Proces pomirenja u BiH ide sporo. Ponekad se čini da je danas nepovjerenje među pripadnicima različitih nacionalnih grupa veće nego ikad. Gradovi su u velikom procentu etnički čisti, dobra djela običnih ljudi se često prikrivaju, umjesto da se o njima govori. Istovremeno, toliko je prilika u svakodnevnom životu da se okupe susjedi i prijatelji na projektima koji objedinjavaju, a ne udaljavaju. Takav je nedavno zabilježen u opštini Prozor - Rama.
Glavni urednik i osnivač portala Prozor.net Adnan Brkić, koji je 10 godina vrijedno pratio sva zbivanja u opštini Prozor-Rama i koji je prerano preminuo, posmrtno je uspio ono što niko nije ranije - da ujedini Hrvate i Bošnjake ovog grada prvi put nakon rata.
U okviru programa “Prijatelji Adnanu“ odigrana je utakmica u kojoj su u istoj ekipi bili svećenici i imami.
„Na drugoj strani su bili Adnanovi prijatelji. Mi smo vjerovali da će Bog biti na našoj strani, ali nismo pobijedili - 5:2 smo izgubili od Adnanovih prijatelja. Doduše, njih je bili puno više i oni se barem jedanput tjedno susreću na nogometu“, kaže fra Tomislav Brković, gvardijan Franjevačkog samostana Rama Šćit.
U ovoj utakmici svi su bili pobjednici, uključujući i publiku na stadionu, ističe fra Brković, jer je odaslana zajednička poruka:
„Može se živjeti zajedno. Mi bosanski franjevci smo tog mišljenja. Preko sedam stoljeća djelujemo u BiH i upravo iz tog fratarskog stava i zauzimanja i opstanka u BiH je dokaz da se može živjeti zajedno - ne jedni pored drugih, nego jedni sa drugima.“
Za pružanje ruke pomirenja u BiH su mnogo spremnije žene, koje su prve prešle međuentitetske i druge, zamišljenje granice među ljudima, smatra Ifeta Mejremić, koja se među prvim vratila u Konjević Polje, opština Bratunac. Ifeta se sjeća posjeta rodnom kraju prije konačne odluke za povratak.
„Kad sam dolazila autobusom, pun autobus je bio samo žena. U međuvremenu, u roku od jedno mjesec, dva počeli su dolaziti i muževi na ove terene. Ja već 10 godina sarađujem sa udruženjem žena Maja Kravica, srpsko nevladino udruženje, a mi smo u Konjević Polju muslimansko nevladino udruženje. I danas-dan radimo. Nikad nismo imali nikakvih problema sa nijednom nacionalnošću sa kojom smo god radile. Žene su čak ogorčene na politiku. Više puta komentarišemo. Politika nas zavađa. Evo sad su izbori i oni će sad da zavađaju - i jedni i drugi i treći. Znaš šta, dodijale su mi više političke priče da se ne može živjeti, da se ne živi. Treba pozitivne primjere davati narodu - da ima života ovamo, i to pravog života“, kaže ona.
Psihoterapeut u ovoj organizaciji Augustina Rahmanović, Holanđanka udata u Bosni, na najbolji način razumije kako se razlike među ljudima mogu pretvoriti u prednost.
„Žene znaju šta njih čeka, i da ponekad može da bude i teško jer svaka strana ima svoju istinu, ali svaka strana ima i svoje žrtve i svoju bol. O svačemu se priča, a priča se i o tome šta se tu desilo. Konkretno na području gdje mi radimo, a to je istočna Bosna, hoćemo da imamo iskreni dijalog među ženama. Mogu da kažem da to prilično dobro ide. Očekivali smo malo više međusobnog nepovjerenja i strah, a naravno da to i postoji poslije svega što je bilo, ali osnovno je da postoji želja da se pravi nešto dobro od života“, kaže Augustina Rahmanović.
