Boris Ćurković koordinator je projekta "Poduzetničko učenje" kojeg EU provodi od siječnja 2014. godine do siječnja 2016. godine u školama diljem BiH. Riječ je o razvijanju poduzetničkog učenja kod djece u osnovnim i srednjim školama. Ovaj projekt pomaže djeci da nakon završene srednje škole sami odluče u kojem pravcu će nastaviti svoje obrazovanje i kako da budu konkutrentni na tržištu rada. Iz srednjih škola, osim teorijskih znanja, oni bi tržištu rada već trebali ponuditi određene projekte i samim time doprinositi rastu ekonomije u svojoj zemlji. Ovaj projekt iskustvo je dobrih praksi zemalja EU. Boris Ćurković za RSE govori o obrazovanju u BiH danas.
RSE: Gospodine Ćukoviću, kakvo je trenutačno stanje u obrazovanju u BiH? Posljednjih godina čini se da se u ovakvom procesu obrazovanja ne snalaze ni profesori, a niti sama djeca.
Ćurković: Stanje je različito i na njega djeluje niz činjenica, počevši od toga da je visok stupanj politizacije, da prosvjetni radnici nemaju zadovoljavajuće plaće, da njihov životni standard nije na zadovoljavajućoj razini, te da se svi proračuni države suočavaju s deficitom. Istodobno i paralelno s tim provode se neke reforme, neke više uspješno, neke manje uspješno, neke nikako. Očigledno je također da je obrazovanje vrlo neučinkovito, da je sustav neefikasan, da u visokom obrazovanju 53 posto svih koji upišu završi fakultet. To znači da 47 posto sredstava koja se izdvajaju iz proračuna za visoko obrazovanje odlazi na aktivnosti koje ne daju rezultat. Tu ima značajnog prostora za reorganizaciju itd. Dakle, sustav obrazovanja je ogroman. Mislim da je kumulativni proračun svih ministarstava obrazovanja otprilike milijardu konvertibilnih maraka na godišnjoj razini, ima 30.000 nastavnika, 6.000 univerzitetskih nastavnika, približno 2.000 škola u državi.
RSE: Sveučilišta u Bosni i Hercegovini susreću se s brojnim problemima na koje dobrim dijelom utječe politika. Gdje je bh obrazovanje danas?
Ćurković: Evo, nažalost, mi nismo sudjelovali u PISA-i. PISA je test koji je unificiran za cijeli svijet, koji provodi OECD. Djeca se, u životnoj dobi od četrnaest godina, kada završavaju osnovnu školu, testiraju na jednak način u cijelom svijetu, i onda se za svaku državu daju rezultati. Nikada Bosna i Hercegovina nije provodila takvo testiranje. Srbija i Hrvatska jesu. Pokazalo se značajno odstupanje, pokazalo se, kada djeca nemaju na kraju osnovne škole dovoljno funkcionalna znanja, makar imaju značajna teorijska znanja, da zaostaju za svojim europskim vršnjacima u tom smislu.
RSE: Kako je to moguće kada stalno uvodimo neke nove planove i programe, neke nove reforme, a oni koji ovdje vode sustav obrazovanja hvale se da je to sve prema eu standardima. Ono što imamo u praksi, čini se da je daleko od europskih standarda.
Ćurković: U Bosni i Hercegovini donesen je korespondenti dokument od strane APOSO, Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Identificirano je deset ključnih kompetencija, dakle, dvije više nego što su u europskom referentnom okviru. Međutim, to sada treba provesti u školama. Taj dokument je donesen kao jedna globalna politika. Ta politika treba se spustiti do učitelja, do onoga ko obrazuje djecu. Riječ je o tome da nastavnici trebaju usvajati nove metode, metode učenja, didaktičke metode. To treba uvesti i u sustave na univerzitetima prilikom samog inicijalnog obrazovanja da bi se postalo nastavnik, a treba i za one koji su već u sustavu, koji već rade, organizirati brojne obuke. Trebalo bi da se ta nastavnička profesija prodrma i da ona zaista zauzme ono mjesto u društvu koje zaslužuje. A opet, kad vidite kakav je socijalni status nastavnika u društvu, on ne korespondira toj ulozi. Vjerovatno se mnogi sjećaju – prije trideset godina, ako profesor gimnazije prošeta cestom, da se to vidjelo da je osoba od ugleda i časti. Danas profesori, nastavnici i učitelji ne uživaju onaj ugled u društvu, s obzirom na njihovu izrazito značajnu ulogu za budućnost svakog društva.
RSE: Dvije godine koordinator ste značajnog projekta kojeg provodi Europska unija u Bosni i Hercegovini, a vezan je za poduzetničko učenje. Vi u srednjim i osnovnim školama, pa jednim dijelom i na sveučilištima u BiH radite na tome da djeca, osim teorijskih znanja, usvoje i izgrade u sebi i poduzetnički duh.
Ćurković: Suština tog projekta je uvođenje poduzetništva u obrazovanje, odnosno kreiranje neformalnog poduzetničkog učenja koje bi trebalo malim i srednjim poduzećima pomoći da oni povećaju svoju konkurentnost i da imaju veći rast. To Europska unija promovira i primjećuje se da su države koje su poboljšavale obrazovne sustave imale veći ekonomski rast. Naravno da je ovo jako važno za budućnost društva, povezano je s Europskom unijom utoliko što je to jednaka vrijednost, ali ne treba se to u tolikoj mjeri uvoditi radi Europske unije. Ovo se treba uvoditi radi budućnosti naše djece, radi budućnosti ovog društva. Mi ovo trebamo raditi radi sebe, a ne radi toga da bismo postali članica Europske unije.