Povratnica u okolicu Srebrenice, Nezira Sulejmanović, zimu će dočekati u svom novom okruženju."Ima i dobrih ljudi koji se hoće obazrijeti na sirotinju", rekla je ona.
Nezira Sulejmanović iz sela Đogazi kod Srebrenice, ovih dana se uselila u novu kuću, zahvaljujući donaciji organizacije CRS i kampanji medija, između ostalog i Radija Slobodna Evropa i “TV Liberty”
Uz veliko razumijevanje organizacije CRS i UNHCR-a, Nezira Sulejmanović iz Đogaza kod Srebrenice ovu će zimu dočekati u svom toplom domu:
„Sa Božjom pomoći i dobrim narodom. Ne treba reći sve loše – nije svako loš. Ima i dobrih ljudi koji se hoće obazrijeti na sirotinju. Nisam ja sirotinja, ali sam izgubila što sam izgubiti mogla. Ostalo mi samo ovo malo moje duše. Ali, izborila sam se da imam krov nad glavom. Lijepo sjednem, pa ne mogu da zamislim da sam ja uspjela sve ovo!“
Da bi sreća bila potpuna, Nezira očekuje da uskoro dobije struju i vodu:
„Kad su sve završili, trebalo mi je 500 maraka – da se kupi rezervoar od 100 litara. Nije to bilo puno, ali ove godine neću moći. Skupljaću da si ga kupim. Imam vodu, imam izvor pred kućom, ali – koliko dođe, toliko ode, jer nemam rezervoar. A nemam ni struje. Ja sam predala papire, sve, i onaj papir da sam imala prije struju. Razvedeno je, sat postavljen, sve je postavljeno, ali nešto oduljuju. Opet sam na čekanju.“
MEĐUNARODNI ČASOPIS O RASELJENJU U SARAJEVU
UNHCR je u sarajevskom Hotelu "Evropa" bio domaćin promocije specijalnog izdanja međunarodno priznatog časopisa “Pregled prisilnih migracija” ( Forced Migration Review) i brošure o raseljenju na zapadnom Balkanu.
Promociji su prisustvovali ključni dužnosnici iz državnih i entitetskih organa, uključujući ministra za ljudska prava i izbjeglice, g-dina Safeta Halilovića, kao i viši zvaničnici iz međunarodne zajednice i građanskog društva. Počasni gost je bio profesor Walter Kälin (Valter Kelin), predstavnik generalnog sekretara UN-a za ljudska prava raseljenih osoba.
Sarajevo je izabrano za promociju jer i danas, skoro četrnaest godina nakon okončanja rata, u BiH ima preko 100 000 ljudi od kojih 7 500 još uvijek živi u privremenom kolektivnom smještaju, često u užasnim uvjetima. Govoreći na promociji, profesor Kälin je izjavio da “okončanje raseljenja i iznalaženje trajnih rješenja treba da ostane prioritet” u zemlji. Dodao je da trajna rješenja znače “dostojanstven život za najugroženije”, što bi doprinijelo mirnom i stabilnom društvu.
Profesor Kälin je također pozvao na "hitno" zatvaranje privremenog kolektivnog smještaja i iznalaženje rješenja za njihove stanare i iskazao punu podršku mjerama sadržanim u revidiranoj Strategiji za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma (revidirana Strategija).
Na usvajanje i primjenu revidirane Strategije, koja je osmišljena radi iznalaženja rješenja za preostale raseljene osobe u zemlji, pozvao je i predstavnik UNHCR-a u BiH, g-din Naveed Hussain (Navid Husein).
Hussain je podsjetio prisutne da ugroženi raseljeni ljudi nemaju vremena da čekaju buduće moguće političke sporazume, nego su im "pomoć i rješenja potrebni sada", dodavši da se rješenja nalaze u revidiranoj Strategiji.
POGREŠNI DOJMOVI
"Komisija za izbjeglice i raseljene osobe BiH je radila u skladu sa propisima i odluke su se donosile u skladu sa ovlaštenjima", izjavio je predsjednik ove komisije i zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Slavko Marin.
On je na konferenciji za novinare, između ostalog izjavio da u posljednje vrijeme pojedini mediji različito prezentiraju činjenice vezane za rad ove komisije, "tako da javnost stvara pogrešne dojmove".
