Kako poricanje i zaborav krvave istorije Balkana mogu utjecati na na izgradnju demokratskog i odgovornog društva, te kako na odnose u regiji, odgovore su pokušali dati stručnjaci iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine na konferenciji o kulturi sjećanja, održanoj u Banjaluci.
U regiji Balkana ne postoji konstruktivni pristup kulturi sjećanja zbog čega je dominantna inflacija sjećanja kako na posljednje ratove tako i na drugi svijetski rat, stav je većine učesnika.
Mile Lasić profesor mostarskog Sveučilišta kazao je da iako u regionu djeluju brojne institucije i dokumentacioni centi gotovo svi bave se dokumentovanjem samo svojih žrtava.
"Niko se ne bavi svojom sramotom i tim putem možemo se samo pripremati za nove ratove", upozorio je Lasić.
Aneta Lalić, iz Srpskog narodnog vijeća Zagreb smatra da je zbog toga i trenutno stanje, u kojem se rat ponovo sve češće spominje, sasvim očekivano.
"Ove verzije političke korektnosti, kada se načelno govori za mir i o miru, zapravo su kozmetičke naravi - sve dok ne kažemo da je rat bio užasan i da ga nije trebalo biti, makar smo dobili države, ili ih nismo dobili. Sve dotle dok to ne čujemo, mi zapravo nemamo razloga da vjerujemo tim ljudima u njihovu iskrenu namjeru da ova društva budu bolja“, kaže Lalić.
Sučavanje sa prošlošću postalo je u Bosni i Hercegovini prvoklasno političko pitanje, istakao je Goran Zorić izvršni direktor centra za mlade kvart iz Prijedora.
"Svi reaguju na kada kažete: 'U Prijedoru djeca su gladna, ovaj čovjek nema šta da jede, onaj čovjek nema gdje da spava' – niko se neće ni počešati, a kada kažete: 'U Prijedoru je počinjen genocid' – tu će svi reagovati. Takvo je nekakvo iskustvo da je suočavanje sa prošlošću ustvari momenat u kojem je moguće postići širu društvenu promjenu, u kojem je moguće generisati i borbu protiv nacionalizma, protiv segregacije i diskriminacije svega onoga što mi živimo u ovom našem društvu“, naglašava Zorić.
Refik Hodžić, Prijedočanin koji danas radi u Međunarodnom centru za tranzicionu pravdu u New Yoku smatra da je ključni problem u procesu suočavanja s prošlošću dehumanizacija žrtava.
"Mi smo u Prijedoru svjedočili da Bošnjaci više nisu bili Bošnjaci , komšije i da su postali samo poblem koji se trebao riješiti. To je rezultiralo i strašnom činjenicom da su isti oni, do juče dobri ljudi, dobri očevi bez i trunke griže savjesti biliu stanju da ubiju 102 djece u ovom gradu", podvukao je Hodžić.
Bez ukazivanja na problem i pokušaja da mijenjamo nešto i dalje ćemo živjeti u trenutku u kojem ne da se vraćaju devedesete godine nego četrdesete godine prošlog vijeka, mišljenja je glavni urednik online magazina Buka Aleksandar Trifunović.
"Mislim da upravo u ovakvoj situaciji trebamo govoriti. To su neke lampice i svjetiljke - da smo svjesni da bez priče o prošlosti, argumentovane, realne, nemitomanske, ne možemo doći ni do sadašnjosti ni do budućnosti“, kaže Trifunović
Suočavanje s vlastitim zločinima dugotrajan je i mučan proces, kazao je istoričar Nicolas Moll, autor studije Sarajevska najpoznatija javna tajna.
Kako je istakao, Njemačkoj je bilo potrebno punih 40 godina od okončanja Drugog svjetskog rata da od kulture poricanja dođe do kritike i suočavanja s prošlošću.