Mnogo je, uslovno rečeno, malih, svakodnevnih gestova kojima se može ostvariti pomirenje. Najjednostavniji način je uputiti riječi isprike.
Matija Stević iz Brčkog je odmah nakon rata javno objavio „izvinjenje muslimanskom narodu Brčkog. To činim kao Srbin, kao građanin ovog grada u kojem sam oduvijek poštovao kako pripadnike svog naroda, tako i sugrađane Muslimane, Hrvate i druge ljude“, napisao je Stević. Kao ovogodišnji dobitnik priznanja „Duško Kondor“ za građansku hrabrost, Stević je izjavio:
„Mogu ja to reći uvijek. Ja se izvinjavam svim nevinim žrtvama koje su bile. Ali činjenica je da je muslimanski narod u Brčkom najviše stradao u ovom ratu. Stradalo je i drugih, da ne trošimo riječi o tome, i Srba, Hrvata i drugih, ali su muslimani najviše stradali, i ja sam se javno izvinio muslimanskom narodu kao Srbin, kao njihov sugrađanin, da jako žalim što se to desilo.“
„Kada je čuo da ja pišem knjigu ’Brčko - sedam krugova pakla, žrtve o zločinima’, on je sam rekao: ’Muhamede, želim da se ispovijedim muslimanskom narodu i izvinim muslimanskom narodu za počinjene zločine.’ Matija Stević, zajedno sa svojim komšijama, učestvovao je u spašavanju 60-ak ljudi, uglavnom Bošnjaka i Hrvata. I stvarno, jedno takvo herojstvo zaslužuje i ovako priznanje“, kaže Stevićev sugrađanin Muhamed Mujkić.
Rat je najveće zlo i ljudi su ti koji moraju pronaći izlaz u živjeti zajedno, poruka je fra Tomislava Brkovića:
„Rat je ostavio dosta tragova mržnje, zla. I mi dobro znamo da sugrađani nisu željeli da se dogodi ovo što se dogodilo, i da ćemo možda drugačijim očima, malo više vizionarno gledati prema budućnosti, koja je budućnost svih nas i za zajedničko dobro svih nas.“
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Glavni urednik i osnivač portala Prozor.net Adnan Brkić, koji je 10 godina vrijedno pratio sva zbivanja u opštini Prozor-Rama i koji je prerano preminuo, posmrtno je uspio ono što niko nije ranije - da ujedini Hrvate i Bošnjake ovog grada prvi put nakon rata.
U okviru programa “Prijatelji Adnanu“ odigrana je utakmica u kojoj su u istoj ekipi bili svećenici i imami.
„Na drugoj strani su bili Adnanovi prijatelji. Mi smo vjerovali da će Bog biti na našoj strani, ali nismo pobijedili - 5:2 smo izgubili od Adnanovih prijatelja. Doduše, njih je bili puno više i oni se barem jedanput tjedno susreću na nogometu“, kaže fra Tomislav Brković, gvardijan Franjevačkog samostana Rama Šćit.
U ovoj utakmici svi su bili pobjednici, uključujući i publiku na stadionu, ističe fra Brković, jer je odaslana zajednička poruka:
„Može se živjeti zajedno. Mi bosanski franjevci smo tog mišljenja. Preko sedam stoljeća djelujemo u BiH i upravo iz tog fratarskog stava i zauzimanja i opstanka u BiH je dokaz da se može živjeti zajedno - ne jedni pored drugih, nego jedni sa drugima.“
Za pružanje ruke pomirenja u BiH su mnogo spremnije žene, koje su prve prešle međuentitetske i druge, zamišljenje granice među ljudima, smatra Ifeta Mejremić, koja se među prvim vratila u Konjević Polje, opština Bratunac. Ifeta se sjeća posjeta rodnom kraju prije konačne odluke za povratak.
