.
U intervjuu, Hedli je ustvrdio da je Putin na početku prihvatio uvjeravanja SAD.
"U početku je zaista pokazao dosta dobre volje za odnose između dvije zemalje", rekao je. "Putin zapravo nije kritikovao (povlačenje) i zapravo je rekao upravo suprotno: iako mu se ne sviđa izlazak Sjedinjenih Država iz toga, to ne predstavlja prijetnju ruskim interesima, ruskoj sigurnosti."
Hedli, koji je upravo objavio knjigu s pojedinostima o nekim memorandumima o nacionalnoj sigurnosti koji su 2008. proslijeđeni Bušovom nasljedniku, Baraku Obami (Barack), rekao je da prihvata kritike da su uzastopne američke administracije, uključujući onu u kojoj je sam služio, pravile greške u njihovim odnosima s Rusijom.
Međutim, tvrdi da se to neće puno toga promijeniti iz dva razloga: jedan je ono što je opisao kao stav Kremlja da je niz narodnih pobuna u Gruziji, Ukrajini i Kirgistanu u 2000-ima, poznat kao "obojene revolucije", bio američka zavjera. Drugi je, kako je rekao, "Putinova fiksacija" na imperijalnu istoriju Rusije.
"Mislili smo da bi te revolucije bile dobre za Rusiju jer bi stvorile stabilne, demokratske prosperitetne države koje bi bile dobri susjedi Rusiji", rekao je.
"Putin to nije tako vidio. Vidio je to kao pokušaj koji predvodi CIA da se uspostavi režim u ovim zemalja koje su protiv Rusije, kao generalna proba za destabilizaciju same Rusije. I mislim da smo u tom trenutku izgubili Putina."
'Da li smo mogli da uradimo (stvari) drugačije? Možda, vjerovatno.'
U vanjskopolitičkim krugovima SAD, jedan od najistaknutijih kritičara američke politike prema Rusiji od Hladnog rata je Tomas Grejem (Thomas Graham), koji je služio u Bijeloj kući pod predsjednikom Džordžom Bušom starijim, početkom 1990-ih, a kasnije s Hedlijem u Bijeloj kući. u 2000-ima.
U ranijem intervjuu, Grejem je ponovio te nedoumice o širenju NATO-a.
"Postoji prilično uvjerljiv argument da je podsticanje članstva u NATO-u 2008. godine... bila greška saveza", rekao je.
Hedli je rekao da se i on zapitao je li proširenje NATO-a pogrešno vođeno.
"Mučio sam se oko toga dok nisam – ponovo - pročitao govor koji je Putin održao uoči invazije na Ukrajinu 2022.", rekao je, referirajući se na obraćanje koje je Putin održao tri dana prije invazije.
"Prvi dio tog govora je stvarni Putinov govor. I to je dio koji kaže da se radi o obnavljanju Ruskog Carstva, obnavljanju ruske kontrole nad tradicionalnim ruskim zemljama, i u osnovi brisanju Ukrajine i njenom pripajanju Rusiji.
"U svjetlu te agende, dobro je što smo proširili NATO, inače bi bilo puno otvorenije polje za Rusiju da slijedi tu viziju obnovljenog Ruskog Carstva", rekao je.
"Da li smo mogli da uradimo (stvari) drugačije?", rekao je Hedli. "Možda, vjerovatno, znate, uvijek postoje stvari koje si mogao bolje da uradiš."
"Međutim pitanje je: da li bi na kraju bilo kakve razlike, s obzirom na Putinovu fiksaciju na obnovu Ruskog Carstva unutar bivšeg sovjetskog prostora?", rekao je on. "I mislim da na kraju dana, nažalost, to ne bi ništa promijenilo."