Stotinu i šesnaest građana pred zagrebačkom katedralom sa stotinu i šesnaest papira sa imenima bošnjačkih žrtava ubijenih u Ahmićima tog travnja 1993. godine, par desetaka njihovih prijatelja oko njih, a odmah do njih tridesetak prosvjednika kojima se ova komemorativna akcija pred katedralom nikako nije dopadala.
Podsjetimo, građani su komemorirali zbog, po njihovoj ocjeni, neprimjerenog dočeka u Zagrebu Darija Kordića, koji je na Haškom tribunalu osuđen za taj ratni zločin i koji je prošloga tjedna dočekan na zagrebačkom aerodromu uz skandiranje i molitvu, a da žrtve nisu ni spomenute..
„Nitko nije izrekao riječ žaljenja i nitko nije odao poštu poginulim žrtvama. Ja ovdje imam ime Hajre koja je ubijena sa 19 godina. Ne znam što je ona mogla učiniti da bi netko trebao nju ubiti i osjećati se nakon toga velikim junakom. Htjeli smo pokazati kako ’čitava Hrvatska’ kako je rečeno u petak nije čitava Hrvatska, i da ima Hrvatske koja kaže – svaki zločin je zločin“, kaže Sanja Sarnavka iz Kuće ljudskih prava.
Po njenim riječima, upravo euforično pisanje nekih medija kako je tog petka cijela Hrvatska oduševljeno dočekala Kordića - iako je na aerodromu bilo možda petstotinjak ljudi - motiviralo ih je za ovu komemoraciju. Zašto baš pred katedralom?
„Zbog toga jer je naša Katolička crkva – za razliku od pape Franje koji je okupio i pozvao šefove Palestine i Izraela da s njim mole za mir - potpuno zaboravila svoju kršćansku dužnost da misli na sve ljude ovoga svijeta i da bude humana, nego se stavila na jednu stranu i to bezrezervno, i proglasila herojem čovjeka koji je osuđen za ratni zločin.“
Naime, sisački biskup Vlado Košić već dulje vrijeme kontaktira sa Kordićem, posjećivao ga je dok je ovaj služio kaznu zatvora u Grazu u Austriji, a prošloga tjedna bio je među onima koji su ga dočekali u Zagrebu i u jednom trenutku poveli molitvu za Kordića, a da nitko nijednom riječju nije spomenuo žrtve.
Među onih 116 građana koji su nosili papire sa imenima žrtava iz Ahmića ovoga puta nije bilo osoba iz kulturnog života, bio je jedan političar – zastupnik narodnjaka Goran Beus Richemberg, i dvoje sindikalaca – predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek i predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić. Otkud sindikati u ovoj priči, pitali smo Stanića.
„Ovdje nisu sindikati. Ja sam ovdje kao osoba. Ja sam iz Bosanske Posavine, i zbog rata između Bošnjaka i Hrvata koji je započeo ovim pokoljem danas je preko 100.000 Posavljaka izvan svoje domovine.“
Razdvojeni sa desetak interventnih policajaca, odmah do aktivista stajalo je tridesetak prosvjednika koji su u rukama imali imena hrvatskih žrtava iz hrvatsko-bošnjačkog sukoba, a koji su rječnikom i ponašanjem podsjećali na devedesete, izvikujući parole protiv Stipe Mesića i slično.
„Čast i pijetet svim žrtvama, pa i žrtvama u Ahmićima, ali nitko ne govori o 1.600 ubijenih u srednjoj Bosni, od toga 1.100 staraca, žena i djece. Nitko živ to ne spominje. Zašto – e to se pitamo! Mi samo želimo na ovaj način reći da istina ne može biti jednostrana, nego da je istina jedna i da moramo razgovarati o svim segmentima te istine. Upravo to je naš cilj.“
Osim vikanja i nadglasavanja, na ovom dvostrukom okupljanju nije bilo incidenata.
Jakovčić: Neprimjeren doček
Član Predsjedništva samoproglašene Hrvatske republike Herceg-Bosna Dario Kordić osuđen je u Hagu na 25 godina zatvora zbog planiranja i poticanja na zločin u Ahmićima, nakon dvije trećine odslužene kazne pušten je na uvjetnu slobodu i 6. lipnja nekoliko stotina ljudi burno ga je dočekalo na zagrebačkom aerodromu.
„Taj je doček povod za komemoraciju pred katedralom,“ kaže za RSE jedan od organizatora, Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta.
„Osuđeni ratni zločinac dočekan je po nama potpuno neprimjereno – sa ovacijama, povicima da je vitez i da je moralna vertikala, a ono što je zapravo bilo najproblematičnije je prisutnost određenog broja katoličkih svećenika, i tu prije svega mislimo na sisačkog biskupa Vladu Košića, koji je ujedno poveo i molitvu za Darija Kordića, a da pritom nitko – ni Dario Kordić, ni biskup – nisu spomenuli ili se pomolili za žrtve zločina u Ahmićima.“
Jakovčić je podsjetio i da je mirovni aktivist Zoran Ivančić, koji je zajedno sa kolegicom Sabinom Šabić prosvjedovao nazvavši Kordića zločincem i sotonom, bio fizički napadnut i lakše povrijeđen.
