Iako je od završetka rata u Bosni i Hercegovini prošlo 15 godina, kantonalni i okružni sudovi još uvijek nisu tehnički osposobljeni da zaštite svjedoke na suđenjima. Entitetske vlasti im nisu dale novac za tu namjenu. To je jedan od razloga, kako kažu, što su svjedoci sve manje spremni da se suoče sa izvršiocima ratnih zločina.
U skladu sa državnom strategijom za procesuiranje ratnih zločina u BiH, manje komplikovani slučajevi biće ustupljeni kantonalnim, odnosno okružnim sudovima. Ovi sudovi, međutim, susreću se sa nizom problema, poput nedovoljnog broja sudija i tužilaca, loše koordinacije sa državnim Tužilaštvom, ali kao najveći problem koji se pojavio u praksi je nedostatak svjedoka.
S obzirom da je od okončanja rata u BiH prošlo 15 godina, jedan broj ljudi koji su mogli svjedočiti je umro, veliki dio ove populacije raseljen je u treće zemlje, a oni koji su ostali u BiH sve se teže odlučuju da se pred sudom suoče sa izvršiocima ratnih zločina. S ovim problemom suočavaju se gotovo svi sudovi u BiH - u Sarajevu, Tuzli, Bijeljini, Mostaru.
"Tužilaštvo teško dolazi do svjedoka koji su oštećeni u predmetima ratnih zločina, odnosno koji su neposredni očevici ove vrste zločina. Iz tog razloga ovi procesi su dugotrajni s obzirom da Tužilaštvo nailazi na poteškoće da dođe do odgovarajućih svjedoka koji bi mogli dati relevantne iskaze i usmjeriti istragu u odgovarajućem pravcu“, kaže portparol Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu Jasmina Omičević.
Najčešći način dokazivanja izvršenja ratnih zločina je svjedočenje žrtava, ali je ujedno i najteži, ističe Nijaz Mehmedbašić, glavni tužilac u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Petnaest godina nakon rata svjedoci su sve manje spremni na svjedočenja.
„S obzirom da svjedoke treba ubijediti da svjedoče, sa svjedocima je kudikamo bilo lakše, i bilo bi lakše, dokazivati ovu vrstu krivičnih djela ida se to radilo pravovremeno, 2000. godine ili nešto ranije. Međutim, danas to ide kudikamo teže. Svjedoci jednostavno nisu više spremni da svjedoče. I to je osnovni problem - da su se ljudi vratili na svoja ognjišta, u svoje kuće, da su se ponovo približili i zbližili sa dojučerašnjim susjedima i komšijama, da su to ljudi iz ove ili one nacionalne grupacije, što sve utiče na njihovu odluku da pokazuju određenu nespremenost za svjedočenja. Zasigurno je da ima i straha, naročito u ukoliko nam svjedoci dolaze iz ruralnih područja“, pojašnjava pojašnjava Mehmedbašić.
Osim izjava svjedoka, za uspješno dokazivanje ratnog zločina potrebni su i matrijalni dokazi, dodaje glavni tužilac Tužilštva u Tuzli Šesenam Džaferović.
„Radi se o izuzetno kompleksnim, složenim predmetima, gdje nam je problem pronaći svjedoke koji su u inostranstvu, koji neće da svjedoče, koji ne smiju da svjedoče. A osim ekshumacija, vrlo malo imamo materijalnih dokaza, jer vrlo malo imamo saradnje ministarstava odbrane da nam dostave određene podatke koje mi tražimo i koji su nam neophodni da bismo mogli izaći na sud sa određenim dokazima“, navodi Džaferović.
Zakonske mjere
Žrtve seksualnog nasilja zavređuju posebnu pažnju u pogledu podrške i zaštite svjedoka. Prema Evropskom sudu za ljudska prava, te žrtve imaju veći interes za privatnost zbog stigme koja prati njihove povrede. Svjedočenje za njih može da bude izuzetno teško, posebno kada se, protiv svoje volje, moraju da suoče s optuženima tako rizikujući retraumatizaciju u mnogim slučajevima.
Zakoni o krivičnom postupku i posebni zakoni o zaštiti svjedoka predviđaju mjere koje se mogu primijeniti za zaštitu svjedoka. One su usmjerene ka zaštiti sadržaja svjedočenja i identiteta svjedoka od javnosti i, u krajnjem slučaju, skrivanju identiteta svjedoka od optuženog.
