Bivšem ministru poljoprivrede u Vladi Federacije BiH Jerku Ivankoviću Lijanoviću, iz Narodne stranke radom za boljitak BiH, protekle sedmice izrečena je prvostupanjska presuda od devet godina zatvora za zloupotrebu položaja i ovlasti, a u vezi s nezakonitostima prilikom dodjele poticaja poljoprivrednicima na području Tuzle i Federacije BiH u vremenskom periodu od 2011. do kraja 2014. godine.
Zanimljivo je bilo čuti tijekom izricanja presude na koji način je ovo Ministarstvo u njegovom mandatu dijelilo sredstva, odnosno poticaje poljoprivrednicima. Naime, dokazano je da su poljoprivrednici polovicu poticaja uglavnom morali vraćati udruženju na čijem je čelu bio Lijanović te njegovi savjetnici Stipe Šakić, Suad Čamđić i stranačke kolege (Narodne stranke radom za boljitak) iz Tuzlanskog kantona Mersed Šerifović i Edin Ajanović.
„Poticaji kao i odobravanje novčanih podrški za izvoz poljoprivrednih podrški uslovljavali su se polovinom vraćenih sredstava“, stoji u presudi.
Vaš browser nepodržava HTML5
Hapšenja u Širokom Brijegu
Primjerice, javni poziv za poticaje je u 2012. godini dobio nova pravila, a to je da se kuverte sa zahtjevima za poticaje ne otvaraju, kao do tada u Službi protokola Ministarstva poljoprivrede Federacije BiH, nego se neotvorene kuverte predaju Komisiji čije je članove sam Lijanović birao.
„Lijanović je raspisao i objavio u oktobru 2011. godine javne pozive za podnošenje zahtjeva i sufinanciranje otkupa te izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na teritoriju Federacije BiH putem kojeg su izvoznici šljive i drugih proizvoda iz poziva po prvi put obaviješteni da će im se isplačivati poticaji u iznosu od 20 feninga (10 eurocenti) po izvezenom kilogramu dok je za Javni poziv iz dvanaestog mjeseca 2013. godine poticaj za šljivu i krastavce bio povećan na 0,30 feninga po kilogramu (15 eurocenti), a sve sa ciljem da se iznos novčane podrške utvrdi u visini koji će olakšati traženje povrata polovine novca od izvoznika kao i s namjerom da izvoznici potrebne informacije ne dobiju putem pravilnika nego od članova Udruženja radi lakšeg postizanja dogovora o povratu novca“, stoji u presudi.
Poljoprivrednici koji su dobivali novac bili su ucijenjeni da polovicu moraju vratiti. Prva ruka povrata novca bio je Edin Ajanović, bivši ministar poljoprivrede u Vladi TK. Kako je tekao tijek povrata novca obrazložila je u presudi sutkinja Vildana Helić:
„Tako što je Edin Ajanović novac koji je prikupio predavao Mersedu Šerifoviću, a od Šerifovića kao nagradu za to dobijao 10 posto. Dok su Mersed Šerifović, Suad Čamđić i Stipe Šakić, novac koji su direktno dobijali predavali Lijanoviću, a on ih je nagrađivao s deset posto prikupljenog novca. Dok je Stipe Šakić, zajedno sa Suadom Čamđićem, Mersedom Šerifovićem i Edinom Ajanovićem, nakon što je postao član Udruženja radi pomaganja i učinjenja produženog krivičnog djela zloupotrebe položaja i ovlaštenja, svjestan i htijući da svojim radnjama pomaže Lijanoviću iskorištavanjem službenih ovlaštenja, radi pribavljanja imovinske koristi veće od 50 hiljada KM ( 25.000 eura) na način da će uklanjati prepreke u učinjenju krivičnog djela i raditi na stvaranju uslova da Lijanović može donositi odluke u isplati poticaja ukoliko korisnik pristane na povrat polovice odobrenih sredstava.“
Novac se, odnosno povrat na koji su poljoprivrednici uglavnom bili ucijenjeni, vraćao po kafanama, parkinzima tržnih centara, benzinskim crpkama
Novac se, odnosno povrat na koji su poljoprivrednici uglavnom bili ucijenjeni, vraćao po kafanama, parkinzima tržnih centara, benzinskim crpkama. Jedan detalj iz presude je posebno upečatljiv kada se jedan od poljoprivrednika, odnosno proizvođača pirodnih sokova Ahmet Sejdić usprotivio vraćanju sredstava koja su mu zakonski dodijeljena, a koja je kasnije ipak vratio.
