Međunarodni projekat pod nazivom „Decenija Roma“, kojem se priključila i Bosna i Hercegovina, završava se 2015. godine. U pojedinim dijelovima zemlje, jedva da se odmaklo s mrtve tačke u procesu uključivanja romske populacije u bh. društvo. Prema nekim procjenama, stanje Roma posebno je teško u Hercegovini, gdje su nezaposlenost, siromaštvo, život bez krova nad glavom i zdravstvenog osiguranja i dalje masovna i pretežna pojava.
Fika Ahmetović sa četvero male djece živi u trošnoj, sklepanoj baraci, u Bišću Polju, na južnom izlazu iz Mostara. Preživljava od onoga što pronađe u kontejnerima za smeće:
„Evo, vidi đe živimo. Nekad imamo da jedemo, nekad nemamo.“
Za opstanak najviše zahvaljuje komšinici, takođe Romkinji, koja joj uspjeva dati nešto hrane. Fikina su djeca, kaže njena komšinica Selvedina Pandžić, ogledalo kako žive:
„Sve joj djeca spavaju, leže, ne možeš ih vidjeti da izlaze. Vidi se u kakvom su stanju, da se ne okreću, da ne skaču, da nisu k'o ostala djeca, da je ugroženo i sa zdravljem i sa hranom, sa svačim.“
Fika Ahmetović još nije ušla u program izgradnje stambenih jedinica za Rome Mostara. Samo nekih 50-ak metara dalje od njene straćare, prošle godine useljeno je 18 romskih familija u novoizgrađene stanove. Za naš radio o tome govori Božo Ćorić, načelnik Odjela za društvene djelatnosti u Gradskoj upravi Mostara:
„Mi smo prošle godine ovdje uselili 18 stambenih jedinica, iduće sedmice useljavamo šest. U narednom periodu kanimo ovdje graditi još šest stambenih jedinica, čime bismo zatvorili stambenu konstrukciju u ovom naselju. Narednih godina idemo na drugu lokaciju", pojašnjava Ćorić.
Stambene jedinice za Rome sagrađene su zajedničkim naporima Grada Mostara, državnih vlasti BiH, te švicarskog Caritasa. Ministrica pravosuđa Švicarske i članica Saveznog vijeća te zemlje Simonetta Sommaruga smatra da je projekat izgradnje stanova za Rome u Mostaru odličan primjer saradnje vlasti i nevladinog sektora.
„Pored stambenog zbrinjavanja bitno je da djeca pohađaju školu, da steknu određeno obrazovanje, i to ne samo godinu ili dvije, već čitavih devet godina i onda da se možda profesionalno kvalifikuju, jer im je to budućnost. Posebno je važno da to urade i djevojčice", naglašava ministrica Sommaruga.
Administrativne barijere i ljuske predrasude
Načelnik Odjela društvenih djelatnosti u Gradskoj upravi Mostara Božo Ćorić kaže da vlasti još namjeravaju izgraditi i šupe, infrastrukturu, javnu rasvjetu, te kane napraviti i igralište za djecu. Uslovi stanovanja, dodaje Ćorić, su sljedeći:
„Vlasnik stana je Grad, a oni ne plaćaju kiriju, jedino imaju obavezu plaćanja vode, struje i odvoza smeća.“
Iako vlasti svim socijalno ugroženim, pa i Romima, subvencioniraju plaćanje nekih od komunalija, predstavnici Roma kažu kako, ipak, to ide teško. Predsjednik romskog Udruženja „Neretva“ iz Mostara Ramadan Haziri najprije se zahvaljuje na stanovima:
„Ali, džabe stan ako nemaju od čega da žive. Ljudima treba zaposljenje, treba im zdravstvo. Ima ljudi koji nisu zaposleni, nemaju od čega da plate svoju struju i vodu. Treba ih zaposliti", dodaje Haziri.
Romi Mostara su još u povoljnom položaju, ako ih se uporedi sa romskom populacijom iz nekih drugih mjesta poput Stoca ili Čapljine. U Čapljini četrdesetak Roma nema ni smještaja ni zdravstvenog osiguranja, kaže član tamošnje romske zajednice Marko Adžović:
„Ja sam osnovao poljoprivredni obrt, direktor sam te male firmice, tog poljoprivrednog obrta. Nadam se da ću uspjeti dobiti taj mali poticaj da mogu ostale Rome zaposliti, kako bi imali zdravstveno osiguranje i kako bi imali mogućnost svoju djecu da školuju", navodi Adžović.
U Stocu imaju zdravstveno osiguranje, ali nemaju krov nad glavom ni posao, kaže Kemo Ibrahimović, iz stolačke romske zajednice:
„Ma nema zaposlenja. Nema se gdje zaposliti, to je mali grad, fabrika nema. Idemo u Komunalno da nas zaposle, neće da nas prime, nema. A imamo zdravstveno, sve, i djeca i odrasli, svi imamo", priča Ibrahimović.
O statusu Roma u mostarskoj regiji savjetnica ombudsmena za ljudska prava BiH Amra Kazić kaže:
„U Hercegovačko-neretvanskom kantonu živi između 2.200 i 2.700 Roma, koji još uvijek nisu adekvatno stambeno zbrinuti, pa je potrebno nastaviti sa izgradnjom čvrstih objekata gdje bi živjeli Romi.“
Amra Kazić, o položaju Roma u Hercegovini, još dodaje:
„Mali je procenat zaposlenih Roma, pa je u Federaciji niži od jedan posto. Teško se može ostvariti i zdravstvena zaštita zbog raznih administrativnih barijera, predrasuda, nedostatka novca za kupovinu zdravstvenih markica itd.“
Kako smo već rekli, nekih osamnaest romskih porodica u Mostaru, od njih otprilike 70, dobilo je krov nad glavom. U nevladinom sektoru kažu kako je to pokazatelj koliko brzo se rješava taj problem.
