Tokom protekla dva dana u Sarajevu je održana Međunarodna konferencija o ulozi parlamenata u procesu evropskih integracija kada je riječ o ustavnim i zakonodavnim promjenama. Predstavnici zemalja u regiji su iznosili svoja iskustva, no najinteresantniji dio odnosio se na ustavne promjene u Bosni i Hercegovini.
Iako su tokom konferencije evropski zvaničnici ukazivali kako bez promjene Ustava BiH neće moći napredovati ka Evropi, bosanskohercegovački predstavnici zakonodavnih institucija su i konferenciju iskoristili za međusobne polemike i promociju stavova stranaka kojima pripadaju.
Svaka od zemalja u regiji na putu prema Evropskoj uniji moraće raditi na ustavnim i zakonodavnim promjenama, no, kako sada stvari stoje, to će najteže biti Bosni i Hercegovini, koja najsporije napreduju na tom putu. Tim prije, jer se ovdašnji političari već godinama ne mogu složiti kako izmijeniti Ustav, a da on bude po mjeri svih naroda i građana. Njihova sporenja bez rezultata primorala su one koji nisu pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda da svoje pravo potraže pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Tužili su državu jer im sadašnji Ustav ne dozvoljava da se kandiduju na izborima. Pa iako donesena u njihovu korist, odluka u predmetu Sejdić-Finci još nije provedena u BiH, opet zbog različitih politika. Ali, bez njene provedbe, odnosno promjene Ustava, kako je u Sarajevu kazala Doris Pack, izvjestiteljica Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, BiH neće moći zaključiti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju:
Tezu Doris Pack kako postojeći bh. ustav ne može biti osnova za funkcionalnu i normalnu državu, datu na Međunarodnoj konferenciji o ulozi parlamenata u evropskim integracijama tokom protekla dva dana u Sarajevu, bosanskohercegovački parlamentarci su iskoristili za promociju stavova političkih partija kojima pripadaju. Šefik Džaferović, predsjedavajući Ustavno-pravne komisije bh. parlamenta kaže:
„Ako sa jedne strane promovirate princip da svi treba da budu ravnopravni i da svi imaju jednake mogućnosti u BiH, a sa druge strane takvu mogućnost ograničavate s ustavnom potrebom osiguranja iskazivanja legitimne volje konstitutivnih naroda, onda ja mislim da su te dvije stvari u međusobnoj suprotnosti. To je osnovni problem kod implementacije presude.“
Igor Radojičić, predsjednik Skupštine Republike Srpske, međutim, smatra:„Ono što je stav svih stranaka sa sjedištem u RS jeste da se u RS član Predsjedništva BiH bira na direktan način, a da stranke koje imaju sjedište u Federaciji, i dominiraju političkom scenom Federacije, postignu koncenzus o rješenju koje je optimalno i funkcionalno za Federaciju.“
Ono što evropski i međunarodni zvaničnici upozoravaju je da predstavnici stranaka sa hrvatskim predznakom pokušavaju iskoristiti presudu Evropskog suda za ljudska prava u drugom pravcu. To je tokom konferencije potvrdio Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990:
„Neće se problem BiH riješiti zatezanjem ove luđačke košulje, koja je navučena Bosni i Hercegovini u Dejtonu, niti stavljanjem ukrasnih manžeta na nju, već temeljitom reformom Ustava BiH. Funkcionalnu strukturu možemo dobiti samo na način da dozvolimo da i treći narod u BiH ostvari svoja prava na način kako to ostvaruju druga dva naroda. Rješenje je stvaranje i struktura BiH sa tri entiteta, od kojih će svaki imeti jednu, drugu ili treću etničku većinu.“
Mijenja li se politika susjeda ka BiH?