„Šerifović je s kopijama rješenja došao na Ilidžu u Sejdićev poslovni prostor i riječima: „Sada trebamo da riješimo moj dio“ – zatražio od Sejdića da mu odmah isplati 10. 000 KM (5. 000 eura), što je Sejdić i učinio. A kada su na račun 'Kuća prirode' doznačene prve rate poticaja u ukupnom iznosu od približno 45.000 KM (22. 000 eura), Šerifović je u restoranu kod Tome u Tuzli zatražio od Sejdića da vrati polovinu doznačenih rata poticaja. Nakon što se Sejdić tome usprotivio, Šerifović mu je zaprijetio da mu neće biti isplaćene preostale rate te da će morati vratiti i onu ratu koju je već dobio. Narednog dana Sejdić je na parkiralištu tržnog centra 'Mercator' u Tuzli predao razliku novca. Isplatio mu je na taj način u ratama 57.500 KM“, obrazloženo je u presudi.
Dalje se navodi da je organizirana skupina u kojoj je bio i tadašnji ministar Lijanović imala čak i svog vještaka koji je, iako poljoprivrednici, koji su pristajali na netransparentne dodjele poticaja, davao najbolje mišljenje o njihovim objektima samo kako bi ostavrili imovinsku korist. Jedan od poljoprivrednika, čije je ime poznato u presudi, u gotovini je na cesti u naselju Brka nadomak Brčkog isplatio bivšem ministru poljoprivrede TK Edinu Ajanoviću 100 tisuća KM.
Jedan od glavnih svjedoka u procesu protiv Lijanovića, govorio je za RSE. Naime, Suad Selimović iz Kantonalne privredne komore Tuzla čiji je rad usmjeren uglavnom ka razvitku poljoprivredne proizvodnje rekao nam je da su poljoprivrednici bili ucijenjeni. Za naš program je ispričao da od tada uopće ne postoje kapitalne investicije u poljoprivredu koja je najveći izvoznik.
„Najveći kriminal je napravljen u dodjeli sredstava za kapitalne investicije. Napravljena je takva dokumentacija koja je omogućavala sve ove malverzacije koje je Sud i dokazao, što su drugi ljudi potvrdili, a i ljudi iz njegovog tima priznali“, kaže Selimović te podsjeća da su krivicu priznali Mersed Šerifović i Edin Ajanović koji su također osuđeni u ovom predmetu.
Zanimljiva je činjenica da su poticaji u vrijeme ministra Lijanovića dodjeljivana i onima koji uopće nisu bili poljoprivrednici ili su imali tek poneku saksiju u vrtu obiteljske kuće.
„Poticaje na razvoj ribarstva dobijali su oni koji su imali nekakve bare. To je bilo smiješno. Jer u selu se sve zna. Svi znaju ko šta radi i čime se bavi i kakve subvencije dobija. Bolje je selo znalo nego Ministarstvo poljoprivrede, a koje je bilo dužno na svojim web stranicama to javno objaviti. To je javni novac, javne investicije. Ministarstvo je bilo dužno javno objaviti imenom i prezimenom koliko je dobio novca i u šta je novac utrošen“, kaže Selimović.
Zato je ovakva presuda bivšem ministru Lijanoviću očekivana.
„Niko se ne raduje ničijoj nesreći, ali poljoprivrednici kažu da svako dobije ono što zasluži. Stara poljoprivredna izreka je da što posiješ to i požanješ“, rekao je za RSE Suad Selimović.
Laži i neistine: Jerko Ivanković Lijanović
Međutim, Jerko Ivanković Lijanović je presudu od devet godina zatvora, zbog čega je njegova obrana već uložila žalbu, rekao da su iznesene laži i neistine te da njegova obrana nije uspjela prezentirati pravu istinu „na razini ovog suda“, misleći pritome na Kantonalni sud u Tuzli.
„Postoje dokazi da su određeni iskazi plaćani po 50 hiljada maraka i više što ćemo u narednom tijeku postupka dokazati. Po istinu i pravdu ćemo, ako bude trebalo, ići i do Strazbura. Ovo je osuda i onim ljudima ili poljoprivrdnicima koji traže posao u ovoj zemlji. Čuli ste da se mene pokušava osuditi što sam uveo nove poticaje i snažno podržavao proizvodnju. Ja nikada ni od koga nisam dobio niti uzeo i jednu marku. Ako to svedemo na ručkove i na kavu, u svom mandatu sam više ja platio ručkova i kava nego što sam ih ja dobio.“
Činjenice navedene u presudi govore koliko je sustav u BiH slab te da nove pravilnike olako donosi svatko onaj tko preuzima neko Ministarstvo. Pravilnici koji su doneseni u vrijeme Jerka Ivankovića Lijanovića bili su, prema mišljenju svih, netransparentni što je potvrđeno u presudi.
Jerko Ivanović Lijanović, prema prvostupanjskoj presudi osuđen je na devet godina zatvora, a proračun Federacije BiH oštetio za oko 400 tisuća eura.