U BiH je svakim danom sve više djece i odraslih na ulicama koji prose. Dok je u brojnim zemljama Evropske unije prosjačenju odavno došao u kraj, u ovoj zemlji uzima sve više maha.
Problem prosjačenja u Bosni i Hercegovini sve je širi i navodi na značajan porast trgovine ljudima, posebice djecom. Za rješavanje problema prosjačenja u BiH svima su svezane ruke, jer su nadležnosti institucija različite.
Gotovo nitko od onih koji prose nije želio javno govoriti, posebice djeca jer su prosila u pratnji starijih osoba koje su ih promatrale sa strane. Tek jednu Romkinju uspjeli smo kratko snimiti, ali nam je uslugu naplatila dvije KM.
„Ja ne radim niđe. Ja imam še'set godina. Čo'ek ne radi niđe, bolestan. Ja idem i o'gledam curama, narodu, da bi' zaradila, da uzmem večeru da jedem.“
U Tuzli se svakodnevno može na ulici vidjeti na desetine djece po raskrsnicama ili kafićima koja traže novac.
Miralem Malkić, glasnogovornik MUP-a TK, kaže da je ovaj problem dosta otežano policiji rješavati jer nemaju pristupa identifikaciji prosjaka.
„Treba napomenuti činjenicu o potpunoj mobilnosti ovih grupa sklonih prosjačenju. Znači, danas su u jednom gradu, sutradan u drugom. Ti podaci između policijskih struktura jasno pokazuju o punoj mobilnosti i kretanju, ali s druge strane i jednom neriješenom problemu koji će sigurno u dogledno vrijeme zahtijevati sveobuhvatan i sistemski pristup kako bi se, prije svega, olakšalo i pristupu u okviru policijskog djelovanja, a s druge strane da bi odgovarajuće nadležne službe preuzele dio obaveze i odgovornosti za ovu kategoriju ljudi“, kaže Malkić.
Zakon o prekršajima koji se u FBiH primjenjuje od 1. prosinca 2006. godine propisuje da inspektori napišu prekršajne naloge osobama koje zateknu u kršenju zakona. Ali količina tih naloga nije dovoljna, te stoga policija ne može djelovati odmah na terenu.
Za strance koji budu zatečeni u nezakonitim radnjama u Federaciji BiH propisano je poludnevno zadržavanje u pritvoru i isto toliko vremena za sudsko izricanje kazne. Nakon toga slijedi deportacija.
No, deportirani se vrlo brzo i vrlo lako vraćaju natrag što pokazuje i evidencija prema kojoj su neki više puta privedeni zbog kršenja istog zakona.
„Mi, nažalost, u Federaciji nemamo para, tako da nemamo podataka, da znamo, kad vidimo na ulici, koji su „naši“ Romi koji to rade, a koji su došli sa strane. Ali, mi smo tu nemoćni bez sistema. Mi moramo biti partneri Centru za socijalni rad, ministarstvu, policiji. Ja, da vam pravo kažem, ne vidim izlaza iz ove situacije jer je, nažalost, sve veći broj ljudi koji traže da se prehrane, sve je veći broj onih koji traže da kupe neki lijek ili da se liječe“, navodi Indira Bajramović, predsjednica udruženja Roma "Bolja budućnost".
Zemlje Europske unije problem prosjačenja uglavnom su riješile. U Austriji oni koji prose kažnjavaju se kaznom od 700 eura ili tjednom zatvora. U Sloveniji se pak kažnjavaju oni koji novac daju prosjacima, a sa tisuću eura i sami prosjaci.
Život na granici siromaštva
Indira Bajramović navodi da ne moramo u EU po primjere već samo u susjedni entitet, u Republiku Srpsku, koja je također djelimice riješila problematiku.