Naglasio je potrebu da javnost u BiH, a prije svih izbjegle i raseljene osobe, budu cjelovito informirane o načinu donošenja odluka i njihovoj realizaciji kada su u pitanju ostvarivanje prava tih osoba. Prenosimo dio izlaganja predsjednika komisije za izbjeglice Slavka Marina:
„Ono što je najvažnije – to je donošenje odluka na Povjerenstvu. Nakon što dobijemo iznos proračunskih sredstava u proračunu BiH, koja se odobravaju i nalaze na podračunu Fonda za povratak, državno Povjerenstvo, zajedno s entitetima, utvrđuje raspodjelu ukupnih raspoloživih sredstava za tekuću proračunsku godinu. U dosadašnjoj praksi smo to odobravali na pet-šest različitih projekata. Uvijek smo primat davali obnovi individualnih stambenih kuća, gdje smo izdvajali 50-55 posto od ukupnog iznosa. Također smo redovito podupirali projekat rješavanja pitanja kolektivnih centara, iako je to izravna nadležnost entiteta, ali državno Povjerenstvo je cijenilo opravdanost potrebe angažiranja određenog iznosa sredstava u tu svrhu i od ukupnog iznosa u ovu svrhu smo odvajali oko 10 posto. Također smo za projekate održivosti povratka odobravali od 10 do 15 posto sredstava. U održivost povratka ubrajali smo i objekte socijalne i komunalne infrastrukture. Imali smo i stavku interventnih sredstava, gdje smo pokušavali zadovoljiti iskazane potrebe pojedinačno izbjeglih i raseljenih osoba, i ovo je jedini projekat gdje svojim odlukama državno Povjerenstvo izravno tretira pojedinca, imenom i prezimenom. U svim ostalim projektima izravna komunikacija sa pojedincem i državnim Povjerenstvom i našim ministarstvom ne postoji."
Kako se osiguravaju sredstva u Fondu za povratak?
"Pored proračunskih sredstava koje ima država BiH na svom proračunu, dosadašnja praksa je bila da su entiteti također izdvajali dio sredstava. U ove tri godine je to bilo na nivou od četiri miliona maraka koje je izdvajao svaki entitet, i Distrikt Brčko 600-800 tisuća maraka, i to je ukupni iznos kojim raspolaže ovo Povjerenstvo. Da bismo raspolagali ovim sredstvima, praksa je bila da smo potpisivali sporazum između državnog Ministarstva, Povjerenstva i entiteta, a u tom sporazumu smo definirali kriterije za raspodjelu i utrošak ovih sredstava, te obveze potpisnica sporazuma do kojih rokova i kako trebaju platiti iznose na Fond za povratak. Naglašavam da smo u sporazumu vodili računa o regionalnoj i socijalnoj slici i nacionalnoj strukturi određene sredine i prije svega, onih osoba koje su se prijavile da se žele vratiti u svoje prijeratne domove."
"Praksa Povjerenstva je bila da se utvrde nacionalne kvote u odnosu na ukupna sredstva kojima raspolažemo, a temeljem baze podataka o broju prijavljenih Srba, Hrvata, Bošnjaka i ostalih za povratak. Uz to smo tretirali i popis stanovništva iz 1991. godine, sve s temeljnim političkim ciljem definiranim Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je stvaranje demografske slike BiH onakve kakva je bila 1991/1992. godine. Na primjer, za Hrvate smo utvrđivali da bi u odnosu na ukupna sredstva u svim projektima trebali dobiti od 17-20 posto, Bošnjaci 40-43 posto, Srbi od 38-40 posto i ostali od 1-2 posto sredstava."
"Kada smo utvrdili principe raspodjele, onda smo se određivali za općine kojima želimo dati potporu u povratku u jednoj proračunskoj godini. Najčešće smo u jednogodišnjem periodu ovim projektom obuhvatali 70-80 općina, ovisno o tome koliko je prijavljenih za povratak, jer smo i time htjeli da prekrijemo cjelokupan prostor BiH. Na primjer, za Nevesinje, za povratak Bošnjaka i Hrvata, odobrili smo 100.000, ali smo imali Modriču – gdje je za povratak Bošnjaka i Hrvata odobreno 500.000, jer su ti pokazatelji veći. Htjeli smo da i Nevesinju pošaljemo poruku da, bez obzira na mali broj prijavljenih za povratak, nećemo umanjiti to njihovo pravo."
