Procesuiranje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini i regiji teče sporo i ukoliko nastavi ići tim tempom, proći će još dosta vremena da se taj proces završi. Procjenjuje se da je samo u Bosni i Hercegovini desetak tisuća ljudi odgovorno za ratne zločine.
BiH je krajem 2008. godine donijela Strategiju za procesurianje ratnih zločina, a do sada se tek manji dio te strategije proveo u praksi - neki su od zaključaka dvodnevne konferencije o procjeni različitih aspekata procesurianja ratnih zločina koja je u organizaciji Crvenog križa BiH održana u Sarajevu.
Sud Bosne i Hercegovine od 2005. godine, koliko postoji, donio je 63 pravosnažne presude kojim se procesuralo 89 osoba za ratne zločine u BiH. S obzirom da se procjenuje da je u BiH desetak tisuća osoba odgovorno za ratne zločine, dinamika procesuiranja tih osoba je prespora.
Predsjednik Viskog, sudskog i tužiteljskog vijeća BiH Milorad Novković ističe kako je nedopustvo da istrage na nekim predmetima traju četiri i više godine.
„Doći ćemo u sitauciju da te predmete umjesto sudija i tužilaca rješava biologija. Određeni osumnjičeni biloški nestaju, nisu sposobni da se brane, umiru. Određeni broj svjedoka također umire. Određeni broj svjedoka postaje demotivisan da daje kvalitetno iskaze, dokazi nestaju i to svi dobro znate, masovne grobnice sve je teže pronalaziti. Sve treba da se riješi na vrijeme“, smatra Novaković.
Sud BiH ovih dana nalazi se pred velikim izazovom, a to se odnosi na to da ova institucija konstantno mora dokazivati svrhu svog postojanja. Politički pritisici na Sud BiH ne prestaju, kaže predsjednica ove institucije Meddžida Kreso.
„Danas se, međutim, sve češće čuju otvoreni zahtjevi za oduzimanjem nadležnosti Sudu BiH upravo u predmetima ratnih zločina gdje je postignut, mogu slobodno reći, najveći uspjeh u radu, zatim zahtjevi za nepriznavanjem naših odluka u ovim predmetima, i to na teritoriji jednog entiteta, te čak zahtjevi za potpunim ukidanjem Suda BiH“, kaže Kreso.
Kada se govori o primjeni principa međunarodnog humanitarnog prava, BiH i njene pravosudne institucije otišle su najdalje od svih zemalja u regiji, ističe profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Zarije Seizović.
„Mislim da je procesuiranje predmeta ratnih zločina u BiH najdalje odmaklo kako u teorijskom tako i u praktičnom smislu, jer je on jedini pravi, po zalogaju koji treba da proguta, pravi baštinik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Naime, Bosni i Hercegovini je ustupljen po zakonu o ustupanju najveći broj broj predmeta u regionu i ne može se porediti sa nijednom drugom državom“, kazao je Seizović.
Principi i pošten odnos
Principe međunarodnog humanitarnog prava nastoje u što većoj mjeri primjenjivati i sudovi svih država u regije.
Srbija je dosta uradila na tom planu, kaže profesorica Fakulteta politčkih nauka u Beogradu Vesna Knežević - Predić.
„Olakšavajuća okolnost za nacionalne sudove u našem regionu - i u Srbiji, u Bosni i u drugim državama regiona - jeste da su ti principi u velikoj meri ugrađeni u naše nacionalno zakonodavstvo, pre svega u krivično pravo“, navodi ona.
Jedan od prioriteta je regionalna suradnja između nacionalnih sudova država bivše Jugoslavije. Ta suradnja je u nepretku, naglašava Dragan Mirković, sudija Višeg suda u Beogradu.
„Saradnja se poboljšava, mi imamo prvo međunarodne ugovore, a sada su počeli i bilateralni između R Srbije i R Hrvatske, između tužilaštava. Zatim, tu je ustupanje predmeta. Ta saradnja se odvija i u saslušavanju po zamolnicama. Ubrzava se taj rad između sudova, tako da u poslednje vreme to je na boljem nivou“, kaže Mirković.
Mnoge presude za ratne zločine čest su i uzrok nezadovoljstva većeg dijela javnosti, što je također jedan od problema. Damir Kos, sudija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
„Ljudi su osjetili tegobu i teret rata i oni kojiput ne mogu shvatiti da, uvjetno rečeno, njihovi sjajni borci su za nekoga drugog zločinci. Međutim, to je realnost. Samo principijelnim i poštenim odnosom sudbene strukture u državama regije, u svakoj ponaosob, s vremenom će se osnažiti i svijest da je potrebno procesuirati i osuditi svaki zločin, neovisno od toga ko ga je počinio“, rekao je Kos.
Procesuiranje ratnih zločina i suočavanje sa prošlošću jedan je od prioriteta procesa pomirenja u zemljama regije. Svi su svjesni da su efikasnost i brzina tog procesuranja nužni, no to ne smije ići na uštrb pravedne i pravične presude.
