Jelena Pančić iz Vukovara

Jelena Pančić imala je samo 19 godina kada su je odveli i njena majka Milka od tada bezuspješno pokušava saznati gdje joj je kćerka odvedena i što se s njom desilo. "Ne mrzim, ali neću zaboraviti", kaže Jelenina majka.

"Završila je srednju školu. Bila je maturant te godine. Zarobljena je i odvedena nakon njenog rođendana, 9. 11. Ušla je deset dana u 20. godinu života. Zarobljena je 19. 11. u Borovo komercu i odvedena u Borovo Selo. Tu su je zadnji put vidjeli. Od tada, u ovih 19 godina, traje moja potraga, ali bez uspjeha, do sada", sjeća se Milka nestanka svoje devetnaestogodišnje kćerke.

RSE: Da li je Jelena bila u vojnim jedinicama, da li je sudjelovala u obrani Vukovara?

Pančić: Krajem 8. mjeseca je rekla da njeni prijatelji ginu i da će možda nečiji život spasiti. Bila je u civilu. U patikama i farmericama je odvedena. Nosila je lijekove u Borovo komerc, za ranjenike, kojih je tamo bilo puno. Odnijela je te lijekove i tu smo se razdvojili 18. 11. Više mi se nije vratila.

RSE: Već 19 godina pokušavate doći do saznanja. Sa kim ste sve razgovarali? Gdje ste sve tražili informacije što se dogodilo Jeleni?

Pančić: Prvo sam tražila putem Crvenog križa, prvo hrvatskog, pa međunarodnog. Potom u Stožeru za obranu, gdje su svi podaci, gdje danas pregovara naša Komisija za zatočene i nestale. Pokušavala sam i sama slati poruke, pošto imam obitelj u Vojvodini, da je nisam našla, da je nema. Čak sam i suprugu, dok je bio u logoru, pisala poruke. Rekao mi je da ga pozdravljam od sina, ali da od kćerke Jelene ne. Rekla sam mu da je tražim i da mislim da ću je brzo naći. Evo već 19 godina stojim na mjestu, tapkam.

Nema zaborava

RSE: Da li ste pokušavali u Vojvodini i Srbiji saznati nešto više?

Pančić: Pokušala sam kontaktirati gospođu Kandić. Postoji snimak kada je ona izašla iz Borovo komerca, gdje nosi bebu od 4,5 mjeseca. Pokušala sam gospođi Kandić dati tu kasetu, da to presnime. Da li su to presnimili ili nisu, ne znam. Kaseta mi je vraćena. Bila sam u Beogradu na suđenju. Kada sam izlazila iz sudnice, čekali su novinari. Nosila sam njenu sliku i javno sam govorila pred novinarima i kamerama. Do danas se niko nije javio, niko nije progovorio, niko ništa.
Kod susjeda sam se pokušavala raspitivati, ali od njih nema odgovora. Razgovarala sam sa osobama koje su sa mnom radile prije rata iz Borova Sela. Kontaktirala sam ih, ali oni ništa ne znaju, mada su je svi vidjeli. Čak sam jednoj rekla da sam čula da su pravili jave kuće od tako mladih osoba u Borovo Selu. Rekla mi je da se s tim ne opterećujem jer moja Jelena te muke nije podnijela. Čitala sam između redova, da ako to zna, onda zna i gdje je moja kćerka. Samo mogu sumnjati. Rekla mi je da je trebala ući u autobus, ali da ne zna kuda je autobus otišao. Imam informaciju da je ušla u autobus, ali da je iz autobusa izveo crn, jak muškarac i rekao joj da ona ne može ići dalje. Vratili su je nazad u Borovo Selo, u školu. Tu je izdvojena sa jednom grupom žene, od koje su neke pronađene. Bačene su u Dunav. Nemam informaciju da li je Dunav odnio ili je odvedena prema dalje, da li joj je suđeno prema kratkom postupku.

Milka poziva bilo koga ko nešto zna o sudbini njene kćerke da kaže.

"Meni je bitno naći njene posmrtne ostatke. Kada bih digla ruku na onoga koji je to učinio, bila bih gora od njega. Ne mrzim, ali neću zaboraviti. Onom ko mi kaže istinu, njemu ću rado oprostiti i bit će mi možda najveći prijatelj. Samo da nađem njene posmrtne ostatke, da mogu odnijeti cvijet na njen grob i zapaliti svijeću", kaže Jelenina majka.