I dok traju međusobna prepucavanja unutar Bosne i Hercegovine, dotle njeni susjedi ispunjavaju evropske zahtjeve. Najbrža u tome je Hrvatska, koja već sljedeće godine postaje članicom Unije. Istovremeno, ta država je i jedna od potpisnica Dejtonskog sporazuma. Zbog toga se nameće i pitanje hoće li politika te zemlje prema BiH biti drugačija nakon ulaska u Evropsku uniju i da li podržava sve češće zahtjeve predstavnika stranaka sa hrvatskim predznakom za trećim entitetom. Odgovor daje Ingrid Antičević Marinović, predsjedavajuća Komisije za zakonodavstvo u Saboru Hrvatske:
„Ja podržavam da je BiH država tri konstitutivna naroda. Koji će to oblici biti, ali to osnovno načelo ne smije ni na koji način biti osujećeno ili osakaćeno.“
S obzirom kako Evropska unija insistira na regionalnoj saradnji na putu prema Evropskoj uniji, u posljednje vrijeme ta saradnja je krenula silaznom putanjom. I dok neki analitičari ocjenjuju kako je razlog tome dolazak Tomislava Nikolića na mjesto srbijanskog predsjednika, Srđan Miković, zamjenik predsjedavajućeg Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo Skupštine Srbije, ne misli tako. Na naš upit u koji kontekst se onda mogu staviti Nikolićeve izjave koje ne vode dobrosusjedskim odnosima, Miković kaže:
„Svakome od nas ostaje da se suoči sa svojom prošlošću, a pogotovo ne bih komentarisao bilo koga u pogledu onoga šta se dešavalo ranije.“
Ne dovodeći u pitanje izjave bosanskohercegovačkih susjeda kako se neće miješati u bosanskohercegovačke unutrašnjopolitičke prilike, i dalje ostaju otvorena pitanja koja se tiču promjene Ustava. Zbog toga Ćazim Sadiković, profesor ustavnog prava, zaključuje:
„U vremenu krize u svim drugim državama na djelu je snaženje države, i to centralnih organa države. Zašto? Pa da se suprotstave ovoj krizi koja se javila u društvu. A i inače to je proces koji karakteriše Evropu i razvijene zemlje već nekoliko decenija. U tom smislu inistiram na tome da se i naš politički sistem podesi prema ovim demokratskim principima – i to ne postepeno. Ako bude postepeno, trebaće nam i cijelo stoljeće, a možda i milenij. Mi moramo danas postaviti pitanje reforme Ustava u smislu da uspostavimo istinski, demokratski parlamentarizam, koji je uvjet za pristupanje EU.“
Iako su tokom konferencije evropski zvaničnici ukazivali kako bez promjene Ustava BiH neće moći napredovati ka Evropi, bosanskohercegovački predstavnici zakonodavnih institucija su i konferenciju iskoristili za međusobne polemike i promociju stavova stranaka kojima pripadaju.
Svaka od zemalja u regiji na putu prema Evropskoj uniji moraće raditi na ustavnim i zakonodavnim promjenama, no, kako sada stvari stoje, to će najteže biti Bosni i Hercegovini, koja najsporije napreduju na tom putu. Tim prije, jer se ovdašnji političari već godinama ne mogu složiti kako izmijeniti Ustav, a da on bude po mjeri svih naroda i građana. Njihova sporenja bez rezultata primorala su one koji nisu pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda da svoje pravo potraže pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Tužili su državu jer im sadašnji Ustav ne dozvoljava da se kandiduju na izborima. Pa iako donesena u njihovu korist, odluka u predmetu Sejdić-Finci još nije provedena u BiH, opet zbog različitih politika. Ali, bez njene provedbe, odnosno promjene Ustava, kako je u Sarajevu kazala Doris Pack, izvjestiteljica Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, BiH neće moći zaključiti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju:
Doris Pack
„Ako se to poglavlje ne zaključi, ne može se ići dalje. To znači da zemlja ne može tražiti članstvo ako nije uradila barem onaj mali korak naprijed. Nijedan ustav nije nešto što je zapisano u kamenu. Vremena se mijenjaju, ideje se mijenjaju, svi se mi mijenjamo, svijet u kojem živimo se mijenja i moramo mijenjati i prilagođavati čak i ustav novim okolnostima. To važi i za ovaj Dejtonski ustav“, kazala je Pack.Tezu Doris Pack kako postojeći bh. ustav ne može biti osnova za funkcionalnu i normalnu državu, datu na Međunarodnoj konferenciji o ulozi parlamenata u evropskim integracijama tokom protekla dva dana u Sarajevu, bosanskohercegovački parlamentarci su iskoristili za promociju stavova političkih partija kojima pripadaju. Šefik Džaferović, predsjedavajući Ustavno-pravne komisije bh. parlamenta kaže:
