Hrvatsko narodno vijeće organizovalo je u petak u Sarajevu konferenciju o identitetu bosanskohercegovačkih Hrvata.
O identitetu Hrvata u BiH govorilo se iz historijskog, političkog, kulturnog ugla. Jedna od teza je da, zahvaljujući HDZ-u i politici koju je vodio od '90 tih godina, hrvatski narod u BiH nema politički subjektivitet.
Gledajući kroz historiju, Hrvati su nastojali stopiti se sa zavičajem, što je i dovelo do razlika u kulturi i običajima, naprimjer posavskih i hercegovačkih Hrvata, kaže fra Luka Markešić.
„Razlika između njih postoji upravo po tim mjestima u kojima postoje i povijesno suu tim mjestima i oblikovani. Npr. razlika između Hrvata u Posavini i Hrvata u Hercegovini je prilično velika - ali sve su to Hrvati“, navodi fra Luka Markešić.
Ipak, jedan od glavnih problema bh. Hrvata je u nekorespodentnosti njihovog političkog i kulturnog identiteta, definiše profesor Dubravko Lovrenović.
Dubravko Lovrenović
„Mora se kazati da su bh. Hrvati narod koji je svoju modernu političku povijest, što znači posljednjih 150 godina, i oblikovanje svog nacionalnog identiteta proveo bez vlastite države i da se onda 1992. godine desio jedan veliki, spektakularni obrat da je taj isti narod preko noći dobio dvije države - Hrvatsku i BiH, i da se od tada do dana današnjeg nije riješilo krucijalno pitanje koje sam već naznačio, a to je pitanje kulturnog i političkog identiteta“, kaže Dubravko Lovrenović.
Profesor Ivo Komšić objašnjava da je identitet Hrvata u BiH izgubljen onog trenutka kad je izgubljen i politički subjektivitet i napominje da je HDZ Hrvatske još 1991. godine oduzeo politički subjektivitet bosanskim Hrvatima.
„Onog trenutka kad je HDZ-u BiH oduzet politički subjektivitet, kad je faktičko vođenje stranke i cjelokupne nacionalne politike u BiH preuzeto od HDZ-a Hrvatske, ili direktno od Franje Tuđmana ili Gojka Šuška. Ja sam tu citirao nekoliko tih sastanaka, čiji su stenogrami sada dostupni,
gdje se vidi da je Herceg Bosna formirana da se podijeli BiH, da se taj dio pripoji Hrvatskoj. Njima je bio jedinio problem da li je to 28 ili je to 30 općina itd. Dakle, nikakvog dvoumljenja oko toga nije bilo. U tom kontekstu su vođeni razgovori i dogovori sa Miloševićem. Tuđman otvoreno to priznaje u jednom razgovoru sa funkcionerima Herceg Bosne, gdje ima kaže da će on to dogovoriti sa Srbima, odnosno da će tadašnja JNA biti zaloga razgraničenja u BiH, odnosno izdvajanja hrvatskih krajeva iz BiH, ovih 28 ili 30 općina, i pripajanja Hrvatskoj. Ta politika je uništila politički identitet Hrvata u BiH“, napominje Ivo Komšić.
Neodrživo stanje
I današnja politika i HDZ-a Hrvatske i HDZ-a u BiH ponovo pogrešno vodi Hrvate u poziciju u kojoj su oni dijaspora u vlastitoj domovini, ističe Lovrenović:
„Pitanje koje, recimo, možemo da vidimo na jednom od izbornih slogana koje možemo ovih dana vidjeti u BiH gdje se poručuje:’Glasujmo za dobrobit Hrvata izvan domovine.’ Drugim riječima, Hrvati u BiH su zaista u tom smislu postali narod bez domovine, postali su u vlastitoj državi i domovini dijaspora, sa idejom iz 1900. godine da zapravo posjeduju svoju matičnu državu ili matičnu domovinu. Na razini osnovnih logičkih postulata jasno je da se radi o neodrživom stanju, a takvo nelogično, neodrživo stanje dovelo je do današnjeg stanja u kojem se nalaze Hrvati, u kojem Hrvati zaista jesu i sa ustavne i sa institucionalne razine u najnepovoljnijem položaju.“
Problem se može riješiti, kažu naši sagovornici, ali Hrvati bi trebalo da shvate da problem treba rješavati kroz institucije domovine BiH, a ne kroz ideje o trećem entitetu, što bi ponajviše naštetilo Hrvatima, i kroz druge retrogradne ideje koje se plasiraju kroz politike nacionalnih stranaka.
