Ubistvo emigranta iz Livna Ante Đapića u Njemačkoj 1989. godine, a iza kojeg stoji UDBA, u posljednja je vrijeme sve aktuelnije. Dokumente iz Udbinog arhiva, koji dokazuju tko je bio zadužen za praćenje i likvidaciju političkih emigranata, münchenskoj policiji predao je poznati pravaš Anto Đapić još 1999. godine. Ovim ubistvom bave se i policijski organi BiH, mada se, tvrdi Đapićeva porodica, u redovima SIPE nalazi i osoba koja se dovodi u vezu s ubistvom. Jesu li zločini UDBE nakon Hrvatske došli na naplatu i u BiH?
Tog 26. lipnja 1989. godine u Njemačkoj je u životnoj dobi od 62 godine ubijen hrvatski emigrant Ante Đapić, podrijetlom iz Livna. Dokumente iz arhiva tadašnje Službe državne sigurnosti vezane za praćenje političkih emigranata, minhenskoj policiji predao je njegov nećak, hrvatski političar Anto Đapić još 1999. godine. Učinio je to kada je izgubio, kako je kazao, svaku nadu da će hrvatsko pravosuđe istražiti taj slučaj. O tome je svako malo u medijima progovarao, a uz slučaj Perković ova priča je ponovno aktualizirana. Rodbina se nada da će se otkriti i primjereno sankcionirati i naredbodavci i izvršitelji.
Uputili smo se u rodno selo ubijenog Ante Đapića, Čaprazlije. U posljednjem ratu bilo je na prvoj crti bojišnice. Uz njegovu derutnu kuću ruševni objekti i tek dvije nastanjene kuće. U jednoj od njih Anđa Đapić, supruga Antinog polubrata Luke koji je također radio u Njemačkoj. O bratovom ubojstvu čuo je na radiju.
„Napušta radno mjesto i ide se u njegov stan. Tamo su našli policiju, brata mu rođenog, Ivana Đapića i nećaka Antu Đapića. Policija je odrađivala svoj posao. Sumnja je automatski pala na obitelj, da su članovi obitelji to odradili. Ubistvo je bilo jezivo jer je izvršeno nožem, a da bi se tragovi sakrili nađen je otvoren plin. Vjerovatno se išlo sa ciljem da stan izgori i da bi se zataškalo ubistvo.“
A nakon očevida je, priča naša sugovornica, za obitelj nastala prava noćna mora.
Istragu o ubojstvu provodi njemačko pravosuđe, a Federalna uprava policije već tri mjeseca postupa po prijavi rodbine ubijenog Đapića, kazao nam je direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač, te demantirao medijske napise da vrše istragu.
„Mi ne vršimo istragu, već postupamo po prijavi rodbine u kontekstu ubojstva ove osobe koje je izvršeno 1989. godine na prostoru Savezne Republike Njemačke. U tom smislu smo u kontaktu sa policijom u Njemačkoj. Mislim da ćemo u okviru međunarodne pravne pomoći koja će biti zatražena od Bosne i Hercegovine u pogledu rješavanja tog slučaja od strane njemačkog pravosuđa biti angažirani u pravcu razjašnjavanja određenih stvari i činjenica koje su vezane za taj događaj koji se dogodio davno, ali po njemačkom pravosuđu takva djela ne zastarjevaju. Njemačka je tu dosta odgovorna u pristupu kada je riječ o rješavanju takvih slučajeva. Sve što bude od nas traženo, kad je riječ o policiji i Federaciji, mi ćemo napraviti u domenu naših mogućnosti i u domenu našeg zakonodavstva.“
„Da budem iskrena, ne samo ja nego svi mi, članovi obitelji, sumnjamo da će se to privesti kraju, ali se toplo nadamo da hoće, jer, pazite, sve ovo skupa ne bi bilo ni postignuto, da nema nekakve nade da bi se moglo otkriti. A bilo bi nam izuzetno drago. Zašto ne? Za ubistvo se treba odgovarati, bez obzira tko ga je napravio i u koje vrijeme je napravio.“ - kaže Anđa Đapić.
Po završetku rata Đapićevi posmrtni ostaci preneseni su i pokopani u obiteljsku grobnicu u Danjim Rujanima. Obitelj se pomalo i umorila od cijele te priče, te dodaju da je, osim Ante Đapića koji je bio zadnja žrtva, još 25 hrvatskih političkih emigranata s bh. državljanstvom likvidirano u inozemstvu.