„Ako sa jedne strane promovirate princip da svi treba da budu ravnopravni i da svi imaju jednake mogućnosti u BiH, a sa druge strane takvu mogućnost ograničavate s ustavnom potrebom osiguranja iskazivanja legitimne volje konstitutivnih naroda, onda ja mislim da su te dvije stvari u međusobnoj suprotnosti. To je osnovni problem kod implementacije presude.“
Igor Radojičić, predsjednik Skupštine Republike Srpske, međutim, smatra:„Ono što je stav svih stranaka sa sjedištem u RS jeste da se u RS član Predsjedništva BiH bira na direktan način, a da stranke koje imaju sjedište u Federaciji, i dominiraju političkom scenom Federacije, postignu koncenzus o rješenju koje je optimalno i funkcionalno za Federaciju.“
Ono što evropski i međunarodni zvaničnici upozoravaju je da predstavnici stranaka sa hrvatskim predznakom pokušavaju iskoristiti presudu Evropskog suda za ljudska prava u drugom pravcu. To je tokom konferencije potvrdio Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990:
„Neće se problem BiH riješiti zatezanjem ove luđačke košulje, koja je navučena Bosni i Hercegovini u Dejtonu, niti stavljanjem ukrasnih manžeta na nju, već temeljitom reformom Ustava BiH. Funkcionalnu strukturu možemo dobiti samo na način da dozvolimo da i treći narod u BiH ostvari svoja prava na način kako to ostvaruju druga dva naroda. Rješenje je stvaranje i struktura BiH sa tri entiteta, od kojih će svaki imeti jednu, drugu ili treću etničku većinu.“
Mijenja li se politika susjeda ka BiH?
I dok traju međusobna prepucavanja unutar Bosne i Hercegovine, dotle njeni susjedi ispunjavaju evropske zahtjeve. Najbrža u tome je Hrvatska, koja već sljedeće godine postaje članicom Unije. Istovremeno, ta država je i jedna od potpisnica Dejtonskog sporazuma. Zbog toga se nameće i pitanje hoće li politika te zemlje prema BiH biti drugačija nakon ulaska u Evropsku uniju i da li podržava sve češće zahtjeve predstavnika stranaka sa hrvatskim predznakom za trećim entitetom. Odgovor daje Ingrid Antičević Marinović, predsjedavajuća Komisije za zakonodavstvo u Saboru Hrvatske:
„Ja podržavam da je BiH država tri konstitutivna naroda. Koji će to oblici biti, ali to osnovno načelo ne smije ni na koji način biti osujećeno ili osakaćeno.“
S obzirom kako Evropska unija insistira na regionalnoj saradnji na putu prema Evropskoj uniji, u posljednje vrijeme ta saradnja je krenula silaznom putanjom. I dok neki analitičari ocjenjuju kako je razlog tome dolazak Tomislava Nikolića na mjesto srbijanskog predsjednika, Srđan Miković, zamjenik predsjedavajućeg Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo Skupštine Srbije, ne misli tako. Na naš upit u koji kontekst se onda mogu staviti Nikolićeve izjave koje ne vode dobrosusjedskim odnosima, Miković kaže:
„Svakome od nas ostaje da se suoči sa svojom prošlošću, a pogotovo ne bih komentarisao bilo koga u pogledu onoga šta se dešavalo ranije.“
Ne dovodeći u pitanje izjave bosanskohercegovačkih susjeda kako se neće miješati u bosanskohercegovačke unutrašnjopolitičke prilike, i dalje ostaju otvorena pitanja koja se tiču promjene Ustava. Zbog toga Ćazim Sadiković, profesor ustavnog prava, zaključuje:
„U vremenu krize u svim drugim državama na djelu je snaženje države, i to centralnih organa države. Zašto? Pa da se suprotstave ovoj krizi koja se javila u društvu. A i inače to je proces koji karakteriše Evropu i razvijene zemlje već nekoliko decenija. U tom smislu inistiram na tome da se i naš politički sistem podesi prema ovim demokratskim principima – i to ne postepeno. Ako bude postepeno, trebaće nam i cijelo stoljeće, a možda i milenij. Mi moramo danas postaviti pitanje reforme Ustava u smislu da uspostavimo istinski, demokratski parlamentarizam, koji je uvjet za pristupanje EU.“