Tranzicija kroz koju Bosna i Hercegovina prolazi utiče na sve oblasti, pa i one u polju kulture. Potrošački mentalitet uvukao se i u umjetnost. Posljedica toga je postavljanje novog sistema vrijednosti bh. društva - kapitalizma.
Federalno Ministarstvo za kulturu i sport je u 2010. godini za oblast kulture izdvojilo oko milion i pol maraka, dok je za isti period Republika Srpska odobrila oko milion i šesto hiljada maraka.
Međutim, u 2009. godini, kada su se osjećale posljedice svjetske ekonomske krize, federalno Ministarstvo nije izdvojilo nijednu marku za likovnu umjetnost, a istovremeno obezbijedilo je 330.000 maraka Sarajevo Film Festivalu.
To je dovoljan pokazatelj dominantnosti filmske umjetnosti u bh. društvu, ali i njegove važnosti jer se može novčano eksploatisati.
Umjetnici koji žele biti „društveno prihvatljivi“, trebaju stvarati isključivo komercijalna djela. Poražavajuće je, navodi konceptualni umjetnik Jusuf Hadžifejzović, da u Bosni i Hercegovini nema profita u umjetnosti niti tržišta.
„Žalosno je to što nam odlaze umjetnici. To je zato što je ovdje kulturna politika nikakva. Ovdje više potroši jedan dokumentarni film od osam minuta nego cijelo Udruženje likovnih umjetnika za godinu dana. Imam galeriju i nikad nijedan Bosanac nije došao da nešto kupi“, kazao je Hadžifejzović.
Povinovanje konzumerizmu
U državama bivše Jugoslavije tema rata je nezaobilazna na filmskom platnu. U BiH, gdje su bioskopi rijetka pojava, čini se da jedino film obavijen ratnom pričom može biti isplativa investicija.
„Ratovi na Balkanu nisu završeni. Ratovi traju u poljima kulture, u nacionalnim ili nacionalističkim ideologijama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Smatram da je to što se filmovi bave ratom i onim što je rat ostavio izravna posljedica, zapravo, te potrebe da se vidi i da se potvrdi da je stanje u BiH još uvijek ratno stanje“, kaže filmski kritičar Nedžad Ibrahimović.
Najkomercijalnija ponuda i potražnja u BiH je ona u obrazovnim institucijama, ističe Ibrahimović.
„Jer tu imate brigade vojnika - prosvjetnih radnika koje država plaća da bi promovirali nacionalizam“, smatra on.
Jedan od problema, tvrde sociolozi, jeste da potrošačko društvo živi i u kulturi.
Na Zapadu, koji je i izumio konzumerizam kao način života, još uvijek postoje područja u koja on ne zalazi.
Istina, umjetnička produkcija se nastavlja na mnogo manjoj skali i to je jedna globalna pojava. Ali u nerazvijenim zemljama, poput BiH, to je uočljivije jer se ovdašnja kultura u cijelosti povinuje konzumerizmu.
Kasarna u službi Zapada
Za profesora na Muzičkoj akademiji u Sarajevu Ališera Sijarića bh. muzička umjetnost je stihijska i svedena na kafanu:
„Sad zasad je BiH turbofolk nacija. Kultura u oblasti muzike potpuno propada, a kao supstitut toga javlja se nekakav, da budemo vrlo jasni, muzičko-religiozni turbofolk. Muzika uopšte u svijesti prosječnog bh. građanina nema nikakvo drugo značenje osim ako nije za svadbu ili predstavu uz pucanje“, kazao je Sijarić.
Pozorišni, likovni i književni kritičar Vojislav Vujanović navodi da, uprkos opštoj krizi društva, teatri u BiH se bore svim silama održati svoj repertoar na visini dostojnoj akademskog građanina. No, ima i slučajeva da pozorišni režiseri podilaze publici, naglašava Vujanović.
„Kad jedan reditelj, ovdje vrlo poznat, i od ozbiljnih stvari, naprimjer Kulenovićeve 'Djelidbe', napravi neki vodvilj, ne znam ni kako bih to nazvao, znači da podilazi puku“, ocjenjuje Vujanović.
Ni književnost u BiH se ne može oduprijeti komercijalizaciji. U zemlji gdje je tržište malo i rascjepkano na tri jezička područja, pisci su dovedeni u poziciju ne da podilaze publici nego vlasti koja im može dati apanaže, otkupiti knjige i iste uvrstiti u lektire, ističe književnik Nenad Veličković.
„Da, pisci podilaze vrlo često. Kad je zemlja, kao što je BiH, mala, pa još iscijepana, a tržište nesposobno da pruži dovoljno novca piscima, onda će pisci podilaziti onima koji imaju novac i koji će plaćati da se u književnosti govori ono što je njima na vlasti, odnosno ideologiji koja ih održava na vlasti i koja im pribavlja moć, od koristi“, rekao je on.
Bh. društvo je na putu da postane krajnje potrošačko. Činjenica je da bi ulaskom u Evropsku uniju BiH trebala primiti i sve negativne strane jednako kao i one pozitivne. Pesimističan je i konceptualni umjetnik Jusuf Hadžifejzović.
„Ja imam još crnje mišljenje o tome šta će se desiti u budućnosti. Ne samo ovdje u BiH nego na cijelom Balkanu sve će biti samo uslužna djelatnost. Radit ćemo najgore poslove, bit ćemo kao velika kasarna koja će biti u službi Zapada, odnosno u službi kapitala, a kapital je tamo (na Zapadu)“, smatra Hadžifejzović.