Koja je uloga lokalnih zajednica?
Raseljeni su još u alternativnim centrima?
„Imam informaciju da Vlada, odnosno resorno ministarstvo Vlade RS, izdvaja godišnje negdje oko 7,5 miliona KM za plaćanje alternativnog smještaja, znači da imamo 5 ili 6 hiljada porodica u RS koje koriste alternativni smještaj. O kolektivnim centrima se često priča u javnosti i svake godine ulazimo u priču: eh, ove godine ćemo završiti i raspustiti kolektivne centre. Raspusti se kolektivni centar, ali se ljudi presele u nešto u nešto slično kolektivnom centru. Znači, u RS imamo ljude koji žive isto kao da su u kolektivnom centru, samo što su promijenili adresu. To je prioritet prioritet, to se mora riješiti do kraja ove godine. Svaki dan se smanjuje i broj korisnika alternativnog smještaja. Programi obnove porušene imovine na prostoru BiH idu veoma teško, pogotovo sad, u jeku ekonomske krize, ali se svakim danom ljudi ili vraćaju ili na neki način rješavaju svoj status, tako da se smanjuje broj korisnika alternativnog smještaja.“
„Rebalansom budžeta, Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica smanjena su sredstva za oko 15 miliona maraka. Mi smo tražili i instistirali da se poveća stavka za pomoć ovoj populaciji, međutim, dobili smo ono što smo dobili. Sad ćemo insistirati da makar ostane ono što je bilo prošle godine, znači, tih 15 miliona maraka koje su skinute, da se na neki način vrate i rasporedi tako da se zadovolje svi.“
Udruženje izbjeglih RS smatra da se nedovoljno novca ulaže u obnovu i povratak, kaže Stevanović i dodaje:
„Mi smo do sad u par navrata tražili reviziju uloženih sredstava na prostoru BiH na ime ove naše nesretne populacije. Pronijela se priča da se radi o nekih petnaestak milijardi maraka, od raznih donatorskih organizacija, od kreditnih zaduženja i od izdvajanja resornih ministarstava, kako federalnog, tako Republike Srpske, a da su formirane neke komisije koje su, nažalost, došle samo do 7-8 milijardi. Znači, polovina se gubi. Tražili smo, i dan-danas apelujemo na institucije, odnosno na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, da se BiH, ako treba, i kreditno zaduži, da bi napokon riješila ove probleme, a da se dobro vodi računa gdje i kako će se ta sredstva utrošiti. Došli smo u situaciju da na prostoru BiH imamo obnovljene imovine, ali, nažalost, u toj imovini niko ne živi.“
Unija za održivi povratak i integracije BiH organizovala je raspravu o tome koliko civilno društvo može pomoći povratak. Prenosimo stav Dijane Softić, člana predsjedništva Unije:
„Pored stvarnih problema povratnika, mi trebamo uzeti u obzir i veliki broj ljudi koji su iskazali želju da ostanu u mjestima u kojima se sada nalaze. Naše sljedeće aktivnosti, a isto tako i njihova realizacija, biće da ćemo se zalagati za te ljude koji žele da ostanu. Situacija, kakva se vidi i kakva je na terenu, nije nimalo pozitivna. Međutim, kroz Uniju za održivi povratak i integracije mi zaista imamo pozitivnih primjera povratka, gdje su ljudi uspjeli kroz ekonomsku sferu i uz pomoć međunarodne zajednice i resornih ministarstava, koji su se bavili pitanjem održivog povratka. Činjenica je da je najteži problem zapošljavanje. Imamo samo jedan posto zaposlenih povratnika – po podacima UNHCR-a, a isto tako, veliki je problem u ostvarivanju prava socijalne i zdravstvene zaštite, kako u jednom, tako u drugom entitetu. U ništa boljem položaju nisu niti ljudi u Federaciji, niti u RS. Za ljudska prava svih građana BiH borimo se kroz jačanje naših nevladinih organizacija kojim imamo 98, kroz bolju i jaču saradnju s lokalnom vlasti, jer je to jedini način