Priredila: Una Čilić
Već drugu godinu mediji i organizacije iz cijelog svijeta, okupljeni u Međunarodnoj mreži organizacija koje se bave provjerom činjenica, (International Fact-Checking Network) - a koordinira je Poynter institut za medijske studije - obilježavaju Međunarodni dan za provjeru informacija.
Prema riječima inicijatora, ovaj dan služi kako bi se podigla globalna svijest o potrebi provjere informacija, što od strane svakodnevne publike što od organizacija koje rade na ovom problemu. U eri nepouzdanih informacija i medija koji objavljuju neprovjerene i lažne vijesti, broj organizacija ali i pojedinaca koji rade na ovim problemima je u porastu.
Prema podacima Duke Reporters Laba, broj organizacija koje se bave provjeravanjem istinitosti informacija porastao je sa 114 na 137 tokom 2017. godine. No da li je ovo povećanje u broju organizacija razmjerno povećanju dezinformacija i lažnih vijesti u medijima širom svijeta, samim tim i na Balkanu?
Tijana Cvjetićanin iz udruženja građana Zašto ne, koje je, pored Istinomjera, nedavno uspostavilo i platformu Raskrinkavanje, a koja je članica Poynterove mreže fact-checking organizacija, za RSE pojašnjava zbog čega je došlo do povećanja broja ovih organizacija.
"Tačno je da je broj ovakvih inicijativa sve veći, ali u ovom dijelu svijeta još ih je malo i svi se međusobno upoznamo prije ili kasnije", pojašnjava Cvjetićanin koja dalje navodi kako su prelomne tačke za porast broja fact – checking inicijativa bile izborna kampanja sadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i "Vote Leave" kampanja za Brexit.
"Laganje u politici, naročito u predizbornim kampanjama, nije, naravno, ništa novo - ali u ovim slučajevima je dostiglo takve razmjere i imalo implikacije koje su globalno skrenule pažnju na proizvodnju lažnih vijesti kao instrument političkog djelovanja. Ono što je posebno dospjelo u fokus javnosti bila je uloga novih medija, online portala i društvenih mreža, u proizvodnji i širenju lažnih vijesti u političkoj sferi", navodi Cvjetićanin.
Članovi Raskrinkavanja koji su zajedno sa KRIK-ovim projektom Raskrikavanje iz Srbije razvili metodologiju za provjeru medija, svakodnevno rade na analizi i verifikaciji medijskog sadržaja. Pored nalaza koje objavljuju, također imaju formirane liste rizičnih medija, kao i medija koji često objavljuju problematične i lažne sadržaje.
"Glavni motiv za širenje takvih sadržaja je ekonomski, čak i kada se radi o politički motiviranom dezinformisanju ili neprofesionalnom izvještavanju", komentariše Cvjetićanin, koja pojašnjava kako je medijima danas veoma teško da finansijski opstanu na komercijalnoj osnovi, naročito ako se bave ozbiljnim novinarstvom.
"Sa jedne strane, to otvara prostor za političku kontrolu nad medijima koji se dotiraju od strane političkih aktera, prvenstveno partija na vlasti koje imaju pristup i javnim i privatnim finansijskim resursima. Sa druge strane, naročito kada su u pitanju online mediji, senzacionalistički sadržaji, klibejt naslovi, 'lake teme' i brze (uglavnom neprovjerene) informacije su postupci kojima se pribjegava kako bi se podigla čitanost i zarada od automatiziranih oglasa, pa se tu kreira druga vrsta problematičnih sadržaja, ponovo sa motivom zarade", kaže Cvjetićanin.
Preslikavanje političkih stavova
No koliko organizacije ove vrste uopšte imaju uticaja na način na koji svakodnevna publika gleda i čita vijesti, te način na koji percipiraju dezinformacije? Cvjetićanin navodi da postoje različita iskustva čitatelja Raskrinkavanja.
"Ima komentara iz kojih se vidi potpuno nepovjerenje prema svim medijima, ima i onih koji tek kroz naše analize otkrivaju koliko su lažne vijesti prisutne u našem medijskom prostoru i kakve sve oblike poprimaju. Mnogo je i onih koji svoje političke stavove preslikavaju i na izbor medija koje smatraju kredibilnim i nekredibilnim, što je svakako vezano sa činjenicom da političke uticaje na bh. medije nije teško prepoznati", pojašnjava Cvjetićanin.