Ove mjere kreću se od zaštite izvan sudnice, uključujući relokaciju i prevoz pod zaštitom, do zaštite u sudnici, što može da uključuje upotrebu pseudonima, svjedočenje iza paravana ili korištenje elektronskih sprava za promjenu glasa ili slike svjedoka, te davanje iskaza na ročištu s kojeg je isključena javnost.
Međutim, pored tehničkih uslova koje bi trebalo obezbijediti svjedocima, ostaje pitanje morala, etike i dobrovoljnosti svjedočenja svakog pojedinca, ističe glavni tužilac u Bijeljini Novak Kovačević.
„Kad ste vi čuli nekoga iz suprotnoga, uslovno rečeno, tabora ili suprotnog naroda da dođe i da kaže tad sam bio tu i tu, desilo se to i to? To su rijetki slučajevi. Dok ne poradimo na tome, to je moje razmišljanje, a to znači i politika i vi kao novinari i kao javnost, da je zločin bez obzira kome se desio - zločin, tada ćemo mnogo lakše i mnogo brže procesuirati ove predmete ratnih zločina“, kaže Kovačević.
Prema postojećem Zakonu o programu zaštite svjedoka krajnje mjere, poput relokacije i promjene identiteta, dostupne su samo na državnom nivou, koji provodi poseban odjel Agencije za istrage i zastitu BiH. U nekim slučajevima kantonalna i okružna tužilaštva koriste usluge SIPA-e na ad hoc način.
Savjet ministara BiH predložio je 2008. novi nacrt zakona o programu za zaštitu svjedoka, prema kojem bi Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) imala nadležnost da proširi svoje aktivnosti programa zaštite svjedoka na one svjedoke koji svjedoče pred nižim sudovima. Taj zakon, međutim, nikada nije usvojen.
*****
Svi tekstovi iz programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Nastavlja se zločin nad porodicama nestalih
Svjedoci ratnih zločina bez adekvatne zaštite
Robbins: Vlasti moraju zaštititi svjedoke
Sudovima sve teže doći do svjedoka zločina
Nema političke volje da se zaštite svjedoci
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE
U skladu sa državnom strategijom za procesuiranje ratnih zločina u BiH, manje komplikovani slučajevi biće ustupljeni kantonalnim, odnosno okružnim sudovima. Ovi sudovi, međutim, susreću se sa nizom problema, poput nedovoljnog broja sudija i tužilaca, loše koordinacije sa državnim Tužilaštvom, ali kao najveći problem koji se pojavio u praksi je nedostatak svjedoka.
S obzirom da je od okončanja rata u BiH prošlo 15 godina, jedan broj ljudi koji su mogli svjedočiti je umro, veliki dio ove populacije raseljen je u treće zemlje, a oni koji su ostali u BiH sve se teže odlučuju da se pred sudom suoče sa izvršiocima ratnih zločina. S ovim problemom suočavaju se gotovo svi sudovi u BiH - u Sarajevu, Tuzli, Bijeljini, Mostaru.
"Tužilaštvo teško dolazi do svjedoka koji su oštećeni u predmetima ratnih zločina, odnosno koji su neposredni očevici ove vrste zločina. Iz tog razloga ovi procesi su dugotrajni s obzirom da Tužilaštvo nailazi na poteškoće da dođe do odgovarajućih svjedoka koji bi mogli dati relevantne iskaze i usmjeriti istragu u odgovarajućem pravcu“, kaže portparol Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu Jasmina Omičević.
Najčešći način dokazivanja izvršenja ratnih zločina je svjedočenje žrtava, ali je ujedno i najteži.
Najčešći način dokazivanja izvršenja ratnih zločina je svjedočenje žrtava, ali je ujedno i najteži, ističe Nijaz Mehmedbašić, glavni tužilac u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Petnaest godina nakon rata svjedoci su sve manje spremni na svjedočenja.