Fika Ahmetović sa četvero male djece živi u trošnoj, sklepanoj baraci, u Bišću Polju, na južnom izlazu iz Mostara. Preživljava od onoga što pronađe u kontejnerima za smeće:
„Evo, vidi đe živimo. Nekad imamo da jedemo, nekad nemamo.“
Za opstanak najviše zahvaljuje komšinici, takođe Romkinji, koja joj uspjeva dati nešto hrane. Fikina su djeca, kaže njena komšinica Selvedina Pandžić, ogledalo kako žive:
„Sve joj djeca spavaju, leže, ne možeš ih vidjeti da izlaze. Vidi se u kakvom su stanju, da se ne okreću, da ne skaču, da nisu k'o ostala djeca, da je ugroženo i sa zdravljem i sa hranom, sa svačim.“
Fika Ahmetović još nije ušla u program izgradnje stambenih jedinica za Rome Mostara. Samo nekih 50-ak metara dalje od njene straćare, prošle godine useljeno je 18 romskih familija u novoizgrađene stanove. Za naš radio o tome govori Božo Ćorić, načelnik Odjela za društvene djelatnosti u Gradskoj upravi Mostara:
„Mi smo prošle godine ovdje uselili 18 stambenih jedinica, iduće sedmice useljavamo šest. U narednom periodu kanimo ovdje graditi još šest stambenih jedinica, čime bismo zatvorili stambenu konstrukciju u ovom naselju. Narednih godina idemo na drugu lokaciju", pojašnjava Ćorić.
Stambene jedinice za Rome sagrađene su zajedničkim naporima Grada Mostara, državnih vlasti BiH, te švicarskog Caritasa. Ministrica pravosuđa Švicarske i članica Saveznog vijeća te zemlje Simonetta Sommaruga smatra da je projekat izgradnje stanova za Rome u Mostaru odličan primjer saradnje vlasti i nevladinog sektora.
„Pored stambenog zbrinjavanja bitno je da djeca pohađaju školu, da steknu određeno obrazovanje, i to ne samo godinu ili dvije, već čitavih devet godina i onda da se možda profesionalno kvalifikuju, jer im je to budućnost. Posebno je važno da to urade i djevojčice", naglašava ministrica Sommaruga.
Administrativne barijere i ljuske predrasude
Načelnik Odjela društvenih djelatnosti u Gradskoj upravi Mostara Božo Ćorić kaže da vlasti još namjeravaju izgraditi i šupe, infrastrukturu, javnu rasvjetu, te kane napraviti i igralište za djecu. Uslovi stanovanja, dodaje Ćorić, su sljedeći:
„Vlasnik stana je Grad, a oni ne plaćaju kiriju, jedino imaju obavezu plaćanja vode, struje i odvoza smeća.“
Iako vlasti svim socijalno ugroženim, pa i Romima, subvencioniraju plaćanje nekih od komunalija, predstavnici Roma kažu kako, ipak, to ide teško. Predsjednik romskog Udruženja „Neretva“ iz Mostara Ramadan Haziri najprije se zahvaljuje na stanovima:
„Ali, džabe stan ako nemaju od čega da žive. Ljudima treba zaposljenje, treba im zdravstvo. Ima ljudi koji nisu zaposleni, nemaju od čega da plate svoju struju i vodu. Treba ih zaposliti", dodaje Haziri.
Romi Mostara su još u povoljnom položaju, ako ih se uporedi sa romskom populacijom iz nekih drugih mjesta poput Stoca ili Čapljine. U Čapljini četrdesetak Roma nema ni smještaja ni zdravstvenog osiguranja, kaže član tamošnje romske zajednice Marko Adžović:
„Ja sam osnovao poljoprivredni obrt, direktor sam te male firmice, tog poljoprivrednog obrta. Nadam se da ću uspjeti dobiti taj mali poticaj da mogu ostale Rome zaposliti, kako bi imali zdravstveno osiguranje i kako bi imali mogućnost svoju djecu da školuju", navodi Adžović.
U Stocu imaju zdravstveno osiguranje, ali nemaju krov nad glavom ni posao, kaže Kemo Ibrahimović, iz stolačke romske zajednice:
„Ma nema zaposlenja. Nema se gdje zaposliti, to je mali grad, fabrika nema. Idemo u Komunalno da nas zaposle, neće da nas prime, nema. A imamo zdravstveno, sve, i djeca i odrasli, svi imamo", priča Ibrahimović.
O statusu Roma u mostarskoj regiji savjetnica ombudsmena za ljudska prava BiH Amra Kazić kaže:
„U Hercegovačko-neretvanskom kantonu živi između 2.200 i 2.700 Roma, koji još uvijek nisu adekvatno stambeno zbrinuti, pa je potrebno nastaviti sa izgradnjom čvrstih objekata gdje bi živjeli Romi.“
Amra Kazić, o položaju Roma u Hercegovini, još dodaje:
„Mali je procenat zaposlenih Roma, pa je u Federaciji niži od jedan posto. Teško se može ostvariti i zdravstvena zaštita zbog raznih administrativnih barijera, predrasuda, nedostatka novca za kupovinu zdravstvenih markica itd.“
Kako smo već rekli, nekih osamnaest romskih porodica u Mostaru, od njih otprilike 70, dobilo je krov nad glavom. U nevladinom sektoru kažu kako je to pokazatelj koliko brzo se rješava taj problem.