Porodični zakon Republike Srpske još uvijek ne poznaje kategoriju samohranih roditelja. Zbog toga, kao i zbog teške ekonomske situacije, ova populacija suočava se sa brojnim problemima. Uskraćivanje alimentacija dovodi veliki broj samohranih roditelja na sam rub egzistenicje.
Udruženje samohranih roditelja Ponos iz Banjaluke okuplja više od 3.000 članova, a trenutno hranom i osvnovnim životnim potrepštinama snabdijeva oko 150 porodica koje su socijalni prioritet.
Centar za socijalni rad im godišnje pruža jednokratnu pomoć u visini od 200 maraka, što nije dovoljno za egzistencijalni minimum. Samohrani roditelji nemaju nikakvu sistemsku podršku društva, pa je svaka pomoć dobrodošla - kaže predsjednica udruženja Ponos Ramzija Spahić:
„To su porodice koje ne rade, koje su podstanari. Njihovi problemi su nezposlenost i neplaćanje alimentacije.“
Ramzija Spahić kaže da samo pet posto članica udruženja dobija alimentaciju. To dodatno otežava položaj ovih, socijalno ugroženih kategorija:
„Samohrani roditelji su prepušteni sami sebi, znači na milost i nemolisot rodbine, prijatelja.“
Spahićeva je takođe samohrana majka. Njeno iskustvo dijele hiljade roditelja u RS:
Praksa dokazuje da, uprkos zakonskim regulativima, veliki broj roditelja ne ispunjava svoje zakonske obaveze izdržavanja djece, kaže pravnica u udruženju Ponos Bojana Jovanović.
„Želimo da popravimo i unaprijedimo položaj osoba koje se same staraju o svojoj djeci, bez realnog i adekvatnog učešća drugog roditelja. Pored tog prepoznavanja nas kao kategorije samohranih roditelja, nama je takođe neophodno da se i zakonski propisi prilagode našim potrebama, da zakon i zakonodavac uvaže naše potrebe kao samohranih roditelja. Jer ne samo da se mi suočavamo sa problemom izdržavanja djece, mi se suočavamo sa nizom raznih administrativnih prepreka, osuda od strane društva. Problem nastaje kod ljudi koji nemaju informacije kod ljudi koji nemaju nemaju informacije koja prava imaju i kako da ih zaštite. A takav je veći dio ljudi“, navodi Bojana Jovanović.
Zakonom regulisati prava
Potvrđuju to i u Centru za socijalni rad u Gradišci. Mali budžeti centara, ali i činjenica da samohrani roditelji ne postoje kao zakonska kategorija, uslovljava da se centri za socijalni rad dovijaju na sve načine da pomognu toj populaciji.
„Mi u budžetu nemamo izdvojenu stavku pomoćanih roditelja, nego mi njih obuhvatimo kroz sistem socijalne zaštite – jednokratne novčane pomoći povremeno, zatim pomoć u opremanju djece za školu, za knjige, a nekih par godina imamo i pomoć u nabavci ogrevnog drveta takvim porodicama“, kaže socijalna radnica iz Gradiške Vera Krejić.
U udruženju Ponos bore se za pozitivnu diskriminaciju u društvu koja bi donijela i određene beneficije koje su već prihvaćene u svijetu: olakšice pri zapošljavanju, umanjenje poreza, administrativne olakšice i brojne druge. Apeluju da se riješi i problem alimentacija, na koji upozoravaju i u Helsinškom parlamentu građana Banjaluka.
U toj nevladinoj organizaciji ističu da je prošle godine pokrenuto i završeno 56 krivičnih postupaka zbog neplaćanja alimentacije.
„Možda je zanimljivo da su u tih 56 postupaka izrečene samo dvije zatvorske kazne i 12 uslovnih osuda. To je zanimljivo iz razloga što je izdržavanje djeteta zakonska obaveza oba roditelja - bez obzira u kom su svojstvu, da li su u braku, da li su razvedeni, da li žive u vanbračnoj zajednici, da li su prekinuli vanbračnu zajednicu itd“, navodi izvršna direktorica Dragana Dardić.
Dragana Dardić ističe da zbog toga nevladin sektor nastoji doći do sistemskih rješenja: prvenstveno da zakon prepozna ovu kategoriju, iz čega bi proistekla i njihova prava.
Helsinški parlament građana je još prije dvije godine pokrenuo inicijativu za izmjenama i dopunama Porodičnog zakona RS, amandmani su proslijeđeni u novembru prošle godine, ali od Ministarstva pravde odgovor još nije stigao.
Ipak, iz nadležnih institucija RS najavljuju da će zakon doći na dnevni red u trećem kvartalu ove godine. Tada će se vidjeti i da li će status samohranih rooditelja biti regulisan kako bi se počela ostvarivati njihova prava.
