Branka Mihajlović
Priča počinje u leto 1914. godine kada direktor škole, Srbin (beogradski glumac Nebojša Dugalić), dobija ratni raspored, a suprugu Leu (igra slovenačka glumica Iva Krajnc), Slovenku, nema kome da ostavi. Školski poslužitelj, patrijarhalni Albanac Azem (Miki Manojlović) daje mu "besu" da će čuvati Leu.
Neočekivana ljubav između Azema i Lee preti da dovede u pitanje ovo obećanje, koje se prema tradiciji mora održati po cenu života.
RSE: Da li je "Besa" prevashodno ljubavna priča i u kom smislu je važno to što su glavni likovi Slovenka, Srbin i Albanac?
Karanović: Da, to je svakako ljubavni film o jednoj specijalnoj vrsti ljubavi kakva se možda ne sreće i ne dešava često, a jeste, glavni junak je Albanac, a glavna junakinja je Slovenka, a ima još jedan glavni junak koji je Srbin. Mislim da njihova etnička obeležja ili nacionalna pripadnost predstavljaju sastavni deo njihovih likova i karaktera i na taj način utiču na priču, zaplet itd.
RSE: U sudaru bese i ljubavi - šta pobeđuje? Da li ćemo to saznati tek kad odgledamo film ili ste spremni da to otkijete sada?
Karanović: Više bih voleo da to saznate kad gledate film.
RSE: Da li imate dogovore o prikazivanju filma van Srbije s obzirom i na temu i na koprodukciju? Ima li nekih dogovora, posebno me zanima, za prikazivanje na Kosovu?
Karanovic: Još ništa konkretno ali ima priča da će biti distribucija u Sloveniji i Hrvatskoj, a takođe sam načuo da se interesuju iz Prištine da vide film, što bi me, naravno, vrlo radovalo. Imao bih i specijalnu vrstu treme. Od toga kako će oni da ga prihvate i da li će dati prelaznu ocenu Mikiju Manojloviću i meni...
RSE: A da li imate tremu pred večerašnju premijeru u Beogradu?
Karanović: Imam tremu, naravno. Ne znam ko nema treme u takvim slučajevima. To je prilično prijatna tema, više neka znatiželja kako će ljudi reagovati, kako će ko u publici reagovati, ali to mi ide uz posao. Naravno da sam uzbiđen.
RSE: Srećno večeras, a i u Prištini ako bude prikazan.
"Besa" je koprodukcija u kojoj je učestovalo sedam kuća iz Srbije, Slovenije, Francuske, Mađarske i Hrvatske, uz osam fondova iz šest zemalja i evropski fond Eurimaž. Glavni producent iz Srbije je "Baš čelik". Film je snimljen 2008. godine u Deliblatskoj peščari, a prvi put je prikazan prošle jeseni u Portorožu, u informativnoj selekciji slovenačkog nacionalnog festivala.