Jakovčić je dodao i da je hrvatski predsjednik Ivo Josipović već u prvoj godini svog mandata – 15. travnja 2010 - otišao u Ahmiće, poklonio se žrtvama i položio vijenac na kojem je pisalo - „nevinim žrtvama – predsjednik Republike“. Prema medijskim izvješćima, na dočeku Kordića bilo je i skandiranja „za dom – spremni“.
Za komentar dočeka Kordića zamolili smo i pjesnika i glavnog urednika časopisa Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske „Preporod“ Seada Begovića. „Žrtve se ne smije zaboravljati i gurati pod tepih,“ kazao je.
„Mislim da se prošlost – posebice ako se odnosi na Bosnu i Hercegovinu - ne može i ne smije zaboraviti, kao ni žrtve koje su tamo pale. Ne može se ništa gurati pod tepih ili pod ćilim, jer se to u protivnom vraća s razornim posljedicama po život, psihološkim terorom, migracijama i grabežnim prisvajanjem tuđih teritorija. A u krajnjem slučaju s ratom, a to smo svi iskusili – svatko na svoj način.“
Begović je komentirao i Kordićev očiti vjerski zanos na dočeku.
„Često prolazim kroz Ahmiće kada idem za Sarajevo. Govorilo se da su to počinili ovi, oni, maskirani i tako dalje… Čini mi se da se dobro zna tko je to počinio. Razumijem podjednako i Kordića koji je sada doživio kao neku teofaniju, neku vjersku objavu nakon svega – je li to neko čišćenje srca i duše, a sa druge strane razumijem i onog prosvjednika koji se javio. Mislim je to ipak trebalo proći u jednom zatišju, budući da su ipak posrijedi – ljudske glave.“
Na dočeku Kordića na zagrebačkom aerodromu u petak bio je uz biskupa Košića i niz HDZ-ovih i srodnih političara iz devedesetih - Ivić Pašalić, Đurđa Šušak, Milan Kovač, Zvonimir Šeparović, Ljubo Ćesić Rojs, Anto Kovačević ali i Slobodan Lang i Zdravko Tomac, a navečer su svi nazočili misi u zagrebačkoj katedrali.
Podsjetimo, građani su komemorirali zbog, po njihovoj ocjeni, neprimjerenog dočeka u Zagrebu Darija Kordića, koji je na Haškom tribunalu osuđen za taj ratni zločin i koji je prošloga tjedna dočekan na zagrebačkom aerodromu uz skandiranje i molitvu, a da žrtve nisu ni spomenute..
„Nitko nije izrekao riječ žaljenja i nitko nije odao poštu poginulim žrtvama. Ja ovdje imam ime Hajre koja je ubijena sa 19 godina. Ne znam što je ona mogla učiniti da bi netko trebao nju ubiti i osjećati se nakon toga velikim junakom. Htjeli smo pokazati kako ’čitava Hrvatska’ kako je rečeno u petak nije čitava Hrvatska, i da ima Hrvatske koja kaže – svaki zločin je zločin“, kaže Sanja Sarnavka iz Kuće ljudskih prava.
Po njenim riječima, upravo euforično pisanje nekih medija kako je tog petka cijela Hrvatska oduševljeno dočekala Kordića - iako je na aerodromu bilo možda petstotinjak ljudi - motiviralo ih je za ovu komemoraciju. Zašto baš pred katedralom?
„Zbog toga jer je naša Katolička crkva – za razliku od pape Franje koji je okupio i pozvao šefove Palestine i Izraela da s njim mole za mir - potpuno zaboravila svoju kršćansku dužnost da misli na sve ljude ovoga svijeta i da bude humana, nego se stavila na jednu stranu i to bezrezervno, i proglasila herojem čovjeka koji je osuđen za ratni zločin.“
Naime, sisački biskup Vlado Košić već dulje vrijeme kontaktira sa Kordićem, posjećivao ga je dok je ovaj služio kaznu zatvora u Grazu u Austriji, a prošloga tjedna bio je među onima koji su ga dočekali u Zagrebu i u jednom trenutku poveli molitvu za Kordića, a da nitko nijednom riječju nije spomenuo žrtve.
Među onih 116 građana koji su nosili papire sa imenima žrtava iz Ahmića ovoga puta nije bilo osoba iz kulturnog života, bio je jedan političar – zastupnik narodnjaka Goran Beus Richemberg, i dvoje sindikalaca – predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek i predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić. Otkud sindikati u ovoj priči, pitali smo Stanića.
