U BiH imovina je vraćena skoro u 100 odsto slučajeva, ali povrat imovine ne znači i stvarni povratak. Najveći problemi sa kojima se suočavaju povratnici su nedostatak sredstava za obnovu kuća, nemogućnost zapošljavanja, problemi u zdravstvenoj zaštiti, ali i velike nepravilnosti i korupcija u procesu dodjele sredstava za održiv povratak. Vlasti malo čine da se ovi problemi prevazilaze.
Stvarnim povratnicima se ne obnavljaju kuće. Problem su i malverzacije oko donacija. Jedna od najpoznatijih malverzacija je navodna obnova 40 objekata na području MZ Ivanica, opština Ravno.
O ovom slučaju Vasilija Kosović, koji još nije obnovio svoj stambeni objekat na Ivanici kaže:
„Dvije donacije su dodijeljene mome pokojnom ocu koji nikada nije bio ni vlasnik niti suvlasnik, koji se zvao Kosović Jovica. To mi je otac, a ja sam sin Vasilija. Koji su to ljudi bili, ja u to ne bih ulazio, ali to je slučaj za pravosuđe, odnosno policiju. Bio sam nemoćan, ali sam doašao do spiska da se radi oko 40 donacija koje su dignute na isti način kako se diglo meni.“
U ravanjskoj opštini nemaju takvih saznanja načelnik opštine Andrija Šimunović.
„Mi nemamo takvih saznanja. Međutim, činjenica je da dok je trajala obnova prostora i naselja Ivanica i dijela naselja oko Ivanice, jedan dio humanitarnih organizacija koje su vršile obnovu, koje su davale donaciju, nažalost zaobilazili su lokalnu zajednicu. Što je bio cilj, ne znam“, kazao je Šimunović.
Kosović je sve to prijavio odjeljenju kriminalističke policije u Čapljini. Pitali smo načelnika krim policije u Čapljini Jasmina Tojagu šta su uradili sa tim predmetom.
Rekao je da se uopšte ne sjeća tog događaja, što nam je potvrđeno kroz pismeni odgovor od strane portparola Policijske uprave Hercegovačko-neretvanskog kantona Srećka Bošnjaka. Kosović nam je dao i svoju izjavu ovjerenu u Policijskoj stanici Čapljina.
Čudni kriterijumi
Ujedno saznajemo da su na području Ivanice šest porodica dobila donaciju za obnovu kuća od strane Federalnog ministarstva za izbjegla i raselje na lica još prije tri godine, ali one im nikada nisu uručene.
Drago Kovač, sekretar Ministarstva za civilne poslove BiH, o ovakvim slučajevima kaže:
„Nažalost, nije to jedini primjer. Ali činjenica je, ne samo ovdje nego i u drugim mjestima, navešću vam jedan primjer - u posljednje tri godine u posljednjem mandatu, RS je za povratak Bošnjaka i Hrvata u RS izdvojila oko 50 miliona maraka. Bio je dogovor da isto toliko sredstava izdvoji Federacija, odnosno Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica. Nažalost, Federacija je za to izdvojila svega nepunih pet miliona.“
Postavlja se i pitanje ko dobija donacije - da li stvarni povratnici ili fiktivni. U selu Glavska, opština Ravno, vratio se invalid Milovan Knežević. Koliko je mogao, obnovio je svoju devastiranu kuću ličnim sredstvima, niko mu nije pomagao, a aplicirao je za pomoć u više navrata.
„Mi koji smo tu najviše, nikako nismo mogli da dobijemo tu donaciju. Jednostavno, kriterijumi i metode dodjele su veoma čudni. Očigledno, ustvari to je sad potpuno jasno, da stvarni povratak i želja ljudi da žive i rade u svom selu uopšte nije glavno mjerilo, što bi trebalo da bude. Sve drugo dolazi u obzir, sve drugo ima prioritet u odnosu na onog ko boravi u selu i ko ima namjeru da radi nešto od ovog sela“, zaključuje on.