uspješnosti ljudi koji su se vratili i koji trebaju da ostanu na terenu. Mi se možemo pohvaliti da kroz naš rad sa lokalnom vlasti i institucijama na višim nivoima imamo izvrsnu saradnju. To je jedini model koji EU od nas traži – da povežemo lokalnu vlast, nevladin sektor i biznis sektor. Samo tako ćemo moći da idemo u budućnost. Mi na takav način i radimo, a kao nevladina organizacija, mi smo registrovani u Briselu, a i članice smo raznih konferencija. Kroz civilno društvo trebamo naći modalitet da jačamo i da pokušamo da dođemo do fondova. Stranci kažu: para ima, ali vi ih ne znate uzeti. To je jedini način da izađemo iz ove ekonomske krize – i kroz povratničku populaciju, i kroz raseljenu, a naravno i kroz domicilnu. Ljudi koji se vrate, nakon šest mjeseci gube status povratnika i više nisu povratnici, već su domicilno stanovništvo.“
KPRISNO ISKUSTVO
Predstavljamo dva ljekara, državljanina BiH, koji rade u prestižnim američkim klinikama, a koji su kao članovi bosansko-hercegovačke američke akademije nauka ovih dana boravili u Sarajevu. To su dr. Adnan Šarčević i dr. Kenan Arnautović.
Dr. Adnan Šarčević: „Moj motiv je ovdje isti kao i kod svih naših kolega – da prenesemo naše znanje koje smo stekli u SAD, a moj lični motiv je bio da uvedem predavanja u jednoj oblasti, za koju mislim da nije dovoljno, ili nije uopšte razvijena u BiH, a to je briga o starijim ljudima. Ja se bavim gerijatrijskom psihijatrijom i mislim da, pošto svijet stari, pojavljuje se veća potreba za ljudima koji će biti u stanju da se suoče s tim problemom. U tom smislu mislim da jedan od naših prioriteta treba da bude skretanje pažnje na one probleme u zdravstvu koji će za nekih deset ili 20 godina predstavljati veliki izazov ukoliko se o tome ne počne misliti i raditi u neko skorije vrijeme.“
Dr. Kenan Arnautović: „Jedan od ciljeva je bio da se mi tamo povežemo i da stvorimo organizaciju ljudi koji nisu bili uključeni u organizacione tokove ljudi s ovog područja, koji žive u SAD. Počeli smo prije dvije godine, sa 17 ljudi, a došli smo do 100 članova u izuzetno kratkom vremenu. Drugi je razlog bio da se povežemo sa maticom, državom BiH i da vidimo na koji način možemo doprinijeti razmjeni iskustava između te dvije države, jer mi sada ipak živimo u SAD. Treći razlog je da doprinesemo razvoju demokratske, napredne BiH kao članice Evropske unije.“
Uz veliko razumijevanje organizacije CRS i UNHCR-a, Nezira Sulejmanović iz Đogaza kod Srebrenice ovu će zimu dočekati u svom toplom domu:
„Sa Božjom pomoći i dobrim narodom. Ne treba reći sve loše – nije svako loš. Ima i dobrih ljudi koji se hoće obazrijeti na sirotinju. Nisam ja sirotinja, ali sam izgubila što sam izgubiti mogla. Ostalo mi samo ovo malo moje duše. Ali, izborila sam se da imam krov nad glavom. Lijepo sjednem, pa ne mogu da zamislim da sam ja uspjela sve ovo!“
Da bi sreća bila potpuna, Nezira očekuje da uskoro dobije struju i vodu:
„Kad su sve završili, trebalo mi je 500 maraka – da se kupi rezervoar od 100 litara. Nije to bilo puno, ali ove godine neću moći. Skupljaću da si ga kupim. Imam vodu, imam izvor pred kućom, ali – koliko dođe, toliko ode, jer nemam rezervoar. A nemam ni struje. Ja sam predala papire, sve, i onaj papir da sam imala prije struju. Razvedeno je, sat postavljen, sve je postavljeno, ali nešto oduljuju. Opet sam na čekanju.“
MEĐUNARODNI ČASOPIS O RASELJENJU U SARAJEVU
UNHCR je u sarajevskom Hotelu "Evropa" bio domaćin promocije specijalnog izdanja međunarodno priznatog časopisa “Pregled prisilnih migracija” ( Forced Migration Review) i brošure o raseljenju na zapadnom Balkanu.
