U Crnoj Gori pozorište prati i tradiciju i aktuelni trenutak kroz stalno preispitivanje događaja i ličnosti iz prošlosti, ali i događaja i ključnih aktera današnjice. Crnogorsko narodno pozorište više je okrenuto predstavama koje obrađuju teme revolucije, politike, socijalne pravde, a polako iz sjenke izlaze i predstave iz alternativnog miljea, koje kritički promišljaju savremenu Crnu Goru.
Revolucije koje su obilježile prošli vijek, disidenti Titovog vremena, emancipacija žena, fašizam, egzistencija - sve su to teme predstava koje su obilježile proteklu i obilježavaju ovogodišnju teatarsku sezonu u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP).
„Taj pogled u prošlost najbolji je način da se odredimo u sadašnjosti ili pripremimo za budućnost“, kaže direktor CNP-a, Janko Ljumović, koji podsjeća da su u nacionalnom pozorištu u prošloj sezoni imali četiri nove predstave koje propituju i tradiciju i aktuelni trenutak.
Takav pristup nastavljen je i početkom ove sezone:
„Početak ove sezone smo imali u znaku preispitivanja tradicije. Predstava Njegoš i ja, autorski projekt Pavla Mađelija, je bila izuzetno uspješna i intrigantna. Everyman Đilas, drama i režija Radmila Vojvodić, je jedan apsolutno politički teatar, koji je dio kritike tako pročitao. U tom estetskom domenu je to jedno otvoreno djelo. Mogu posvjedočiti da Crnogorsko narodno pozorište u svom repertoaru izuzetno drži do tog savremenog ključa čitanja, kako tradicije, tako i same stvarnosti.“
Teatar treba da bude angažovan i kroz njegovu istoriju gotovo ga je ne moguće bilo odvojiti od politike. Tako je i danas, kaže Janko Ljumović:
„Pozorište je uvijek politično, bilo da se bavi direktno nasljeđem pozorišta umjetnosti ili da se bavi društvom, kroz ono što je neki novi materijal iz stvarnosti. Pozorište ne mogu da izuzmem iz domena političkog. Pozorište je apsolutno politično i politička stvar.“
Na repertoaru crnogorskih pozorišta već godinama igraju glumci iz regiona, što po ocjenama kritike samo može doprinijeti kvalitetu predstava. Među onima koji su angažovani je i beogradski glumac Tihomir Stanić, koji u drami Everyman Đilas, glumi čuvenog disidenta iz vremena stare Jugoslavije. Stanić primjećuje da je jedno vrijeme regionalna pozorišna scena bila zahvaćena estradizacijom:
„Nekako su se, uz rijetke izuzetke, posljednjih godina, a nadam se da je to vrijeme prošlo, pozorišta, što iz materijalnih razloga, što iz neke apatije, počela da bave nekim nevažnim tekstovima i nekim bulevar komadima, koji su produkciono izvodljivi i koji služe da zabave današnju politiku, što je dovelo do – bulevarizacija i estradizacije pozorišta", konstatuje Stanić.
Urednik kulture u Dnevnim novinama, Vuk Perović, primjećuje da su u Crnoj Gori izrasle nove generacije mladih pozorišnih stvaralaca, koji se, za razliku od pristupa da se bavimo događajima i ličnostima iz prošlosti, smjelo hvataju sa savremenim trenutkom u Crnoj Gori:
„Postoje određeni komadi, kao na primjer Poglavlje 23 i 24, koje je napravila Alternativna teatarska aktivna kompanija (ATAK), koji reflektuje crnogorsku stvarnost, o čemu mi govorimo stalno i pišemo svakodnevno. Mislim da je problem crnogorskog sistema taj što polazi od toga da je možda i nelogično da se u nacionalnoj kući igraju provokativne teme, ako znamo da u nacionalnoj kući ima do osam premijera godišnje. S druge strane imamo alternativnu scenu koja se na neki način pokreće. Ako je ovaj komad neki putokaz ili signal, meni je jako drago da neko počinje da promišlja o crnogorskoj svakodnevnici koja je apsolutno i izuzetno inspirativna za svakog autora, ne samo mladih", kaže Perović.
