Na haškom suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, prvi premijer Republike Srpske Branko Đerić ispričao je da se 1992. godine, optuženi nije želio baviti problemom ratnih zločina koje su činile srpske snage.
Đerić je potvrdio svoj iskaz kako su ministri pravosuđa RS-a Momčilo Mandić i unutarnjih poslova Mićo Stanišić - bili umiješani u kriminal i zločine, a Stanišić mu je zaprijetio i ubojstvom kada je zatražio njihovu smjenu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić je nastojao osporiti kako je upravo on spriječio smjenu Mandića i Stanišića, koji trenutno u Haagu očekuju presudu za ratne zločine policijskih snaga RS-a.
„Sve bi bilo drugačije da ste Vi odlučili sagledati problem koji ja imam s Madićem i Stanišićem“, rekao je optuženom prvi ratni predsjednik Vlade RS-a, objašnjavajući kako se 1992. godine otezalo s uspostavom vojnih sudova i tužiteljstva za ratne zločine. Pri tom je Đerić negirao navode Karadžića – kako je i on želio dovesti stvari u red.
„Ja sam bio protiv dramatičnih smjena, ali se nisam protivio rekonstrukciji (Vlade RS). Jel' tako?“, konstatirao je i upitao optuženi u unakrsnom ispitivanju svjedoka tužiteljstva.
„Nije tako. Vi ste se protivili smjeni ove dvojice, koji su ključni za Vladu. Jer to je Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo pravde. A pogotovo što Vlada ima svoj program. Od prvog dana Vlada inzistira na poštivanju prava i na vladavini prava“, negirao je optuženog Đerić.
Prema njemu se 1992. godine otežano s uspostavom vojnih sudova i tužiteljstva za ratne zločine na što je upozoravao ministre, kao i tadašnjeg predsjednika Karadžića.
Budući da Stanišić i Mandić nisu smijenjeni, uspostava vladavine prava, koju je Vlada RS imala u programu, nije prema svjedoku mogla zaživjeti na terenu. Đerić je polemizirao s Karadžićem o političkim okolnostima u tijekom 1992.godine, tvrdeći da je Vlada, čiji je bio premijer, bila samo tehnički privjesak Karadžiću kao predsjedniku Srpske demokratske stranke i predsjedništva Republike Srpske.
Zbog toga je i sam podnio ostavku potkraj godine jer nije želio više u tome sudjelovati. Odgovornost za stanje na zauzetom teritoriju, ustvrdio je Đerić, bila na Karadžiću.
„Na Vama je odgovornost. To je politička odgovornost. To što Vi niste bili na dramatične promjene (smjene u Vladi RS) u tom trenutku to je stvar Vaše političke procjene i procjene političkog rukovodstva. Ja u to ne ulazim, to je Vaše pravo. Ali ja hoću samo kazati – da se to reflektiralo negativno na Vladu (RS) i pravno stanje u cjelini“, objasnio je Đerić svoj stav o odgovornosti optuženog.
(Unakrsno ispitivanje Đerića o krizi u Vladi RS 1992.godine)
Đerić će dovršiti svoj iskaz u srijedu, a kao sljedeći svjedoci na suđenju za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini iskaze će dati zaštićeni svjedok KDZ-320 i demografski ekspert Eva Tabo (Ewa Tabeau).
Đerić je potvrdio svoj iskaz kako su ministri pravosuđa RS-a Momčilo Mandić i unutarnjih poslova Mićo Stanišić - bili umiješani u kriminal i zločine, a Stanišić mu je zaprijetio i ubojstvom kada je zatražio njihovu smjenu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić je nastojao osporiti kako je upravo on spriječio smjenu Mandića i Stanišića, koji trenutno u Haagu očekuju presudu za ratne zločine policijskih snaga RS-a.
„Sve bi bilo drugačije da ste Vi odlučili sagledati problem koji ja imam s Madićem i Stanišićem“, rekao je optuženom prvi ratni predsjednik Vlade RS-a, objašnjavajući kako se 1992. godine otezalo s uspostavom vojnih sudova i tužiteljstva za ratne zločine. Pri tom je Đerić negirao navode Karadžića – kako je i on želio dovesti stvari u red.
„Ja sam bio protiv dramatičnih smjena, ali se nisam protivio rekonstrukciji (Vlade RS). Jel' tako?“, konstatirao je i upitao optuženi u unakrsnom ispitivanju svjedoka tužiteljstva.
„Nije tako. Vi ste se protivili smjeni ove dvojice, koji su ključni za Vladu. Jer to je Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo pravde. A pogotovo što Vlada ima svoj program. Od prvog dana Vlada inzistira na poštivanju prava i na vladavini prava“, negirao je optuženog Đerić.
Prema njemu se 1992. godine otežano s uspostavom vojnih sudova i tužiteljstva za ratne zločine na što je upozoravao ministre, kao i tadašnjeg predsjednika Karadžića.
Budući da Stanišić i Mandić nisu smijenjeni, uspostava vladavine prava, koju je Vlada RS imala u programu, nije prema svjedoku mogla zaživjeti na terenu. Đerić je polemizirao s Karadžićem o političkim okolnostima u tijekom 1992.godine, tvrdeći da je Vlada, čiji je bio premijer, bila samo tehnički privjesak Karadžiću kao predsjedniku Srpske demokratske stranke i predsjedništva Republike Srpske.
Zbog toga je i sam podnio ostavku potkraj godine jer nije želio više u tome sudjelovati. Odgovornost za stanje na zauzetom teritoriju, ustvrdio je Đerić, bila na Karadžiću.
„Na Vama je odgovornost. To je politička odgovornost. To što Vi niste bili na dramatične promjene (smjene u Vladi RS) u tom trenutku to je stvar Vaše političke procjene i procjene političkog rukovodstva. Ja u to ne ulazim, to je Vaše pravo. Ali ja hoću samo kazati – da se to reflektiralo negativno na Vladu (RS) i pravno stanje u cjelini“, objasnio je Đerić svoj stav o odgovornosti optuženog.
(Unakrsno ispitivanje Đerića o krizi u Vladi RS 1992.godine)
Đerić će dovršiti svoj iskaz u srijedu, a kao sljedeći svjedoci na suđenju za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini iskaze će dati zaštićeni svjedok KDZ-320 i demografski ekspert Eva Tabo (Ewa Tabeau).