„Ovdje nisu sindikati. Ja sam ovdje kao osoba. Ja sam iz Bosanske Posavine, i zbog rata između Bošnjaka i Hrvata koji je započeo ovim pokoljem danas je preko 100.000 Posavljaka izvan svoje domovine.“
Razdvojeni sa desetak interventnih policajaca, odmah do aktivista stajalo je tridesetak prosvjednika koji su u rukama imali imena hrvatskih žrtava iz hrvatsko-bošnjačkog sukoba, a koji su rječnikom i ponašanjem podsjećali na devedesete, izvikujući parole protiv Stipe Mesića i slično.
Kontraprosvjed
Neki od njih bili su na najboljem putu i da se fizički obračunaju s vašim novinarom, a sa nekim se dalo razgovarati. Gradski vijećnik HDZ-a i predsjednik Odbora za branitelje Skupštine grada Zagreba Zoran Piličić kaže:„Čast i pijetet svim žrtvama, pa i žrtvama u Ahmićima, ali nitko ne govori o 1.600 ubijenih u srednjoj Bosni, od toga 1.100 staraca, žena i djece. Nitko živ to ne spominje. Zašto – e to se pitamo! Mi samo želimo na ovaj način reći da istina ne može biti jednostrana, nego da je istina jedna i da moramo razgovarati o svim segmentima te istine. Upravo to je naš cilj.“
Osim vikanja i nadglasavanja, na ovom dvostrukom okupljanju nije bilo incidenata.
Jakovčić: Neprimjeren doček
Član Predsjedništva samoproglašene Hrvatske republike Herceg-Bosna Dario Kordić osuđen je u Hagu na 25 godina zatvora zbog planiranja i poticanja na zločin u Ahmićima, nakon dvije trećine odslužene kazne pušten je na uvjetnu slobodu i 6. lipnja nekoliko stotina ljudi burno ga je dočekalo na zagrebačkom aerodromu.
„Taj je doček povod za komemoraciju pred katedralom,“ kaže za RSE jedan od organizatora, Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta.
„Osuđeni ratni zločinac dočekan je po nama potpuno neprimjereno – sa ovacijama, povicima da je vitez i da je moralna vertikala, a ono što je zapravo bilo najproblematičnije je prisutnost određenog broja katoličkih svećenika, i tu prije svega mislimo na sisačkog biskupa Vladu Košića, koji je ujedno poveo i molitvu za Darija Kordića, a da pritom nitko – ni Dario Kordić, ni biskup – nisu spomenuli ili se pomolili za žrtve zločina u Ahmićima.“
Jakovčić je podsjetio i da je mirovni aktivist Zoran Ivančić, koji je zajedno sa kolegicom Sabinom Šabić prosvjedovao nazvavši Kordića zločincem i sotonom, bio fizički napadnut i lakše povrijeđen.
Eugen Jakovčić i Sanja Sarnavka
„Sve to nas je potaklo da pred katedralom simbolički ispravimo to što se dogodilo u zagrebačkoj zračnoj luci i da odamo tihu počast žrtvama.“Jakovčić je dodao i da je hrvatski predsjednik Ivo Josipović već u prvoj godini svog mandata – 15. travnja 2010 - otišao u Ahmiće, poklonio se žrtvama i položio vijenac na kojem je pisalo - „nevinim žrtvama – predsjednik Republike“. Prema medijskim izvješćima, na dočeku Kordića bilo je i skandiranja „za dom – spremni“.
Za komentar dočeka Kordića zamolili smo i pjesnika i glavnog urednika časopisa Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske „Preporod“ Seada Begovića. „Žrtve se ne smije zaboravljati i gurati pod tepih,“ kazao je.
„Mislim da se prošlost – posebice ako se odnosi na Bosnu i Hercegovinu - ne može i ne smije zaboraviti, kao ni žrtve koje su tamo pale. Ne može se ništa gurati pod tepih ili pod ćilim, jer se to u protivnom vraća s razornim posljedicama po život, psihološkim terorom, migracijama i grabežnim prisvajanjem tuđih teritorija. A u krajnjem slučaju s ratom, a to smo svi iskusili – svatko na svoj način.“
Begović je komentirao i Kordićev očiti vjerski zanos na dočeku.
„Često prolazim kroz Ahmiće kada idem za Sarajevo. Govorilo se da su to počinili ovi, oni, maskirani i tako dalje… Čini mi se da se dobro zna tko je to počinio. Razumijem podjednako i Kordića koji je sada doživio kao neku teofaniju, neku vjersku objavu nakon svega – je li to neko čišćenje srca i duše, a sa druge strane razumijem i onog prosvjednika koji se javio. Mislim je to ipak trebalo proći u jednom zatišju, budući da su ipak posrijedi – ljudske glave.“
Na dočeku Kordića na zagrebačkom aerodromu u petak bio je uz biskupa Košića i niz HDZ-ovih i srodnih političara iz devedesetih - Ivić Pašalić, Đurđa Šušak, Milan Kovač, Zvonimir Šeparović, Ljubo Ćesić Rojs, Anto Kovačević ali i Slobodan Lang i Zdravko Tomac, a navečer su svi nazočili misi u zagrebačkoj katedrali.