Tog 26. lipnja 1989. godine u Njemačkoj je u životnoj dobi od 62 godine ubijen hrvatski emigrant Ante Đapić, podrijetlom iz Livna. Dokumente iz arhiva tadašnje Službe državne sigurnosti vezane za praćenje političkih emigranata, minhenskoj policiji predao je njegov nećak, hrvatski političar Anto Đapić još 1999. godine. Učinio je to kada je izgubio, kako je kazao, svaku nadu da će hrvatsko pravosuđe istražiti taj slučaj. O tome je svako malo u medijima progovarao, a uz slučaj Perković ova priča je ponovno aktualizirana. Rodbina se nada da će se otkriti i primjereno sankcionirati i naredbodavci i izvršitelji.
Uputili smo se u rodno selo ubijenog Ante Đapića, Čaprazlije. U posljednjem ratu bilo je na prvoj crti bojišnice. Uz njegovu derutnu kuću ruševni objekti i tek dvije nastanjene kuće. U jednoj od njih Anđa Đapić, supruga Antinog polubrata Luke koji je također radio u Njemačkoj. O bratovom ubojstvu čuo je na radiju.
„Napušta radno mjesto i ide se u njegov stan. Tamo su našli policiju, brata mu rođenog, Ivana Đapića i nećaka Antu Đapića. Policija je odrađivala svoj posao. Sumnja je automatski pala na obitelj, da su članovi obitelji to odradili. Ubistvo je bilo jezivo jer je izvršeno nožem, a da bi se tragovi sakrili nađen je otvoren plin. Vjerovatno se išlo sa ciljem da stan izgori i da bi se zataškalo ubistvo.“
A nakon očevida je, priča naša sugovornica, za obitelj nastala prava noćna mora.
Uništena i napuštena kuća u kojoj je rođen Ante Đapić
„Njemačka policija je nemilosrdna, privodi moga muža, privodi moga djevera, na saslušanja – ujutro, navečer, za dva dana, za mjesec dana. Uglavnom, svo vrijeme smo bili pod prismotrom, da bi nekako tu ljagu nekako skinuli sa sebe. Mogu samo reći da je vrlo okrutno ubistvo. Zašto je to UDBI trebalo godinu dana prije rata, ni dan-danas nam ne ide u glavu.“Istragu o ubojstvu provodi njemačko pravosuđe, a Federalna uprava policije već tri mjeseca postupa po prijavi rodbine ubijenog Đapića, kazao nam je direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač, te demantirao medijske napise da vrše istragu.
„Mi ne vršimo istragu, već postupamo po prijavi rodbine u kontekstu ubojstva ove osobe koje je izvršeno 1989. godine na prostoru Savezne Republike Njemačke. U tom smislu smo u kontaktu sa policijom u Njemačkoj. Mislim da ćemo u okviru međunarodne pravne pomoći koja će biti zatražena od Bosne i Hercegovine u pogledu rješavanja tog slučaja od strane njemačkog pravosuđa biti angažirani u pravcu razjašnjavanja određenih stvari i činjenica koje su vezane za taj događaj koji se dogodio davno, ali po njemačkom pravosuđu takva djela ne zastarjevaju. Njemačka je tu dosta odgovorna u pristupu kada je riječ o rješavanju takvih slučajeva. Sve što bude od nas traženo, kad je riječ o policiji i Federaciji, mi ćemo napraviti u domenu naših mogućnosti i u domenu našeg zakonodavstva.“
„Da budem iskrena, ne samo ja nego svi mi, članovi obitelji, sumnjamo da će se to privesti kraju, ali se toplo nadamo da hoće, jer, pazite, sve ovo skupa ne bi bilo ni postignuto, da nema nekakve nade da bi se moglo otkriti. A bilo bi nam izuzetno drago. Zašto ne? Za ubistvo se treba odgovarati, bez obzira tko ga je napravio i u koje vrijeme je napravio.“ - kaže Anđa Đapić.
Po završetku rata Đapićevi posmrtni ostaci preneseni su i pokopani u obiteljsku grobnicu u Danjim Rujanima. Obitelj se pomalo i umorila od cijele te priče, te dodaju da je, osim Ante Đapića koji je bio zadnja žrtva, još 25 hrvatskih političkih emigranata s bh. državljanstvom likvidirano u inozemstvu.