U Tuzli je promovirana knjiga "Huda jama – strogo čuvana tajna" slovenskog autora, novinara i publiciste Romana Leljka koji je svoj istraživački rad posvetio komunističkim zločinima, odnosno kako tvrdi zločinima koje je činila Udba.
U Hudoj jami u Laškom u Sloveniji 2009. godine otvorena je masovna grobnica. To je jedno od brojnih mjesta na kojima se nalaze žrtve poslijeratnih masovnih ubojstava komunističkog režima.
U rudniku je slovenska državna komisija do kraja 2009. pronašla posmrtne ostatke 726 ubijenih bez prostrijelnih rana, koji su živi zakopani. A grobnicu je otkrio Roman Leljak koji je o svojoj istoimenoj knjizi "Huda jama – strogo čuvana tajna” govorio u Tuzli.
"Devedesete godine mi u Celju govore da je najveći zločin napravljen u Hudoj jami. To je rudnik koji je radio do 1942. Godine. Govore mi da su u taj rudnik doveli preko 3.000 ljudi – 2.000 Hrvata, 700 Slovenaca i 300 Nijemaca, te da su tu u većini svi živi zazidani. Ja sam tada, '90. godine došao u taj rudnik, u petom mjesecu", kaže Leljak.
Leljak tvrdi da se ovim istraživanjem počeo baviti 1989. godine, a tek dvadeset godina poslije otkrio pravu istinu.
Janez Janša, koji je tada bio premijer Slovenije, 2008. godine daje nalog državnoj komisiji da počne s iskopavanjem Hude jame. Šest mjeseci je trajalo iskopavanje.
Roman Leljak
Leljak tvrdi da ne postoje zvanični dokumenti koji govore o masovnim ubojstvima ljudi.
Pretpostavlja da su takvi dokumenti iako su postojali bivali uništeni. Tvrdi da je mnogo neistraženih zločina iz 1945 godine, odnosno vremena.
"Bojim se da nikada nećemo saznati sva imena ljudi koji su ubijeni jer 2009. godine se nije iskopalo do kraja. U međuvremenu je Janšina vlada smijenjena, pa je novi predsjednik Vlade postao Borut Pahor, koji je danas predsjednik države. Odmah se prestalo raditi na ovome jer obično tako biva kada se vlast mijenja iz jedne u drugu", navodi Leljak.
Početkom sedamdesetih godina za Udbu su se, tvrdi Leljak, proizvodili posebni kišobrani i olovke u Beogradu i Zagrebu.
"Udba je te kišobrane nabavila u Beogradu, a onda su to pretvorili u ubojita sredstva. Tako i olovke koje je proizvodio Mihajlo Pupin u Zagrebu, oni bi ampulu koja je bila unutra promijenili, stavili cinkalijum. Kada bi se onda ta ampula okrenula vrh bi ostao vani i bilo je dovoljno samo na tijelo to prisloniti, cinkalijum bi prošao i osoba bi umrla", kaže Leljak.
Roman Leljak je, tvrdi, početkom 2015. godine predao još brojne dokumente do kojih je došao policiji u Salzburgu protiv pripadnika Udbe koji su znali, ali i navodno sudjelovali u zločinima.
"Pokrenut je postupak, donesene su europske tjeralice za Borisa Mužića i Silva Gorenca i još četiri Slovenca. Oni će odmah po punomoćnosti tih tjeralica biti izručeni Austriji i počet će suđenje zbog otmice Stjepana Crnogorca i njegove likvidacije. Tako i u Sloveniji i u Salzburgu počinje jedan proces kao što je bio u Minhenu protiv Perkovića i Mustača", dodaje Leljak.
Roman Leljak i danas kao samostalni istraživač, pisac i novinar istražuje rad Udbe u zapadnoeuropskim zemljama.
Tvrdi da udbinih tajnih prostorija samo u Sloveniji ima oko 300, a koje su korištene za skladištenje oružja, novca, specijalnih sredstava, te razna ispitivanja o čijim opasnostima je nedavno govorio i pred parlamentom Slovenije.