Promociji su prisustvovali ključni dužnosnici iz državnih i entitetskih organa, uključujući ministra za ljudska prava i izbjeglice, g-dina Safeta Halilovića, kao i viši zvaničnici iz međunarodne zajednice i građanskog društva. Počasni gost je bio profesor Walter Kälin (Valter Kelin), predstavnik generalnog sekretara UN-a za ljudska prava raseljenih osoba.
Sarajevo je izabrano za promociju jer i danas, skoro četrnaest godina nakon okončanja rata, u BiH ima preko 100 000 ljudi od kojih 7 500 još uvijek živi u privremenom kolektivnom smještaju, često u užasnim uvjetima. Govoreći na promociji, profesor Kälin je izjavio da “okončanje raseljenja i iznalaženje trajnih rješenja treba da ostane prioritet” u zemlji. Dodao je da trajna rješenja znače “dostojanstven život za najugroženije”, što bi doprinijelo mirnom i stabilnom društvu.
Profesor Kälin je također pozvao na "hitno" zatvaranje privremenog kolektivnog smještaja i iznalaženje rješenja za njihove stanare i iskazao punu podršku mjerama sadržanim u revidiranoj Strategiji za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma (revidirana Strategija).
Na usvajanje i primjenu revidirane Strategije, koja je osmišljena radi iznalaženja rješenja za preostale raseljene osobe u zemlji, pozvao je i predstavnik UNHCR-a u BiH, g-din Naveed Hussain (Navid Husein).
Hussain je podsjetio prisutne da ugroženi raseljeni ljudi nemaju vremena da čekaju buduće moguće političke sporazume, nego su im "pomoć i rješenja potrebni sada", dodavši da se rješenja nalaze u revidiranoj Strategiji.
POGREŠNI DOJMOVI
"Komisija za izbjeglice i raseljene osobe BiH je radila u skladu sa propisima i odluke su se donosile u skladu sa ovlaštenjima", izjavio je predsjednik ove komisije i zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Slavko Marin.
On je na konferenciji za novinare, između ostalog izjavio da u posljednje vrijeme pojedini mediji različito prezentiraju činjenice vezane za rad ove komisije, "tako da javnost stvara pogrešne dojmove".
Naglasio je potrebu da javnost u BiH, a prije svih izbjegle i raseljene osobe, budu cjelovito informirane o načinu donošenja odluka i njihovoj realizaciji kada su u pitanju ostvarivanje prava tih osoba. Prenosimo dio izlaganja predsjednika komisije za izbjeglice Slavka Marina:
„Ono što je najvažnije – to je donošenje odluka na Povjerenstvu. Nakon što dobijemo iznos proračunskih sredstava u proračunu BiH, koja se odobravaju i nalaze na podračunu Fonda za povratak, državno Povjerenstvo, zajedno s entitetima, utvrđuje raspodjelu ukupnih raspoloživih sredstava za tekuću proračunsku godinu. U dosadašnjoj praksi smo to odobravali na pet-šest različitih projekata. Uvijek smo primat davali obnovi individualnih stambenih kuća, gdje smo izdvajali 50-55 posto od ukupnog iznosa. Također smo redovito podupirali projekat rješavanja pitanja kolektivnih centara, iako je to izravna nadležnost entiteta, ali državno Povjerenstvo je cijenilo opravdanost potrebe angažiranja određenog iznosa sredstava u tu svrhu i od ukupnog iznosa u ovu svrhu smo odvajali oko 10 posto. Također smo za projekate održivosti povratka odobravali od 10 do 15 posto sredstava. U održivost povratka ubrajali smo i objekte socijalne i komunalne infrastrukture. Imali smo i stavku interventnih sredstava, gdje smo pokušavali zadovoljiti iskazane potrebe pojedinačno izbjeglih i raseljenih osoba, i ovo je jedini projekat gdje svojim odlukama državno Povjerenstvo izravno tretira pojedinca, imenom i prezimenom. U svim ostalim projektima izravna komunikacija sa pojedincem i državnim Povjerenstvom i našim ministarstvom ne postoji."
Kako se osiguravaju sredstva u Fondu za povratak?
