U ponedjeljak kasno poslije podne Bosna i Hercegovina je dobila budžet za narednu godinu, a njena dva entiteta mogu odahnuti jer to znači da će dobiti novac od MMF-a. Time im je, zapravo, obezbijeđena vladavina i naredne godine - s obzirom da će to značiti kupovinu socijalnog mira u državi.
No, ono o čemu niko ne brine, niti priča je ko će te dugove vraćati. Već od 2014. počinje naplata dosadašnjih obaveza prema MMF-u, što tamošnju vlast ne brine, jer je naredna i godina izbora, pa će o tome brinuti neka nova vlast.
Kao i svake, i ove godine Bosna i Hercegovina je dobila budžet u minut do dvanaest, i to zaslugom svojih političara. Kako to obično biva u ovoj zemlji, nadležna tijela su zaobiđena, a o novcu za narednu godinu su odlučivala trojica ljudi - Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik i Dragan Čović, umjesto trojice koja sjede u bh. Predsjedništvu, koji i jesu zaduženi za predlaganje budžeta.
Ovo je posebno izazvalo revolt kod poslanika opozicije, koji nisu krili razočarenje ovakvim odnosom prema institucijama Bosne i Hercegovine.
„Meni je drago da će ova država dobiti budžet iz prostog razloga da se ova trakavica i ponižavanje ovog doma i njegovih tijela okonča. Naravno, i Predsjedništvo je eliminisano praktično iz procedure. Naša je komisija bila prinuđena da zatraži pomoć od nekog drugog tijela - dakle da svoju ustavnu nadležnost, maltene, prenese na Vijeće ministara, da ono dogovara, odnosno tri čovjeka da dogovore kako ćemo izaći iz ovoga svega“, kazao je Beriz Belkić, poslanik Stranke za BiH.
„Ja ne vidim da stoje hvale Komisiji za finansije i budžet. Naprotiv, vidim bruku i degradaciju ovog parlamenta zato što Komisija za finansije i budžet 16. 12. nije uradila svoj posao na ovaj ili onaj način, nego su u pomoć zvali lidere“, ističe
Aleksandra Pandurević, poslanica SDS-a.
Ovakve riječi poziciju nisu uznemerile, niti su vidjeli išta sporno u tome što, umjesto institucija, o državnim parama odlučuju političari. Anto Domazet iz SDP-a, štaviše, ovako gleda na stvari:
„Da podsjetim, ovo je već druga godina u kojoj proračun usvajamo u tekućoj godini za narednu godinu. Trebamo biti zadovoljni da osiguravamo barem minimalnu disciplinu u usvajanju proračuna - jer da vas podsjetim: proračun za 2011. i 2012. smo donijeli sa zakašnjenjem od godinu i po, odnosno pola godine.“
Spirala dugova
Ono o čemu niko ne govori je da od usvajanja budžeta državnih institucija zavise bosanskohercegovački entiteti. Bez tog novca nema ni nove tranše MMF-ovog kredita, a samim tim ni plata državnim službenicima, isplate invalidnina, penzija i svih drugih novčanih transakcija budžetskim korisnicima.
Bosna i Hercegovina već punih šest godina uzima novac od MMF-a i već 2014. na naplatu dolaze dosadašnji krediti. Od čega ih vraćati, ovdašnju vlast ne interesuje jer joj je cilj kupovina socijalnog mira u narednoj godini, koja je, ujedno, i godina izbora. O tome Dujko Hasić, iz Vanjskotrgovinske komore BiH, kaže:
„I dalje se računa na sredstva iz MMF-a, odnosno reprogramiranje, i na taj način još dublje tonemo u tešku situaciju. S druge strane, entitetski nivoi vlasti pribjegavaju komercijalnim kreditima, izuzetno nepovoljnim, preko trezorskih zapisa i izdavanja odgovarajućih obveznica, na taj način zadužujući ovu državu bez ikakvog strateškog plana kako u narednom periodu vraćati ta sredstva.“
Niti jedan budžet u BiH, a ima ih 13, ne ide u razvojni program, a niti pfening ne ide na ekonomski razvoj ili privredu. One koji su glasali za takve budžete to pretjerano ni ne zanima, a zašto i bi kada su najplaćeniji u regiji, sa platama oko 2.500 eura, u zemlji sa pola miliona stanovnika. Zbog toga ekonomistica Svetlana Cenić zaključuje:
„Kad sve doživi kolaps, dovoljno su obezbjeđeni da im to ništa u BiH neće predstavljati. A da treba dobiti izbore po svaku cijenu, da se pokrije kriminal, da se pokriju vlastiti račun i da slučajno ne bi pravosuđe zaživjelo ili došao neko drugi koji bi htio da ima pravnu državu ili počeo da radi po slovu zakona - e to je već film koji mi sa ovakvom garniturom nećemo gledati. Ja se samo uzdam u pamet naroda - da su končeno progledali, odnosno da je i onaj zadnji progledao.“
No, ono o čemu niko ne brine, niti priča je ko će te dugove vraćati. Već od 2014. počinje naplata dosadašnjih obaveza prema MMF-u, što tamošnju vlast ne brine, jer je naredna i godina izbora, pa će o tome brinuti neka nova vlast.