Udruženje samohranih roditelja Ponos iz Banjaluke okuplja više od 3.000 članova, a trenutno hranom i osvnovnim životnim potrepštinama snabdijeva oko 150 porodica koje su socijalni prioritet.
Centar za socijalni rad im godišnje pruža jednokratnu pomoć u visini od 200 maraka, što nije dovoljno za egzistencijalni minimum. Samohrani roditelji nemaju nikakvu sistemsku podršku društva, pa je svaka pomoć dobrodošla - kaže predsjednica udruženja Ponos Ramzija Spahić:
„To su porodice koje ne rade, koje su podstanari. Njihovi problemi su nezposlenost i neplaćanje alimentacije.“
Ramzija Spahić kaže da samo pet posto članica udruženja dobija alimentaciju. To dodatno otežava položaj ovih, socijalno ugroženih kategorija:
„Samohrani roditelji su prepušteni sami sebi, znači na milost i nemolisot rodbine, prijatelja.“
Spahićeva je takođe samohrana majka. Njeno iskustvo dijele hiljade roditelja u RS:
Novčanice konvertibilne marke
„Ja sam se razvela 2000. godine i sud je dodijelio 50 maraka po djetetu. Do dana današnjeg, znači od 2000. do 2012., ja nisam dobila nijednu konvertibilnu marku.“Praksa dokazuje da, uprkos zakonskim regulativima, veliki broj roditelja ne ispunjava svoje zakonske obaveze izdržavanja djece, kaže pravnica u udruženju Ponos Bojana Jovanović.
„Želimo da popravimo i unaprijedimo položaj osoba koje se same staraju o svojoj djeci, bez realnog i adekvatnog učešća drugog roditelja. Pored tog prepoznavanja nas kao kategorije samohranih roditelja, nama je takođe neophodno da se i zakonski propisi prilagode našim potrebama, da zakon i zakonodavac uvaže naše potrebe kao samohranih roditelja. Jer ne samo da se mi suočavamo sa problemom izdržavanja djece, mi se suočavamo sa nizom raznih administrativnih prepreka, osuda od strane društva. Problem nastaje kod ljudi koji nemaju informacije kod ljudi koji nemaju nemaju informacije koja prava imaju i kako da ih zaštite. A takav je veći dio ljudi“, navodi Bojana Jovanović.
Zakonom regulisati prava
Potvrđuju to i u Centru za socijalni rad u Gradišci. Mali budžeti centara, ali i činjenica da samohrani roditelji ne postoje kao zakonska kategorija, uslovljava da se centri za socijalni rad dovijaju na sve načine da pomognu toj populaciji.
„Mi u budžetu nemamo izdvojenu stavku pomoćanih roditelja, nego mi njih obuhvatimo kroz sistem socijalne zaštite – jednokratne novčane pomoći povremeno, zatim pomoć u opremanju djece za školu, za knjige, a nekih par godina imamo i pomoć u nabavci ogrevnog drveta takvim porodicama“, kaže socijalna radnica iz Gradiške Vera Krejić.
U udruženju Ponos bore se za pozitivnu diskriminaciju u društvu koja bi donijela i određene beneficije koje su već prihvaćene u svijetu: olakšice pri zapošljavanju, umanjenje poreza, administrativne olakšice i brojne druge. Apeluju da se riješi i problem alimentacija, na koji upozoravaju i u Helsinškom parlamentu građana Banjaluka.
U toj nevladinoj organizaciji ističu da je prošle godine pokrenuto i završeno 56 krivičnih postupaka zbog neplaćanja alimentacije.
„Možda je zanimljivo da su u tih 56 postupaka izrečene samo dvije zatvorske kazne i 12 uslovnih osuda. To je zanimljivo iz razloga što je izdržavanje djeteta zakonska obaveza oba roditelja - bez obzira u kom su svojstvu, da li su u braku, da li su razvedeni, da li žive u vanbračnoj zajednici, da li su prekinuli vanbračnu zajednicu itd“, navodi izvršna direktorica Dragana Dardić.
Dragana Dardić ističe da zbog toga nevladin sektor nastoji doći do sistemskih rješenja: prvenstveno da zakon prepozna ovu kategoriju, iz čega bi proistekla i njihova prava.
Helsinški parlament građana je još prije dvije godine pokrenuo inicijativu za izmjenama i dopunama Porodičnog zakona RS, amandmani su proslijeđeni u novembru prošle godine, ali od Ministarstva pravde odgovor još nije stigao.
Ipak, iz nadležnih institucija RS najavljuju da će zakon doći na dnevni red u trećem kvartalu ove godine. Tada će se vidjeti i da li će status samohranih rooditelja biti regulisan kako bi se počela ostvarivati njihova prava.