„Imamo podatak kako je to riješeno – ne mogu reći za cijelu Republiku Srpsku – ali u Banjaluci oni su to riješili tako što su otvorili dnevni centar i što su te koje nađu na ulici, djecu i žene koje prosjače, zaustave, pitaju odakle su. Čak su se i građani uključili. Socijalni radnici odmah zapišu odakle su, odvedu ih u prihvatni centar, tamo budu jedan dan i odmah se šalju u gradove odakle su i došli.“
250 tisuća djece u Bosni i Hercegovini živi na granici siromaštva, a 170 tisuća djece je siromašno. Siromašna djeca su izloženija mogućnosti da se njima trguje i da ih se radno izrabljuje, podložniji su i ranjiviji, kaže Đenana Trbić, program-koordinatorica Programa obrazovanja u BiH Fond otvorenog društva BiH.
„Ovo sve skupa ima jednu posljedicu, što je veoma važno, na razvoj društva u cjelini. Dakle, postojeći sistem obrazovanja u Bosni i Hercegovini ne priprema djecu, a ni buduće građane, da se ravnopravno uključe u ekonomske i društvene odnose u Evropi i svijetu. Još manje ih uče da izgrađuju i razvijaju zemlju kao prosperitetnu“, kaže Trbić.
Misija OSCE-a u BiH je uvidjela značajnu problematiku prosjačenja u BiH i zato inicira brojne sastanke između policije, centara za socijalni rad, nevladinih organizacija i predstavnika vlasti kako bi ugrožene kategorije dobile i institucionalnu podršku, kaže Danica Pelemiš Subotić iz OSCE-a.
„Kao jedan od boljih primjera u borbi protiv prosjačenja i sistemske pomoći ugroženim kategorijama možemo pomenuti opštinu Lukavac. Kao rezultat te saradnje između policije i romske nevladine organizacije na identifikaciji socijalno ugroženih porodica. Djeca iz takvih porodica su sklonjena i upisana u školu“, kazala je ona.
U nevladinim i međunarodnim organizacijama smatraju da je problem prosjačenja veoma lako riješiti sustavno, ali da ga samo treba početi rješavati i slijediti europske standarde.
Problem prosjačenja u Bosni i Hercegovini sve je širi i navodi na značajan porast trgovine ljudima, posebice djecom. Za rješavanje problema prosjačenja u BiH svima su svezane ruke, jer su nadležnosti institucija različite.
Gotovo nitko od onih koji prose nije želio javno govoriti, posebice djeca jer su prosila u pratnji starijih osoba koje su ih promatrale sa strane. Tek jednu Romkinju uspjeli smo kratko snimiti, ali nam je uslugu naplatila dvije KM.
„Ja ne radim niđe. Ja imam še'set godina. Čo'ek ne radi niđe, bolestan. Ja idem i o'gledam curama, narodu, da bi' zaradila, da uzmem večeru da jedem.“
U Tuzli se svakodnevno može na ulici vidjeti na desetine djece po raskrsnicama ili kafićima koja traže novac.
Miralem Malkić, glasnogovornik MUP-a TK, kaže da je ovaj problem dosta otežano policiji rješavati jer nemaju pristupa identifikaciji prosjaka.
„Treba napomenuti činjenicu o potpunoj mobilnosti ovih grupa sklonih prosjačenju. Znači, danas su u jednom gradu, sutradan u drugom. Ti podaci između policijskih struktura jasno pokazuju o punoj mobilnosti i kretanju, ali s druge strane i jednom neriješenom problemu koji će sigurno u dogledno vrijeme zahtijevati sveobuhvatan i sistemski pristup kako bi se, prije svega, olakšalo i pristupu u okviru policijskog djelovanja, a s druge strane da bi odgovarajuće nadležne službe preuzele dio obaveze i odgovornosti za ovu kategoriju ljudi“, kaže Malkić.
Zakon o prekršajima koji se u FBiH primjenjuje od 1. prosinca 2006. godine propisuje da inspektori napišu prekršajne naloge osobama koje zateknu u kršenju zakona. Ali količina tih naloga nije dovoljna, te stoga policija ne može djelovati odmah na terenu.