Sagledavajući sve probleme povratnika, možda bi se isti trebali potruditi i provjeriti različite spiskove raznih donatorskih organizacija - jer možda i ne znaju da ipak žive u obnovljenim objektima.
Stvarnim povratnicima se ne obnavljaju kuće. Problem su i malverzacije oko donacija. Jedna od najpoznatijih malverzacija je navodna obnova 40 objekata na području MZ Ivanica, opština Ravno.
O ovom slučaju Vasilija Kosović, koji još nije obnovio svoj stambeni objekat na Ivanici kaže:
„Dvije donacije su dodijeljene mome pokojnom ocu koji nikada nije bio ni vlasnik niti suvlasnik, koji se zvao Kosović Jovica. To mi je otac, a ja sam sin Vasilija. Koji su to ljudi bili, ja u to ne bih ulazio, ali to je slučaj za pravosuđe, odnosno policiju. Bio sam nemoćan, ali sam doašao do spiska da se radi oko 40 donacija koje su dignute na isti način kako se diglo meni.“
U ravanjskoj opštini nemaju takvih saznanja načelnik opštine Andrija Šimunović.
„Mi nemamo takvih saznanja. Međutim, činjenica je da dok je trajala obnova prostora i naselja Ivanica i dijela naselja oko Ivanice, jedan dio humanitarnih organizacija koje su vršile obnovu, koje su davale donaciju, nažalost zaobilazili su lokalnu zajednicu. Što je bio cilj, ne znam“, kazao je Šimunović.
Kosović je sve to prijavio odjeljenju kriminalističke policije u Čapljini. Pitali smo načelnika krim policije u Čapljini Jasmina Tojagu šta su uradili sa tim predmetom.
Rekao je da se uopšte ne sjeća tog događaja, što nam je potvrđeno kroz pismeni odgovor od strane portparola Policijske uprave Hercegovačko-neretvanskog kantona Srećka Bošnjaka. Kosović nam je dao i svoju izjavu ovjerenu u Policijskoj stanici Čapljina.
Čudni kriterijumi
Ujedno saznajemo da su na području Ivanice šest porodica dobila donaciju za obnovu kuća od strane Federalnog ministarstva za izbjegla i raselje na lica još prije tri godine, ali one im nikada nisu uručene.
Drago Kovač, sekretar Ministarstva za civilne poslove BiH, o ovakvim slučajevima kaže:
„Nažalost, nije to jedini primjer. Ali činjenica je, ne samo ovdje nego i u drugim mjestima, navešću vam jedan primjer - u posljednje tri godine u posljednjem mandatu, RS je za povratak Bošnjaka i Hrvata u RS izdvojila oko 50 miliona maraka. Bio je dogovor da isto toliko sredstava izdvoji Federacija, odnosno Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica. Nažalost, Federacija je za to izdvojila svega nepunih pet miliona.“
Postavlja se i pitanje ko dobija donacije - da li stvarni povratnici ili fiktivni. U selu Glavska, opština Ravno, vratio se invalid Milovan Knežević. Koliko je mogao, obnovio je svoju devastiranu kuću ličnim sredstvima, niko mu nije pomagao, a aplicirao je za pomoć u više navrata.
„Mi koji smo tu najviše, nikako nismo mogli da dobijemo tu donaciju. Jednostavno, kriterijumi i metode dodjele su veoma čudni. Očigledno, ustvari to je sad potpuno jasno, da stvarni povratak i želja ljudi da žive i rade u svom selu uopšte nije glavno mjerilo, što bi trebalo da bude. Sve drugo dolazi u obzir, sve drugo ima prioritet u odnosu na onog ko boravi u selu i ko ima namjeru da radi nešto od ovog sela“, zaključuje on.
Sagledavajući sve probleme povratnika, možda bi se isti trebali potruditi i provjeriti različite spiskove raznih donatorskih organizacija - jer možda i ne znaju da ipak žive u obnovljenim objektima.