BiH je krajem 2008. godine donijela Strategiju za procesurianje ratnih zločina, a do sada se tek manji dio te strategije proveo u praksi - neki su od zaključaka dvodnevne konferencije o procjeni različitih aspekata procesurianja ratnih zločina koja je u organizaciji Crvenog križa BiH održana u Sarajevu.
Sud Bosne i Hercegovine od 2005. godine, koliko postoji, donio je 63 pravosnažne presude kojim se procesuralo 89 osoba za ratne zločine u BiH. S obzirom da se procjenuje da je u BiH desetak tisuća osoba odgovorno za ratne zločine, dinamika procesuiranja tih osoba je prespora.
Predsjednik Viskog, sudskog i tužiteljskog vijeća BiH Milorad Novković ističe kako je nedopustvo da istrage na nekim predmetima traju četiri i više godine.
„Doći ćemo u sitauciju da te predmete umjesto sudija i tužilaca rješava biologija. Određeni osumnjičeni biloški nestaju, nisu sposobni da se brane, umiru. Određeni broj svjedoka također umire. Određeni broj svjedoka postaje demotivisan da daje kvalitetno iskaze, dokazi nestaju i to svi dobro znate, masovne grobnice sve je teže pronalaziti. Sve treba da se riješi na vrijeme“, smatra Novaković.
Sud BiH ovih dana nalazi se pred velikim izazovom, a to se odnosi na to da ova institucija konstantno mora dokazivati svrhu svog postojanja. Politički pritisici na Sud BiH ne prestaju, kaže predsjednica ove institucije Meddžida Kreso.
„Danas se, međutim, sve češće čuju otvoreni zahtjevi za oduzimanjem nadležnosti Sudu BiH upravo u predmetima ratnih zločina gdje je postignut, mogu slobodno reći, najveći uspjeh u radu, zatim zahtjevi za nepriznavanjem naših odluka u ovim predmetima, i to na teritoriji jednog entiteta, te čak zahtjevi za potpunim ukidanjem Suda BiH“, kaže Kreso.
Kada se govori o primjeni principa međunarodnog humanitarnog prava, BiH i njene pravosudne institucije otišle su najdalje od svih zemalja u regiji, ističe profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Zarije Seizović.
„Mislim da je procesuiranje predmeta ratnih zločina u BiH najdalje odmaklo kako u teorijskom tako i u praktičnom smislu, jer je on jedini pravi, po zalogaju koji treba da proguta, pravi baštinik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Naime, Bosni i Hercegovini je ustupljen po zakonu o ustupanju najveći broj broj predmeta u regionu i ne može se porediti sa nijednom drugom državom“, kazao je Seizović.
Principi i pošten odnos
Principe međunarodnog humanitarnog prava nastoje u što većoj mjeri primjenjivati i sudovi svih država u regije.
Srbija je dosta uradila na tom planu, kaže profesorica Fakulteta politčkih nauka u Beogradu Vesna Knežević - Predić.
„Olakšavajuća okolnost za nacionalne sudove u našem regionu - i u Srbiji, u Bosni i u drugim državama regiona - jeste da su ti principi u velikoj meri ugrađeni u naše nacionalno zakonodavstvo, pre svega u krivično pravo“, navodi ona.
Jedan od prioriteta je regionalna suradnja između nacionalnih sudova država bivše Jugoslavije. Ta suradnja je u nepretku, naglašava Dragan Mirković, sudija Višeg suda u Beogradu.
„Saradnja se poboljšava, mi imamo prvo međunarodne ugovore, a sada su počeli i bilateralni između R Srbije i R Hrvatske, između tužilaštava. Zatim, tu je ustupanje predmeta. Ta saradnja se odvija i u saslušavanju po zamolnicama. Ubrzava se taj rad između sudova, tako da u poslednje vreme to je na boljem nivou“, kaže Mirković.
Kos: Ljudi su osjetili tegobu i teret rata i oni kojiput ne mogu shvatiti da, uvjetno rečeno, njihovi sjajni borci su za nekoga drugog zločinci. Međutim, to je realnost.
Mnoge presude za ratne zločine čest su i uzrok nezadovoljstva većeg dijela javnosti, što je također jedan od problema. Damir Kos, sudija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
„Ljudi su osjetili tegobu i teret rata i oni kojiput ne mogu shvatiti da, uvjetno rečeno, njihovi sjajni borci su za nekoga drugog zločinci. Međutim, to je realnost. Samo principijelnim i poštenim odnosom sudbene strukture u državama regije, u svakoj ponaosob, s vremenom će se osnažiti i svijest da je potrebno procesuirati i osuditi svaki zločin, neovisno od toga ko ga je počinio“, rekao je Kos.
Procesuiranje ratnih zločina i suočavanje sa prošlošću jedan je od prioriteta procesa pomirenja u zemljama regije. Svi su svjesni da su efikasnost i brzina tog procesuranja nužni, no to ne smije ići na uštrb pravedne i pravične presude.