"Pored proračunskih sredstava koje ima država BiH na svom proračunu, dosadašnja praksa je bila da su entiteti također izdvajali dio sredstava. U ove tri godine je to bilo na nivou od četiri miliona maraka koje je izdvajao svaki entitet, i Distrikt Brčko 600-800 tisuća maraka, i to je ukupni iznos kojim raspolaže ovo Povjerenstvo. Da bismo raspolagali ovim sredstvima, praksa je bila da smo potpisivali sporazum između državnog Ministarstva, Povjerenstva i entiteta, a u tom sporazumu smo definirali kriterije za raspodjelu i utrošak ovih sredstava, te obveze potpisnica sporazuma do kojih rokova i kako trebaju platiti iznose na Fond za povratak. Naglašavam da smo u sporazumu vodili računa o regionalnoj i socijalnoj slici i nacionalnoj strukturi određene sredine i prije svega, onih osoba koje su se prijavile da se žele vratiti u svoje prijeratne domove."
Šta je nacionalni ključ za obnovu?
"Praksa Povjerenstva je bila da se utvrde nacionalne kvote u odnosu na ukupna sredstva kojima raspolažemo, a temeljem baze podataka o broju prijavljenih Srba, Hrvata, Bošnjaka i ostalih za povratak. Uz to smo tretirali i popis stanovništva iz 1991. godine, sve s temeljnim političkim ciljem definiranim Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je stvaranje demografske slike BiH onakve kakva je bila 1991/1992. godine. Na primjer, za Hrvate smo utvrđivali da bi u odnosu na ukupna sredstva u svim projektima trebali dobiti od 17-20 posto, Bošnjaci 40-43 posto, Srbi od 38-40 posto i ostali od 1-2 posto sredstava.""Kada smo utvrdili principe raspodjele, onda smo se određivali za općine kojima želimo dati potporu u povratku u jednoj proračunskoj godini. Najčešće smo u jednogodišnjem periodu ovim projektom obuhvatali 70-80 općina, ovisno o tome koliko je prijavljenih za povratak, jer smo i time htjeli da prekrijemo cjelokupan prostor BiH. Na primjer, za Nevesinje, za povratak Bošnjaka i Hrvata, odobrili smo 100.000, ali smo imali Modriču – gdje je za povratak Bošnjaka i Hrvata odobreno 500.000, jer su ti pokazatelji veći. Htjeli smo da i Nevesinju pošaljemo poruku da, bez obzira na mali broj prijavljenih za povratak, nećemo umanjiti to njihovo pravo."
Koja je uloga lokalnih zajednica?
"U ovim projektima implementator svih ostalih radnji jeste općina i njena administracija. Novac se prebacuje tek kada se konstatira da je posao završen i kada dođu zapisnici sa terena da je na području općine, sukladno odluci Povjerenstva, implementirano toliko i toliko kuća. Kada to potpišu stručne ekipe, a naš monitor to potvrdi, tek tada Fond prebacuje novac izvođaču radova. Tako nema šanse da bilo tko zloupotrijebi ova sredstva koja su namijenjena i da se odobrena odluka ne realizira ili da se kuća za obnovu ne obnovi. Toga nema više, a svjedoci smo da je to, dok nismo imali ovakav sustav, bilo moguće. Čovjeku dovezete materijal, ostavite ga pred kućom, desi se da ga proda ! Ovako to nije moguće. “
"Kada su usvajali budžete za 2008. godinu, s ciljem osiguranja manjinskog povratka, Vlada FBiH je u svojoj odluci izdvojila 3,3 miliona KM za povratak Srba, dok je Vlada RS-a izdvojila 6,5 miliona KM za povratak Bošnjaka i Hrvata. Nažalost, to nije tako realizirano. U RS-u je, od 509 napravljenih kuća, samo 25 hrvatskih, dok je u FBiH od 608 samo 28 hrvatskih."
FORMIRATI FOND ZA PRAVIČNU NADOKNADU
Predsjednik Predsjedništva Saveza udruženja izbjeglih i raseljenih lica Republike Srpske, Veljko Stevanović, smatra da je neophodno da se u dokument Revidirana strategija Aneksa VII Dejtonskog sporazuma obavezno ugradi odredba o formiranju fonda za pravičnu nadoknadu ratom uništene ili oštećene imovine u BiH.