Federalno Ministarstvo za kulturu i sport je u 2010. godini za oblast kulture izdvojilo oko milion i pol maraka, dok je za isti period Republika Srpska odobrila oko milion i šesto hiljada maraka.
Međutim, u 2009. godini, kada su se osjećale posljedice svjetske ekonomske krize, federalno Ministarstvo nije izdvojilo nijednu marku za likovnu umjetnost, a istovremeno obezbijedilo je 330.000 maraka Sarajevo Film Festivalu.
Hadžifejzović: Ovdje više potroši jedan dokumentarni film od osam minuta nego cijelo Udruženje likovnih umjetnika za godinu dana.
To je dovoljan pokazatelj dominantnosti filmske umjetnosti u bh. društvu, ali i njegove važnosti jer se može novčano eksploatisati.
Umjetnici koji žele biti „društveno prihvatljivi“, trebaju stvarati isključivo komercijalna djela. Poražavajuće je, navodi konceptualni umjetnik Jusuf Hadžifejzović, da u Bosni i Hercegovini nema profita u umjetnosti niti tržišta.
„Žalosno je to što nam odlaze umjetnici. To je zato što je ovdje kulturna politika nikakva. Ovdje više potroši jedan dokumentarni film od osam minuta nego cijelo Udruženje likovnih umjetnika za godinu dana. Imam galeriju i nikad nijedan Bosanac nije došao da nešto kupi“, kazao je Hadžifejzović.
Povinovanje konzumerizmu
U državama bivše Jugoslavije tema rata je nezaobilazna na filmskom platnu. U BiH, gdje su bioskopi rijetka pojava, čini se da jedino film obavijen ratnom pričom može biti isplativa investicija.
„Ratovi na Balkanu nisu završeni. Ratovi traju u poljima kulture, u nacionalnim ili nacionalističkim ideologijama u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Smatram da je to što se filmovi bave ratom i onim što je rat ostavio izravna posljedica, zapravo, te potrebe da se vidi i da se potvrdi da je stanje u BiH još uvijek ratno stanje“, kaže filmski kritičar Nedžad Ibrahimović.
Najkomercijalnija ponuda i potražnja u BiH je ona u obrazovnim institucijama, ističe Ibrahimović.
„Jer tu imate brigade vojnika - prosvjetnih radnika koje država plaća da bi promovirali nacionalizam“, smatra on.
Jedan od problema, tvrde sociolozi, jeste da potrošačko društvo živi i u kulturi.
Na Zapadu, koji je i izumio konzumerizam kao način života, još uvijek postoje područja u koja on ne zalazi.
Istina, umjetnička produkcija se nastavlja na mnogo manjoj skali i to je jedna globalna pojava. Ali u nerazvijenim zemljama, poput BiH, to je uočljivije jer se ovdašnja kultura u cijelosti povinuje konzumerizmu.
Kasarna u službi Zapada
Za profesora na Muzičkoj akademiji u Sarajevu Ališera Sijarića bh. muzička umjetnost je stihijska i svedena na kafanu:
„Sad zasad je BiH turbofolk nacija. Kultura u oblasti muzike potpuno propada, a kao supstitut toga javlja se nekakav, da budemo vrlo jasni, muzičko-religiozni turbofolk. Muzika uopšte u svijesti prosječnog bh. građanina nema nikakvo drugo značenje osim ako nije za svadbu ili predstavu uz pucanje“, kazao je Sijarić.
Pozorišni, likovni i književni kritičar Vojislav Vujanović navodi da, uprkos opštoj krizi društva, teatri u BiH se bore svim silama održati svoj repertoar na visini dostojnoj akademskog građanina. No, ima i slučajeva da pozorišni režiseri podilaze publici, naglašava Vujanović.
„Kad jedan reditelj, ovdje vrlo poznat, i od ozbiljnih stvari, naprimjer Kulenovićeve 'Djelidbe', napravi neki vodvilj, ne znam ni kako bih to nazvao, znači da podilazi puku“, ocjenjuje Vujanović.
Ni književnost u BiH se ne može oduprijeti komercijalizaciji. U zemlji gdje je tržište malo i rascjepkano na tri jezička područja, pisci su dovedeni u poziciju ne da podilaze publici nego vlasti koja im može dati apanaže, otkupiti knjige i iste uvrstiti u lektire, ističe književnik Nenad Veličković.
„Da, pisci podilaze vrlo često. Kad je zemlja, kao što je BiH, mala, pa još iscijepana, a tržište nesposobno da pruži dovoljno novca piscima, onda će pisci podilaziti onima koji imaju novac i koji će plaćati da se u književnosti govori ono što je njima na vlasti, odnosno ideologiji koja ih održava na vlasti i koja im pribavlja moć, od koristi“, rekao je on.
Bh. društvo je na putu da postane krajnje potrošačko. Činjenica je da bi ulaskom u Evropsku uniju BiH trebala primiti i sve negativne strane jednako kao i one pozitivne. Pesimističan je i konceptualni umjetnik Jusuf Hadžifejzović.
„Ja imam još crnje mišljenje o tome šta će se desiti u budućnosti. Ne samo ovdje u BiH nego na cijelom Balkanu sve će biti samo uslužna djelatnost. Radit ćemo najgore poslove, bit ćemo kao velika kasarna koja će biti u službi Zapada, odnosno u službi kapitala, a kapital je tamo (na Zapadu)“, smatra Hadžifejzović.