„Kad sam dolazila autobusom, pun autobus je bio samo žena. U međuvremenu, u roku od jedno mjesec, dva počeli su dolaziti i muževi na ove terene. Ja već 10 godina sarađujem sa udruženjem žena Maja Kravica, srpsko nevladino udruženje, a mi smo u Konjević Polju muslimansko nevladino udruženje. I danas-dan radimo. Nikad nismo imali nikakvih problema sa nijednom nacionalnošću sa kojom smo god radile. Žene su čak ogorčene na politiku. Više puta komentarišemo. Politika nas zavađa. Evo sad su izbori i oni će sad da zavađaju - i jedni i drugi i treći. Znaš šta, dodijale su mi više političke priče da se ne može živjeti, da se ne živi. Treba pozitivne primjere davati narodu - da ima života ovamo, i to pravog života“, kaže ona.
Dva tima
Ifeta Mejremić je predsjednica udruženja žena “Jadar” i zajedno sa drugim ženskim organizacijama nastoji povezati pokidane veze u okviru projekta nevladine organizacije “Vive žene” iz Tuzle.Psihoterapeut u ovoj organizaciji Augustina Rahmanović, Holanđanka udata u Bosni, na najbolji način razumije kako se razlike među ljudima mogu pretvoriti u prednost.
„Žene znaju šta njih čeka, i da ponekad može da bude i teško jer svaka strana ima svoju istinu, ali svaka strana ima i svoje žrtve i svoju bol. O svačemu se priča, a priča se i o tome šta se tu desilo. Konkretno na području gdje mi radimo, a to je istočna Bosna, hoćemo da imamo iskreni dijalog među ženama. Mogu da kažem da to prilično dobro ide. Očekivali smo malo više međusobnog nepovjerenja i strah, a naravno da to i postoji poslije svega što je bilo, ali osnovno je da postoji želja da se pravi nešto dobro od života“, kaže Augustina Rahmanović.
Mnogo je, uslovno rečeno, malih, svakodnevnih gestova kojima se može ostvariti pomirenje. Najjednostavniji način je uputiti riječi isprike.
Matija Stević iz Brčkog je odmah nakon rata javno objavio „izvinjenje muslimanskom narodu Brčkog. To činim kao Srbin, kao građanin ovog grada u kojem sam oduvijek poštovao kako pripadnike svog naroda, tako i sugrađane Muslimane, Hrvate i druge ljude“, napisao je Stević. Kao ovogodišnji dobitnik priznanja „Duško Kondor“ za građansku hrabrost, Stević je izjavio:
„Mogu ja to reći uvijek. Ja se izvinjavam svim nevinim žrtvama koje su bile. Ali činjenica je da je muslimanski narod u Brčkom najviše stradao u ovom ratu. Stradalo je i drugih, da ne trošimo riječi o tome, i Srba, Hrvata i drugih, ali su muslimani najviše stradali, i ja sam se javno izvinio muslimanskom narodu kao Srbin, kao njihov sugrađanin, da jako žalim što se to desilo.“
„Kada je čuo da ja pišem knjigu ’Brčko - sedam krugova pakla, žrtve o zločinima’, on je sam rekao: ’Muhamede, želim da se ispovijedim muslimanskom narodu i izvinim muslimanskom narodu za počinjene zločine.’ Matija Stević, zajedno sa svojim komšijama, učestvovao je u spašavanju 60-ak ljudi, uglavnom Bošnjaka i Hrvata. I stvarno, jedno takvo herojstvo zaslužuje i ovako priznanje“, kaže Stevićev sugrađanin Muhamed Mujkić.
Rat je najveće zlo i ljudi su ti koji moraju pronaći izlaz u živjeti zajedno, poruka je fra Tomislava Brkovića:
„Rat je ostavio dosta tragova mržnje, zla. I mi dobro znamo da sugrađani nisu željeli da se dogodi ovo što se dogodilo, i da ćemo možda drugačijim očima, malo više vizionarno gledati prema budućnosti, koja je budućnost svih nas i za zajedničko dobro svih nas.“
*******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.