Stevanović je na konferenciji za novinare u Banjaluci izjavio da je uvjeren da će u tom slučaju Revidirana strategija dobiti podršku u Parlamentarnoj skupštini BiH, podsjetivši da je formiranje fonda za pravičnu nadoknadu i predviđeno Aneksom VII Dejtonskog sporazuma.
Stevanović za Radio Slobodna Evropa iznosi stavove Udruženja o još nekim aktuelnim pitanjima, a prvo o najavama da bi se Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica moglo ukinuti ili transformisati:
„Čim smo dobili informaciju da se razgovara kako Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica treba ukinuti i kako ga treba na neki način reorganizovati i prebaciti na neka druga ministarstva, mi smo odmah digli svoj glas i, normalno, usprotivili se tome zato što još nisu na pravi način počeli da se rješavaju problemi izbjegle i raseljene populacije na prostorima BiH. Zamislite, sada kad očekujemo da se napokon i naši apeli, upućeni i prema vlastima Republike Srpske i prema vlastima međunarodnih institucija, prema Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, počnu rješavati istinski problemi ove populacije, dolazimo do informacije da se traži ukidanje Ministarstva. Mi nismo za to, i dok ovaj Savez postoji, tražićemo da se još žešće i još aktivnije uključe sve relevantne institucije koje se pitaju o ovoj problematici. Na prostorima BiH imamo preko 150.000 porušenih objekata, a ako se nastavi dosadašnja praksa i način rješavanja ovih problema, niti za 30 godina neće biti riješen problem ove populacije.“
Raseljeni su još u alternativnim centrima?
„Imam informaciju da Vlada, odnosno resorno ministarstvo Vlade RS, izdvaja godišnje negdje oko 7,5 miliona KM za plaćanje alternativnog smještaja, znači da imamo 5 ili 6 hiljada porodica u RS koje koriste alternativni smještaj. O kolektivnim centrima se često priča u javnosti i svake godine ulazimo u priču: eh, ove godine ćemo završiti i raspustiti kolektivne centre. Raspusti se kolektivni centar, ali se ljudi presele u nešto u nešto slično kolektivnom centru. Znači, u RS imamo ljude koji žive isto kao da su u kolektivnom centru, samo što su promijenili adresu. To je prioritet prioritet, to se mora riješiti do kraja ove godine. Svaki dan se smanjuje i broj korisnika alternativnog smještaja. Programi obnove porušene imovine na prostoru BiH idu veoma teško, pogotovo sad, u jeku ekonomske krize, ali se svakim danom ljudi ili vraćaju ili na neki način rješavaju svoj status, tako da se smanjuje broj korisnika alternativnog smještaja.“Recite nam nešto o umanjenim novčanim sredstvima za rješavanje problema izbjeglih i raseljenih osoba?
„Rebalansom budžeta, Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica smanjena su sredstva za oko 15 miliona maraka. Mi smo tražili i instistirali da se poveća stavka za pomoć ovoj populaciji, međutim, dobili smo ono što smo dobili. Sad ćemo insistirati da makar ostane ono što je bilo prošle godine, znači, tih 15 miliona maraka koje su skinute, da se na neki način vrate i rasporedi tako da se zadovolje svi.“
Udruženje izbjeglih RS smatra da se nedovoljno novca ulaže u obnovu i povratak, kaže Stevanović i dodaje:
„Mi smo do sad u par navrata tražili reviziju uloženih sredstava na prostoru BiH na ime ove naše nesretne populacije. Pronijela se priča da se radi o nekih petnaestak milijardi maraka, od raznih donatorskih organizacija, od kreditnih zaduženja i od izdvajanja resornih ministarstava, kako federalnog, tako Republike Srpske, a da su formirane neke komisije koje su, nažalost, došle samo do 7-8 milijardi. Znači, polovina se gubi. Tražili smo, i dan-danas apelujemo na institucije, odnosno na Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, da se BiH, ako treba, i kreditno zaduži, da bi napokon riješila ove probleme, a da se dobro vodi računa gdje i kako će se ta sredstva utrošiti. Došli smo u situaciju da na prostoru BiH imamo obnovljene imovine, ali, nažalost, u toj imovini niko ne živi.“
