Nakon nekoliko dana suđenja zatvorenog za javnost zbog iskaza zaštićenih svjedoka, proces zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljen je svjedočenjem Francisa Ray Thomasa, bivšeg šefa vojnih promatrača Ujedinjenih naroda u Sarajevu.
On je u početnom dijelu iskaza opisao - kako je na Sarajevo nasumično padalo stotine projektila, bez obzira je li se radilo o liniji sukoba ili stambenim područjima.
„Većina granatiranja Sarajeva bila je nasumična, odnosno nije imala za metu vojne objekte“, izjavio je u svom iskazu kanadski major Thomas koji je radeći brojne izvještaje o napadima zaključio – kako je cilj Vojske Republike Srpske bio – teroriziranje civilnog stanovništva.
Pri tom je vatra koja je dolazila na grad, bila u velikom nesrazmjeru s vojnim aktivnostima iz Sarajeva, naveo je Thomas.
„Ponekad je bilo granatiranja koje su vršili bosanski Srbi, a da bosanska strana nije uopće uzvraćala. Za svako zrno koje je ispalila bosanska strana, bar tri zrna je bilo ispaljeno sa srpske strane. Ili više“, dodatno je pojasnio svjedok.
Thomas je potvrdio izvještaje vojnih promatrača UN-a o snajperskim polažajima VRS-a s kojih su gađani stanovnici Sarajeva. Također, tužiteljstvo je njegovim iskazom, o Mladićevom zapovjedanju Igmanskom ofenzivom 1993.godine – željelo osporiti tvrdnje obrane o defanzivnom ponašanju VRS-a prilikom opsade Sarajeva.
Svjedok Thomas je opisao kako su ga dvojica kolega iz UN-a, koja su promatrala Igmansku ofenzivu – izvijestila da general Mladić osobno njom upravlja.
„U razgovoru o tome – koja je taktika primjenjena, oba ova gospodina su mi rekla – da je general Mladić zamislio tu ofenzivu i da je osigurao da ona bude provedena na način na koji je on to htio“, prisjetio se svjedok.
Podsjetimo, polovicom 1993.godine oružane formacije VRS-a započele su pripremu ofanzive većih razmjera na širem dijelu vanjskog opsadnog obruča oko grada Sarajeva te ubrzo napale šire područje Trnova, Bjelašnice i Igmana. Tijekom srpnja 1993.godine VRS je zauzela Grebak, Rogoj, Delijaš i Trnovo nakon čega su pokrenute kolone izbjeglica nesrpskog stanovništva.
Thomas je svjedočio o teroru nad Sarajlijama i neselektivnoj artiljerijskoj vatri na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koji je kao i Mladić optužen za iste zločine. Tada je Karadžić ustvrdio – kako je cijelo Sarajevo bilo legitiman cilj budući da su snage Predsjedništva BiH imale položaje unutar stambenih dijelova.
Obrana je prilikom unakrsnog ispitivanja inzistirala na pitanjima o vojnim akcijama snaga Predsjedništva BiH kako bi relativiziralo opseg napada VRS-a o čemu je svjedok govorio u glavnom iskazu.
Također, branitelj Dan Ivetić je pokušao prikazati kako su mnogi građani Sarajeva stradali jer vojnici VRS-a nisu mogli razlikovati civile od boraca koji su također nosili civilnu odjeću, što je Thomas odbacio kao mogućnost.
Podsjećamo da je tijekom opsade smrtno stradalo gotovo 12 tisuća ljudi.
Nakon iskaza višeg vojnog promatrača UN-a tužiteljstvo će izvesti još nekoliko svjedoka u vezi terora nad Sarajlijama, od 1992.do 1995.godine.
On je u početnom dijelu iskaza opisao - kako je na Sarajevo nasumično padalo stotine projektila, bez obzira je li se radilo o liniji sukoba ili stambenim područjima.
„Većina granatiranja Sarajeva bila je nasumična, odnosno nije imala za metu vojne objekte“, izjavio je u svom iskazu kanadski major Thomas koji je radeći brojne izvještaje o napadima zaključio – kako je cilj Vojske Republike Srpske bio – teroriziranje civilnog stanovništva.
Pri tom je vatra koja je dolazila na grad, bila u velikom nesrazmjeru s vojnim aktivnostima iz Sarajeva, naveo je Thomas.
„Ponekad je bilo granatiranja koje su vršili bosanski Srbi, a da bosanska strana nije uopće uzvraćala. Za svako zrno koje je ispalila bosanska strana, bar tri zrna je bilo ispaljeno sa srpske strane. Ili više“, dodatno je pojasnio svjedok.
Thomas je potvrdio izvještaje vojnih promatrača UN-a o snajperskim polažajima VRS-a s kojih su gađani stanovnici Sarajeva. Također, tužiteljstvo je njegovim iskazom, o Mladićevom zapovjedanju Igmanskom ofenzivom 1993.godine – željelo osporiti tvrdnje obrane o defanzivnom ponašanju VRS-a prilikom opsade Sarajeva.
Svjedok Thomas je opisao kako su ga dvojica kolega iz UN-a, koja su promatrala Igmansku ofenzivu – izvijestila da general Mladić osobno njom upravlja.
„U razgovoru o tome – koja je taktika primjenjena, oba ova gospodina su mi rekla – da je general Mladić zamislio tu ofenzivu i da je osigurao da ona bude provedena na način na koji je on to htio“, prisjetio se svjedok.
Podsjetimo, polovicom 1993.godine oružane formacije VRS-a započele su pripremu ofanzive većih razmjera na širem dijelu vanjskog opsadnog obruča oko grada Sarajeva te ubrzo napale šire područje Trnova, Bjelašnice i Igmana. Tijekom srpnja 1993.godine VRS je zauzela Grebak, Rogoj, Delijaš i Trnovo nakon čega su pokrenute kolone izbjeglica nesrpskog stanovništva.
Vaš browser nepodržava HTML5
Thomas je svjedočio o teroru nad Sarajlijama i neselektivnoj artiljerijskoj vatri na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koji je kao i Mladić optužen za iste zločine. Tada je Karadžić ustvrdio – kako je cijelo Sarajevo bilo legitiman cilj budući da su snage Predsjedništva BiH imale položaje unutar stambenih dijelova.
Obrana je prilikom unakrsnog ispitivanja inzistirala na pitanjima o vojnim akcijama snaga Predsjedništva BiH kako bi relativiziralo opseg napada VRS-a o čemu je svjedok govorio u glavnom iskazu.
Također, branitelj Dan Ivetić je pokušao prikazati kako su mnogi građani Sarajeva stradali jer vojnici VRS-a nisu mogli razlikovati civile od boraca koji su također nosili civilnu odjeću, što je Thomas odbacio kao mogućnost.
Podsjećamo da je tijekom opsade smrtno stradalo gotovo 12 tisuća ljudi.
Nakon iskaza višeg vojnog promatrača UN-a tužiteljstvo će izvesti još nekoliko svjedoka u vezi terora nad Sarajlijama, od 1992.do 1995.godine.