Kao i svake, i ove godine Bosna i Hercegovina je dobila budžet u minut do dvanaest, i to zaslugom svojih političara. Kako to obično biva u ovoj zemlji, nadležna tijela su zaobiđena, a o novcu za narednu godinu su odlučivala trojica ljudi - Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik i Dragan Čović, umjesto trojice koja sjede u bh. Predsjedništvu, koji i jesu zaduženi za predlaganje budžeta.
Ovo je posebno izazvalo revolt kod poslanika opozicije, koji nisu krili razočarenje ovakvim odnosom prema institucijama Bosne i Hercegovine.
„Meni je drago da će ova država dobiti budžet iz prostog razloga da se ova trakavica i ponižavanje ovog doma i njegovih tijela okonča. Naravno, i Predsjedništvo je eliminisano praktično iz procedure. Naša je komisija bila prinuđena da zatraži pomoć od nekog drugog tijela - dakle da svoju ustavnu nadležnost, maltene, prenese na Vijeće ministara, da ono dogovara, odnosno tri čovjeka da dogovore kako ćemo izaći iz ovoga svega“, kazao je Beriz Belkić, poslanik Stranke za BiH.
„Ja ne vidim da stoje hvale Komisiji za finansije i budžet. Naprotiv, vidim bruku i degradaciju ovog parlamenta zato što Komisija za finansije i budžet 16. 12. nije uradila svoj posao na ovaj ili onaj način, nego su u pomoć zvali lidere“, ističe
Aleksandra Pandurević, poslanica SDS-a.
Ovakve riječi poziciju nisu uznemerile, niti su vidjeli išta sporno u tome što, umjesto institucija, o državnim parama odlučuju političari. Anto Domazet iz SDP-a, štaviše, ovako gleda na stvari:
„Da podsjetim, ovo je već druga godina u kojoj proračun usvajamo u tekućoj godini za narednu godinu. Trebamo biti zadovoljni da osiguravamo barem minimalnu disciplinu u usvajanju proračuna - jer da vas podsjetim: proračun za 2011. i 2012. smo donijeli sa zakašnjenjem od godinu i po, odnosno pola godine.“
Spirala dugova
Ono o čemu niko ne govori je da od usvajanja budžeta državnih institucija zavise bosanskohercegovački entiteti. Bez tog novca nema ni nove tranše MMF-ovog kredita, a samim tim ni plata državnim službenicima, isplate invalidnina, penzija i svih drugih novčanih transakcija budžetskim korisnicima.
Aleksa Milojević, foto: Dženana Karabegović
„Mi smo zaduženi dva i po puta više nego što je granica ekonomske izdržljivosti. Vlada obmanjuje narod tako što kaže da mi još nismo zaduženi. Mi smo već ušli u spiralu dugova kada moramo da posuđujemo da bismo vraćali dugove“, navodi ekonomista Aleksa Milojević.Bosna i Hercegovina već punih šest godina uzima novac od MMF-a i već 2014. na naplatu dolaze dosadašnji krediti. Od čega ih vraćati, ovdašnju vlast ne interesuje jer joj je cilj kupovina socijalnog mira u narednoj godini, koja je, ujedno, i godina izbora. O tome Dujko Hasić, iz Vanjskotrgovinske komore BiH, kaže:
„I dalje se računa na sredstva iz MMF-a, odnosno reprogramiranje, i na taj način još dublje tonemo u tešku situaciju. S druge strane, entitetski nivoi vlasti pribjegavaju komercijalnim kreditima, izuzetno nepovoljnim, preko trezorskih zapisa i izdavanja odgovarajućih obveznica, na taj način zadužujući ovu državu bez ikakvog strateškog plana kako u narednom periodu vraćati ta sredstva.“
Niti jedan budžet u BiH, a ima ih 13, ne ide u razvojni program, a niti pfening ne ide na ekonomski razvoj ili privredu. One koji su glasali za takve budžete to pretjerano ni ne zanima, a zašto i bi kada su najplaćeniji u regiji, sa platama oko 2.500 eura, u zemlji sa pola miliona stanovnika. Zbog toga ekonomistica Svetlana Cenić zaključuje:
„Kad sve doživi kolaps, dovoljno su obezbjeđeni da im to ništa u BiH neće predstavljati. A da treba dobiti izbore po svaku cijenu, da se pokrije kriminal, da se pokriju vlastiti račun i da slučajno ne bi pravosuđe zaživjelo ili došao neko drugi koji bi htio da ima pravnu državu ili počeo da radi po slovu zakona - e to je već film koji mi sa ovakvom garniturom nećemo gledati. Ja se samo uzdam u pamet naroda - da su končeno progledali, odnosno da je i onaj zadnji progledao.“