Unija za održivi povratak i integracije BiH organizovala je raspravu o tome koliko civilno društvo može pomoći povratak. Prenosimo stav Dijane Softić, člana predsjedništva Unije:
„Pored stvarnih problema povratnika, mi trebamo uzeti u obzir i veliki broj ljudi koji su iskazali želju da ostanu u mjestima u kojima se sada nalaze. Naše sljedeće aktivnosti, a isto tako i njihova realizacija, biće da ćemo se zalagati za te ljude koji žele da ostanu. Situacija, kakva se vidi i kakva je na terenu, nije nimalo pozitivna. Međutim, kroz Uniju za održivi povratak i integracije mi zaista imamo pozitivnih primjera povratka, gdje su ljudi uspjeli kroz ekonomsku sferu i uz pomoć međunarodne zajednice i resornih ministarstava, koji su se bavili pitanjem održivog povratka. Činjenica je da je najteži problem zapošljavanje. Imamo samo jedan posto zaposlenih povratnika – po podacima UNHCR-a, a isto tako, veliki je problem u ostvarivanju prava socijalne i zdravstvene zaštite, kako u jednom, tako u drugom entitetu. U ništa boljem položaju nisu niti ljudi u Federaciji, niti u RS. Za ljudska prava svih građana BiH borimo se kroz jačanje naših nevladinih organizacija kojim imamo 98, kroz bolju i jaču saradnju s lokalnom vlasti, jer je to jedini način uspješnosti ljudi koji su se vratili i koji trebaju da ostanu na terenu. Mi se možemo pohvaliti da kroz naš rad sa lokalnom vlasti i institucijama na višim nivoima imamo izvrsnu saradnju. To je jedini model koji EU od nas traži – da povežemo lokalnu vlast, nevladin sektor i biznis sektor. Samo tako ćemo moći da idemo u budućnost. Mi na takav način i radimo, a kao nevladina organizacija, mi smo registrovani u Briselu, a i članice smo raznih konferencija. Kroz civilno društvo trebamo naći modalitet da jačamo i da pokušamo da dođemo do fondova. Stranci kažu: para ima, ali vi ih ne znate uzeti. To je jedini način da izađemo iz ove ekonomske krize – i kroz povratničku populaciju, i kroz raseljenu, a naravno i kroz domicilnu. Ljudi koji se vrate, nakon šest mjeseci gube status povratnika i više nisu povratnici, već su domicilno stanovništvo.“
KPRISNO ISKUSTVO
Predstavljamo dva ljekara, državljanina BiH, koji rade u prestižnim američkim klinikama, a koji su kao članovi bosansko-hercegovačke američke akademije nauka ovih dana boravili u Sarajevu. To su dr. Adnan Šarčević i dr. Kenan Arnautović.
Dr. Adnan Šarčević: „Moj motiv je ovdje isti kao i kod svih naših kolega – da prenesemo naše znanje koje smo stekli u SAD, a moj lični motiv je bio da uvedem predavanja u jednoj oblasti, za koju mislim da nije dovoljno, ili nije uopšte razvijena u BiH, a to je briga o starijim ljudima. Ja se bavim gerijatrijskom psihijatrijom i mislim da, pošto svijet stari, pojavljuje se veća potreba za ljudima koji će biti u stanju da se suoče s tim problemom. U tom smislu mislim da jedan od naših prioriteta treba da bude skretanje pažnje na one probleme u zdravstvu koji će za nekih deset ili 20 godina predstavljati veliki izazov ukoliko se o tome ne počne misliti i raditi u neko skorije vrijeme.“
Dr. Kenan Arnautović: „Jedan od ciljeva je bio da se mi tamo povežemo i da stvorimo organizaciju ljudi koji nisu bili uključeni u organizacione tokove ljudi s ovog područja, koji žive u SAD. Počeli smo prije dvije godine, sa 17 ljudi, a došli smo do 100 članova u izuzetno kratkom vremenu. Drugi je razlog bio da se povežemo sa maticom, državom BiH i da vidimo na koji način možemo doprinijeti razmjeni iskustava između te dvije države, jer mi sada ipak živimo u SAD. Treći razlog je da doprinesemo razvoju demokratske, napredne BiH kao članice Evropske unije.“