„S obzirom da svjedoke treba ubijediti da svjedoče, sa svjedocima je kudikamo bilo lakše, i bilo bi lakše, dokazivati ovu vrstu krivičnih djela ida se to radilo pravovremeno, 2000. godine ili nešto ranije. Međutim, danas to ide kudikamo teže. Svjedoci jednostavno nisu više spremni da svjedoče. I to je osnovni problem - da su se ljudi vratili na svoja ognjišta, u svoje kuće, da su se ponovo približili i zbližili sa dojučerašnjim susjedima i komšijama, da su to ljudi iz ove ili one nacionalne grupacije, što sve utiče na njihovu odluku da pokazuju određenu nespremenost za svjedočenja. Zasigurno je da ima i straha, naročito u ukoliko nam svjedoci dolaze iz ruralnih područja“, pojašnjava pojašnjava Mehmedbašić.
Osim izjava svjedoka, za uspješno dokazivanje ratnog zločina potrebni su i matrijalni dokazi, dodaje glavni tužilac Tužilštva u Tuzli Šesenam Džaferović.
„Radi se o izuzetno kompleksnim, složenim predmetima, gdje nam je problem pronaći svjedoke koji su u inostranstvu, koji neće da svjedoče, koji ne smiju da svjedoče. A osim ekshumacija, vrlo malo imamo materijalnih dokaza, jer vrlo malo imamo saradnje ministarstava odbrane da nam dostave određene podatke koje mi tražimo i koji su nam neophodni da bismo mogli izaći na sud sa određenim dokazima“, navodi Džaferović.
Zakonske mjere
Žrtve seksualnog nasilja zavređuju posebnu pažnju u pogledu podrške i zaštite svjedoka. Prema Evropskom sudu za ljudska prava, te žrtve imaju veći interes za privatnost zbog stigme koja prati njihove povrede. Svjedočenje za njih može da bude izuzetno teško, posebno kada se, protiv svoje volje, moraju da suoče s optuženima tako rizikujući retraumatizaciju u mnogim slučajevima.
Pored tehničkih uslova koje bi trebalo obezbijediti svjedocima, ostaje pitanje morala, etike i dobrovoljnosti svjedočenja svakog pojedinca.
Zakoni o krivičnom postupku i posebni zakoni o zaštiti svjedoka predviđaju mjere koje se mogu primijeniti za zaštitu svjedoka. One su usmjerene ka zaštiti sadržaja svjedočenja i identiteta svjedoka od javnosti i, u krajnjem slučaju, skrivanju identiteta svjedoka od optuženog.
Ove mjere kreću se od zaštite izvan sudnice, uključujući relokaciju i prevoz pod zaštitom, do zaštite u sudnici, što može da uključuje upotrebu pseudonima, svjedočenje iza paravana ili korištenje elektronskih sprava za promjenu glasa ili slike svjedoka, te davanje iskaza na ročištu s kojeg je isključena javnost.
Međutim, pored tehničkih uslova koje bi trebalo obezbijediti svjedocima, ostaje pitanje morala, etike i dobrovoljnosti svjedočenja svakog pojedinca, ističe glavni tužilac u Bijeljini Novak Kovačević.
„Kad ste vi čuli nekoga iz suprotnoga, uslovno rečeno, tabora ili suprotnog naroda da dođe i da kaže tad sam bio tu i tu, desilo se to i to? To su rijetki slučajevi. Dok ne poradimo na tome, to je moje razmišljanje, a to znači i politika i vi kao novinari i kao javnost, da je zločin bez obzira kome se desio - zločin, tada ćemo mnogo lakše i mnogo brže procesuirati ove predmete ratnih zločina“, kaže Kovačević.
Prema postojećem Zakonu o programu zaštite svjedoka krajnje mjere, poput relokacije i promjene identiteta, dostupne su samo na državnom nivou, koji provodi poseban odjel Agencije za istrage i zastitu BiH. U nekim slučajevima kantonalna i okružna tužilaštva koriste usluge SIPA-e na ad hoc način.
Savjet ministara BiH predložio je 2008. novi nacrt zakona o programu za zaštitu svjedoka, prema kojem bi Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) imala nadležnost da proširi svoje aktivnosti programa zaštite svjedoka na one svjedoke koji svjedoče pred nižim sudovima. Taj zakon, međutim, nikada nije usvojen.
*****
Svi tekstovi iz programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Nastavlja se zločin nad porodicama nestalih
Svjedoci ratnih zločina bez adekvatne zaštite
Robbins: Vlasti moraju zaštititi svjedoke
Sudovima sve teže doći do svjedoka zločina
Nema političke volje da se zaštite svjedoci
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Pred licem pravde - Zločin i kaznaNapori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE