Svjedoci, koji su i sami bili žrtve u ratu, izloženi su ozbiljnim rizicima ukoliko svjedoče u predmetima ratnih zločina. Koliko su nezaštićeni, najbolje ilustruje primjer da oni kojima je dodijeljen pseudonim, dobijaju sudske pozive poštom, a ima i onih kojima je poziv poslan na kućnu adresu.
Bosna i Hercegovina nije preduzela sve odgovarajuće mjere kako bi zaštitila svjedoke u procesima koji se pred lokalnim pravosuđem vode protiv počinilaca ratnih zločina. Tako se dešava da se zaštićeni svjedoci u hodnicima sudova susreću sa optuženima protiv kojih bi trebali da svjedoče, a advokati i sudije im u sudnici izgovore puno ime i prezime. Neki od primjera govore da su svjedoci kojima je dodijeljen pseudonim dobijali sudske pozive redovnom poštom, a jedna svjedokinja se čak požalila da je poziv našla na kućnom pragu.
Nebrojeni su primjeri da ovi ljudi nakon toga dobijaju prijetnje i ne mogu da nastave normalan život.
Lošem položaju zaštićenih svjedoka doprinosi i činjenica da neki sudovi uopšte nisu tehnički opremljeni za takvu vrstu suđenja. Odgovorni ovuakvu situaciju pravdaju nedostatkom novca.
Zaštićena svjedokinja u predmetu kojem se osumnjičenom za ratni zločin sudi za ubistvo maloljetne djevojke tokom rata u Bosni i Hercegovini, kaže da je imala niz neprijatnosti na entitetskom sudu. Iako je imala status svjedoka čiji identitet se nije trebao znati, prije i poslije suđenja svi su znali ko je ona:
„Oni su nas pozvali na prvi pretres, ali pazite - dobijate obavijest na adresu na koju niste kročili 14 godina, gdje ste i službeno odjavljeni. I dobijate poziv kao svjedok na glavni pretres, dakle nemate ranije konsultacije, tužilac vas nije kontaktirao ranije. Uopće ne vjerujem ni tužilaštvu ni sudu. Onda možete zamisliti kako je bolno kad korz svoju izjavu, koja traje satima, morate oživjeti svaki bolan trenutak pred sudom i tužilaštvom u koje uopće ne vjerujete.“
Otkrivanje identiteta
Pravosudni organi u slučajevima kada su svjedoci izloženi prijetnjama često ne preduzimaju radnje na utvrđivanju postojanja i ozbiljnosti prijetnji, a uprkos brojnim nedostacima obavezuju svjedoke da svjedoče često o traumatičnim događajima. Da prijetnje svjedocima nisu rijetkost svjedoči i priča Enise Salčinović iz Udruženja sekcije logorašica BiH.
„Bilo je slučajeva, ja sam dobila par anonimnih poziva iz RS poslije svjedočenja, da ti iz SIPE koji dolaze uzimaju izvještaje i da provjeravaju i da vide. Zašto, iz koga razloga? Ali mislim to znamo, nismo više ni travu pasli. Znamo zašto se odaju identiteti i zašto se to radi - da se ponovo ulije strah tim osobama koje su preživjele, da ne bi svjedočile, da se ne bi dokazao genocid i sve ostalo što su oni uradili nad nama“, kaže Salčinović.
U jednom broju predmeta je nehotično otkrivan i identitet svjedoka kojima je određen pseudonim. Tako se događalo i da branitelj više puta otkrije identitet zaštićenog svjedoka, a da ga sud samo opomene.
„Jedan eklatantan primjer je bio da je optuženi za slučaj Četvrte osnovne škole – dakle, logor Armije BiH, žrtve Hrvati, svjedoku prijetio da će ubiti i njega i svu njegovu obitelj. Šta je sud poduzeo povodom toga, nema pojma, ali je poslije te glavne rasprave svjedok otišao svojoj kući, ostali svjedoci otišli svojoj kući sa izgledom da više nikada ne dođu. Iza toga ljudi su rekli da više nikad svjedočiti neće. Zaštite svjedoka - ne samo fizičke, ima i drugih vidova tehničke zaštite itd. - kad je u pitanju kantonalno tužiteljstvo i sud može reći da je uopće nema“, navodi Mirko Zelenika iz Udruge logoraša Domovinskog rata u BiH.
Djevojka sa kojom smo počeli ovu priču kaže:
„Mislim da svjedoci nemaju nikakvu zaštitu, nikakvu sigurnost. Sve se odvija u dvoranama gdje vrlo blizu sjedite uz počinitelje, gotovo jedni druge možete dohvatiti rukama, svjedoci se pozivaju telefonom, nemaju nikakvu zaštitu ni sigurnosti. Mislim da to u velikoj mjeri utječe na to što je svjedoka sve manje i manje i što se ustvari svi ti procesi jednostavno ne procesuiraju kako bi trebalo.“
Jedan od problema je i to što se Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina, koja je trebala da poboljša položaj žrtava svjedoka, ne primjenjuje u potpunosti.
*****
Svi tekstovi iz programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Nastavlja se zločin nad porodicama nestalih
Svjedoci ratnih zločina bez adekvatne zaštite
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Napori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE
Bosna i Hercegovina nije preduzela sve odgovarajuće mjere kako bi zaštitila svjedoke u procesima koji se pred lokalnim pravosuđem vode protiv počinilaca ratnih zločina. Tako se dešava da se zaštićeni svjedoci u hodnicima sudova susreću sa optuženima protiv kojih bi trebali da svjedoče, a advokati i sudije im u sudnici izgovore puno ime i prezime. Neki od primjera govore da su svjedoci kojima je dodijeljen pseudonim dobijali sudske pozive redovnom poštom, a jedna svjedokinja se čak požalila da je poziv našla na kućnom pragu.
Nebrojeni su primjeri da ovi ljudi nakon toga dobijaju prijetnje i ne mogu da nastave normalan život.
Lošem položaju zaštićenih svjedoka doprinosi i činjenica da neki sudovi uopšte nisu tehnički opremljeni za takvu vrstu suđenja. Odgovorni ovuakvu situaciju pravdaju nedostatkom novca.
Zaštićena svjedokinja u predmetu kojem se osumnjičenom za ratni zločin sudi za ubistvo maloljetne djevojke tokom rata u Bosni i Hercegovini, kaže da je imala niz neprijatnosti na entitetskom sudu. Iako je imala status svjedoka čiji identitet se nije trebao znati, prije i poslije suđenja svi su znali ko je ona:
„Oni su nas pozvali na prvi pretres, ali pazite - dobijate obavijest na adresu na koju niste kročili 14 godina, gdje ste i službeno odjavljeni. I dobijate poziv kao svjedok na glavni pretres, dakle nemate ranije konsultacije, tužilac vas nije kontaktirao ranije. Uopće ne vjerujem ni tužilaštvu ni sudu. Onda možete zamisliti kako je bolno kad korz svoju izjavu, koja traje satima, morate oživjeti svaki bolan trenutak pred sudom i tužilaštvom u koje uopće ne vjerujete.“
Otkrivanje identiteta
Pravosudni organi u slučajevima kada su svjedoci izloženi prijetnjama često ne preduzimaju radnje na utvrđivanju postojanja i ozbiljnosti prijetnji, a uprkos brojnim nedostacima obavezuju svjedoke da svjedoče često o traumatičnim događajima. Da prijetnje svjedocima nisu rijetkost svjedoči i priča Enise Salčinović iz Udruženja sekcije logorašica BiH.
Znamo zašto se odaju identiteti i zašto se to radi - da se ponovo ulije strah tim osobama koje su preživjele, da ne bi svjedočile, da se ne bi dokazao genocid i sve ostalo što su oni uradili nad nama, kaže Enisa Selčinović.
„Bilo je slučajeva, ja sam dobila par anonimnih poziva iz RS poslije svjedočenja, da ti iz SIPE koji dolaze uzimaju izvještaje i da provjeravaju i da vide. Zašto, iz koga razloga? Ali mislim to znamo, nismo više ni travu pasli. Znamo zašto se odaju identiteti i zašto se to radi - da se ponovo ulije strah tim osobama koje su preživjele, da ne bi svjedočile, da se ne bi dokazao genocid i sve ostalo što su oni uradili nad nama“, kaže Salčinović.
U jednom broju predmeta je nehotično otkrivan i identitet svjedoka kojima je određen pseudonim. Tako se događalo i da branitelj više puta otkrije identitet zaštićenog svjedoka, a da ga sud samo opomene.
„Jedan eklatantan primjer je bio da je optuženi za slučaj Četvrte osnovne škole – dakle, logor Armije BiH, žrtve Hrvati, svjedoku prijetio da će ubiti i njega i svu njegovu obitelj. Šta je sud poduzeo povodom toga, nema pojma, ali je poslije te glavne rasprave svjedok otišao svojoj kući, ostali svjedoci otišli svojoj kući sa izgledom da više nikada ne dođu. Iza toga ljudi su rekli da više nikad svjedočiti neće. Zaštite svjedoka - ne samo fizičke, ima i drugih vidova tehničke zaštite itd. - kad je u pitanju kantonalno tužiteljstvo i sud može reći da je uopće nema“, navodi Mirko Zelenika iz Udruge logoraša Domovinskog rata u BiH.
Djevojka sa kojom smo počeli ovu priču kaže:
„Mislim da svjedoci nemaju nikakvu zaštitu, nikakvu sigurnost. Sve se odvija u dvoranama gdje vrlo blizu sjedite uz počinitelje, gotovo jedni druge možete dohvatiti rukama, svjedoci se pozivaju telefonom, nemaju nikakvu zaštitu ni sigurnosti. Mislim da to u velikoj mjeri utječe na to što je svjedoka sve manje i manje i što se ustvari svi ti procesi jednostavno ne procesuiraju kako bi trebalo.“
Jedan od problema je i to što se Državna strategija za rad na predmetima ratnih zločina, koja je trebala da poboljša položaj žrtava svjedoka, ne primjenjuje u potpunosti.
*****
Svi tekstovi iz programa Pred licem pravde - Zločin i kazna:
Nastavlja se zločin nad porodicama nestalih
Svjedoci ratnih zločina bez adekvatne zaštite
*****
Program Pred licem pravde - Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH - samo u radijskom programu RSE svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata i na našoj internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Dženana Halimović, Dženana Karabegović)
Pred licem pravde - Zločin i kazna
Pred licem pravde - Zločin i kaznaNapori koje ulažu pravosudni organi Bosne i Hercegovine u borbi protiv nekažnjivosti za djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjena na ovom teritoriju, neophodni su kako bi se osigurala pravda za žrtve, učvrstila vladavina prava, te se pokazalo svim građanima da mogu i trebaju imati povjerenja u njih.
Zločin i Kazna (procesuiranje ratnih zločina, istrage, glas žrtava, tranzicijska pravda, zaštita svjedoka) - program Radija Slobodna Evropa i misije OSCE u BiH. Urednici programa Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Više priloga možete naći OVDJE