U Austriji oni koji prose kažnjavaju se kaznom od 700 eura ili tjednom zatvora. U Sloveniji se pak kažnjavaju oni koji novac daju prosjacima, a sa tisuću eura i sami prosjaci.
Za strance koji budu zatečeni u nezakonitim radnjama u Federaciji BiH propisano je poludnevno zadržavanje u pritvoru i isto toliko vremena za sudsko izricanje kazne. Nakon toga slijedi deportacija.
No, deportirani se vrlo brzo i vrlo lako vraćaju natrag što pokazuje i evidencija prema kojoj su neki više puta privedeni zbog kršenja istog zakona.
„Mi, nažalost, u Federaciji nemamo para, tako da nemamo podataka, da znamo, kad vidimo na ulici, koji su „naši“ Romi koji to rade, a koji su došli sa strane. Ali, mi smo tu nemoćni bez sistema. Mi moramo biti partneri Centru za socijalni rad, ministarstvu, policiji. Ja, da vam pravo kažem, ne vidim izlaza iz ove situacije jer je, nažalost, sve veći broj ljudi koji traže da se prehrane, sve je veći broj onih koji traže da kupe neki lijek ili da se liječe“, navodi Indira Bajramović, predsjednica udruženja Roma "Bolja budućnost".
Zemlje Europske unije problem prosjačenja uglavnom su riješile. U Austriji oni koji prose kažnjavaju se kaznom od 700 eura ili tjednom zatvora. U Sloveniji se pak kažnjavaju oni koji novac daju prosjacima, a sa tisuću eura i sami prosjaci.
Život na granici siromaštva
Indira Bajramović navodi da ne moramo u EU po primjere već samo u susjedni entitet, u Republiku Srpsku, koja je također djelimice riješila problematiku.
„Imamo podatak kako je to riješeno – ne mogu reći za cijelu Republiku Srpsku – ali u Banjaluci oni su to riješili tako što su otvorili dnevni centar i što su te koje nađu na ulici, djecu i žene koje prosjače, zaustave, pitaju odakle su. Čak su se i građani uključili. Socijalni radnici odmah zapišu odakle su, odvedu ih u prihvatni centar, tamo budu jedan dan i odmah se šalju u gradove odakle su i došli.“
Trbić: Postojeći sistem obrazovanja u BiH ne priprema djecu, a ni buduće građane, da se ravnopravno uključe u ekonomske i društvene odnose u Evropi i svijetu.
„Ovo sve skupa ima jednu posljedicu, što je veoma važno, na razvoj društva u cjelini. Dakle, postojeći sistem obrazovanja u Bosni i Hercegovini ne priprema djecu, a ni buduće građane, da se ravnopravno uključe u ekonomske i društvene odnose u Evropi i svijetu. Još manje ih uče da izgrađuju i razvijaju zemlju kao prosperitetnu“, kaže Trbić.
Misija OSCE-a u BiH je uvidjela značajnu problematiku prosjačenja u BiH i zato inicira brojne sastanke između policije, centara za socijalni rad, nevladinih organizacija i predstavnika vlasti kako bi ugrožene kategorije dobile i institucionalnu podršku, kaže Danica Pelemiš Subotić iz OSCE-a.
„Kao jedan od boljih primjera u borbi protiv prosjačenja i sistemske pomoći ugroženim kategorijama možemo pomenuti opštinu Lukavac. Kao rezultat te saradnje između policije i romske nevladine organizacije na identifikaciji socijalno ugroženih porodica. Djeca iz takvih porodica su sklonjena i upisana u školu“, kazala je ona.
U nevladinim i međunarodnim organizacijama smatraju da je problem prosjačenja veoma lako riješiti sustavno, ali da ga samo treba početi rješavati i slijediti europske standarde.