Nekoliko desetina bivših logoraša i članova obitelji u proteklom ratu stradalih i nestalih Ključana okupilo se danas ispred Suda BiH kako bi izrazili nezadovoljstvo dosadašnjim tokom procesuiranja odgovornih za zločine počinjene 1992. godine na području općine Ključ.
Od kolovoza 1992. godine na području općine Ključ ubijeno je i mučeno više od 700 civila, a preko 1200 ih je prošlo je kroz logore. Preživjele žrtve nisu u potpunosti sigurne u pravdu Suda BiH, kaže jedan od preživjelih logoraša, Senad Medanović.
„Mi smo žrtve i mi ne tražimo osvetu. Mi tražimo pravdu jer žrtva se nije nikad svetila. Mi tražimo pravdu, ali male su nam šanse, to su nam pokazatelji i sa Međunarodnog suda u Hagu gdje se sudi žrtvama, a ne zločincima,“ kaže Medanović.
Tokom 1992. godine u Ključu bez muža i sina ostala je Makbula Mešanović. Ona nije optimista da će pravda biti ikada zadovoljena za ove ratne zločine:
„Vidite da su u nama ubijene duše i za to niko ne odgovara. To je veći zločin - ostaviti ljude da žive ubijenih duša,“ rekla je Mešanović.
Preživjele žrtve također ne mogu prihvatiti činjenicu da se Marko Adamović, jedan od optuženih za ove zločine, brani sa slobode.
Sanel Hadžić iz sela Prhovo imao je 15 godina kada je 1992. godine ostao bez četiri člana uže obitelji:
„Odgovorni Marko Adamović se brani sa slobode. Sedamnaest godina od dana kada sam izgubio sve, ja i dalje proživljavam noćne more, za razliku od njih koji šenluče, pijanče ili dolaze ovdje slobodni da se brane sa slobode, a krivi su sigurno za smrt 54 civila u našem selu,“ kaže Hadžić.
Enes Salihović, predsjednik Udruženja logoraša „Omer Filipović“ iz Ključa naglašava:
„Danas smo ovdje došli da iskažemo nezadovoljstvo zbog sporosti rada Suda BiH i posebnog odjela za ratne zločine. Naravno, moramo dodati da ni Tužiteljstvo BiH to ne prati adekvatno,“ izjavio je Salihović.
Logoraši i obitelji stradalih i nestalih Ključana također ne mogu prihvatiti dosadašnji tok suđenja haškom optuženiku Radovanu Karadžiću, te činjenicu da je prijevremeno puštena na slobodu bivša predsjednica RS Biljana Plavšić.
Od kolovoza 1992. godine na području općine Ključ ubijeno je i mučeno više od 700 civila, a preko 1200 ih je prošlo je kroz logore. Preživjele žrtve nisu u potpunosti sigurne u pravdu Suda BiH, kaže jedan od preživjelih logoraša, Senad Medanović.
„Mi smo žrtve i mi ne tražimo osvetu. Mi tražimo pravdu jer žrtva se nije nikad svetila. Mi tražimo pravdu, ali male su nam šanse, to su nam pokazatelji i sa Međunarodnog suda u Hagu gdje se sudi žrtvama, a ne zločincima,“ kaže Medanović.
Tokom 1992. godine u Ključu bez muža i sina ostala je Makbula Mešanović. Ona nije optimista da će pravda biti ikada zadovoljena za ove ratne zločine:
„Vidite da su u nama ubijene duše i za to niko ne odgovara. To je veći zločin - ostaviti ljude da žive ubijenih duša,“ rekla je Mešanović.
Preživjele žrtve također ne mogu prihvatiti činjenicu da se Marko Adamović, jedan od optuženih za ove zločine, brani sa slobode.
Sanel Hadžić iz sela Prhovo imao je 15 godina kada je 1992. godine ostao bez četiri člana uže obitelji:
„Odgovorni Marko Adamović se brani sa slobode. Sedamnaest godina od dana kada sam izgubio sve, ja i dalje proživljavam noćne more, za razliku od njih koji šenluče, pijanče ili dolaze ovdje slobodni da se brane sa slobode, a krivi su sigurno za smrt 54 civila u našem selu,“ kaže Hadžić.
Enes Salihović, predsjednik Udruženja logoraša „Omer Filipović“ iz Ključa naglašava:
„Danas smo ovdje došli da iskažemo nezadovoljstvo zbog sporosti rada Suda BiH i posebnog odjela za ratne zločine. Naravno, moramo dodati da ni Tužiteljstvo BiH to ne prati adekvatno,“ izjavio je Salihović.
Logoraši i obitelji stradalih i nestalih Ključana također ne mogu prihvatiti dosadašnji tok suđenja haškom optuženiku Radovanu Karadžiću, te činjenicu da je prijevremeno puštena na slobodu bivša predsjednica RS Biljana Plavšić.