Revolucije koje su obilježile prošli vijek, disidenti Titovog vremena, emancipacija žena, fašizam, egzistencija - sve su to teme predstava koje su obilježile proteklu i obilježavaju ovogodišnju teatarsku sezonu u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP).
„Taj pogled u prošlost najbolji je način da se odredimo u sadašnjosti ili pripremimo za budućnost“, kaže direktor CNP-a, Janko Ljumović, koji podsjeća da su u nacionalnom pozorištu u prošloj sezoni imali četiri nove predstave koje propituju i tradiciju i aktuelni trenutak.
Takav pristup nastavljen je i početkom ove sezone:
„Početak ove sezone smo imali u znaku preispitivanja tradicije. Predstava Njegoš i ja, autorski projekt Pavla Mađelija, je bila izuzetno uspješna i intrigantna. Everyman Đilas, drama i režija Radmila Vojvodić, je jedan apsolutno politički teatar, koji je dio kritike tako pročitao. U tom estetskom domenu je to jedno otvoreno djelo. Mogu posvjedočiti da Crnogorsko narodno pozorište u svom repertoaru izuzetno drži do tog savremenog ključa čitanja, kako tradicije, tako i same stvarnosti.“
Teatar treba da bude angažovan i kroz njegovu istoriju gotovo ga je ne moguće bilo odvojiti od politike. Tako je i danas, kaže Janko Ljumović:
„Pozorište je uvijek politično, bilo da se bavi direktno nasljeđem pozorišta umjetnosti ili da se bavi društvom, kroz ono što je neki novi materijal iz stvarnosti. Pozorište ne mogu da izuzmem iz domena političkog. Pozorište je apsolutno politično i politička stvar.“
Na repertoaru crnogorskih pozorišta već godinama igraju glumci iz regiona, što po ocjenama kritike samo može doprinijeti kvalitetu predstava. Među onima koji su angažovani je i beogradski glumac Tihomir Stanić, koji u drami Everyman Đilas, glumi čuvenog disidenta iz vremena stare Jugoslavije. Stanić primjećuje da je jedno vrijeme regionalna pozorišna scena bila zahvaćena estradizacijom:
„Nekako su se, uz rijetke izuzetke, posljednjih godina, a nadam se da je to vrijeme prošlo, pozorišta, što iz materijalnih razloga, što iz neke apatije, počela da bave nekim nevažnim tekstovima i nekim bulevar komadima, koji su produkciono izvodljivi i koji služe da zabave današnju politiku, što je dovelo do – bulevarizacija i estradizacije pozorišta", konstatuje Stanić.
Urednik kulture u Dnevnim novinama, Vuk Perović, primjećuje da su u Crnoj Gori izrasle nove generacije mladih pozorišnih stvaralaca, koji se, za razliku od pristupa da se bavimo događajima i ličnostima iz prošlosti, smjelo hvataju sa savremenim trenutkom u Crnoj Gori:
„Postoje određeni komadi, kao na primjer Poglavlje 23 i 24, koje je napravila Alternativna teatarska aktivna kompanija (ATAK), koji reflektuje crnogorsku stvarnost, o čemu mi govorimo stalno i pišemo svakodnevno. Mislim da je problem crnogorskog sistema taj što polazi od toga da je možda i nelogično da se u nacionalnoj kući igraju provokativne teme, ako znamo da u nacionalnoj kući ima do osam premijera godišnje. S druge strane imamo alternativnu scenu koja se na neki način pokreće. Ako je ovaj komad neki putokaz ili signal, meni je jako drago da neko počinje da promišlja o crnogorskoj svakodnevnici koja je apsolutno i izuzetno inspirativna za svakog autora, ne samo mladih", kaže Perović.