Alexios Mantzarlis, direktor Poynterove Međunarodne mreže za provjeravanje informacija i jedan od inicijatora fact - checking dana rekao je za RSE da je, kada je globalni uticaj ovih organizacija u pitanju, promjena vidljiva.
"Političari su počeli da povlače svoje lažne prijetnje, lažne vijesti se povlače iz medija. Ali jednako tome, ono što također znamo jeste da kada su informacije provjerene, ljudi počinju da mijenjaju svoju percepciju činjenica", konstatuje Mantzarlis.
Prema indeksu medijske pismenosti za 2018. godinu kojeg objavljuje Institut za otvoreno društvo (Open Society Institute), balkanske zemlje su, zbog niske stope medijske pismenosti, slobode medija i političkog uticaja na medije, najpodložnije lažnim vijestima. S druge strane, skandinavske zemlje su ocijenjene nasposobnijim da se izbore sa ovim fenomenom.
Ko stvara lažne vijesti?
Urednica Raskrikavanja i novinarka KRIK-a Vesna Radojević kaže da je lažnih vijesti uvijek bilo u medijskom prostoru, ali da je sada ta tema i u fokusu novinara i brojnih organizacija.
"Važno je da se građanima jasno stavi do znanja da imaju pravo na istinito i profesionalno informisanje, da imaju prava da zahtevaju da znaju činjenice. Razlika u ovoj oblasti između našeg regiona i nekih razvijenih demokratija je što su naša istraživanja zapravo svedočenja sunovrata medija koji isključivo služe ogoleloj, neskrivenoj propagandi vlasti koja se ne libi da koristi sva moguća sredstva", kaže Vesna Radojević.
Radojević se također slaže sa tvrdnjom da se veliki broj lažnih vijesti i dezinformacija širi upravo zbog činjenice da u zemljama Zapadnog Balkana postoji jako mala stopa medijske pismenosti među građanima. Iz tog razloga, smatra Radojević, veliki broj građana vjeruje bez rezerve političarima i medijima. No, gdje se u Srbiji zapravo šire lažne vijesti?
"Važnost ovog posla u Srbiji posmatram i kroz prizmu toga ko stvara lažne vesti, a to su nažalost provladini tabloidi, koji su ujedno i najčitaniji, televizije sa nacionalnom frekvencijom itd. Svi oni, kreatori brojnih medijskih manipulacija, dobijaju novac poreskih obveznika preko brojnih konkursa. Dakle, građani ih plaćaju da lažu", naglašava Vesna Radojević.
Kako se riješiti problema?
Postavlja se pitanje da li su samo organizacije za provjeru informacija dovoljne kako bi se problem sa dezinformacijama i lažnim sadržajem riješio? Cvjetićanin također navodi da je jačanje medijske pismenosti, koju je neophodno uključiti u formalno obrazovanje, od izuzetne važnosti za rješavanje problema produkcije i dijeljenja problematičnog sadržaja. No ipak smara da ne postoji samo jedno rješenje.
"Za jačanje integriteta medija potrebna je zaista borba na više frontova - od poboljšanja legislative, naročito za transparentnost vlasništva medija; preko jačanja nezavisnosti javnih medija od političkih faktora i transparentnosti trošenja javnog novca namijenjenog medijima; rada na regulaciji online prostora i razlikovanja istinskih medija i online portala koji suštinski nisu ništa više od oglasnih ploča", smatra Cvjetićanin.
Sa njom se slaže i Vesna Radojević, koja kaže kako je sigurna da borba protiv lažnih vijesti prvenstveno mora podrazumijevati poštivanje zakona.
"Pored toga mora se poštovati kodeks novinara, a na drugom mestu reakciju javnosti koja će 'kažnjavati' te medije time što ih neće čitati. Plašim se da do tog nivoa građanske svesti, bar u Srbiji, nećemo stići skoro", zaključuje Radojević.
Bez obzira na činjenicu da su, prema nalazima istraživanja, stanovnici zemalja Zapadnog Balkana podložna publika za širenje problematičnog sadržaja, postojanje ovakvih inicijativa i njihovo globalno učešće, ipak pokazuje da, unatoč širini lažnih vijesti, ljudi i dalje mare za istinu.