„Da bi danas Hrvati ovdje bili politički faktor, oni moraju vratiti sebi ovaj politički identitet. On je vezan za državu - jer politički identitet je dat sa državom. Nema političkog identiteta jednog naroda ukoliko on drugu državu doživljava kao svoju političku supstanciju, a to je urađeno ovdje sa Hrvatima. Hrvati u BiH ne navijaju za BiH u sportskim igrama. Ne znam koja reprezentacija da je u pitanju, oni navijaju isključivo za Hrvatsku. Navijam i ja za Hrvatsku, naravno, i većina nas, kad Hrvatska igra s nekim, ali ovdje se radi o neprijateljskom odnosu prema BiH, jednom svjesnom ataku na BiH“, zaključuje Ivo Komšić.
O identitetu Hrvata u BiH govorilo se iz historijskog, političkog, kulturnog ugla. Jedna od teza je da, zahvaljujući HDZ-u i politici koju je vodio od '90 tih godina, hrvatski narod u BiH nema politički subjektivitet.
Gledajući kroz historiju, Hrvati su nastojali stopiti se sa zavičajem, što je i dovelo do razlika u kulturi i običajima, naprimjer posavskih i hercegovačkih Hrvata, kaže fra Luka Markešić.
„Razlika između njih postoji upravo po tim mjestima u kojima postoje i povijesno suu tim mjestima i oblikovani. Npr. razlika između Hrvata u Posavini i Hrvata u Hercegovini je prilično velika - ali sve su to Hrvati“, navodi fra Luka Markešić.
Ipak, jedan od glavnih problema bh. Hrvata je u nekorespodentnosti njihovog političkog i kulturnog identiteta, definiše profesor Dubravko Lovrenović.
Profesor Ivo Komšić objašnjava da je identitet Hrvata u BiH izgubljen onog trenutka kad je izgubljen i politički subjektivitet i napominje da je HDZ Hrvatske još 1991. godine oduzeo politički subjektivitet bosanskim Hrvatima.
„Onog trenutka kad je HDZ-u BiH oduzet politički subjektivitet, kad je faktičko vođenje stranke i cjelokupne nacionalne politike u BiH preuzeto od HDZ-a Hrvatske, ili direktno od Franje Tuđmana ili Gojka Šuška. Ja sam tu citirao nekoliko tih sastanaka, čiji su stenogrami sada dostupni,
Ivo Komšić napominje da je HDZ Hrvatske još 1991. godine oduzeo politički subjektivitet bosanskim Hrvatima.
Neodrživo stanje
I današnja politika i HDZ-a Hrvatske i HDZ-a u BiH ponovo pogrešno vodi Hrvate u poziciju u kojoj su oni dijaspora u vlastitoj domovini, ističe Lovrenović:
„Pitanje koje, recimo, možemo da vidimo na jednom od izbornih slogana koje možemo ovih dana vidjeti u BiH gdje se poručuje:’Glasujmo za dobrobit Hrvata izvan domovine.’ Drugim riječima, Hrvati u BiH su zaista u tom smislu postali narod bez domovine, postali su u vlastitoj državi i domovini dijaspora, sa idejom iz 1900. godine da zapravo posjeduju svoju matičnu državu ili matičnu domovinu. Na razini osnovnih logičkih postulata jasno je da se radi o neodrživom stanju, a takvo nelogično, neodrživo stanje dovelo je do današnjeg stanja u kojem se nalaze Hrvati, u kojem Hrvati zaista jesu i sa ustavne i sa institucionalne razine u najnepovoljnijem položaju.“
Problem se može riješiti, kažu naši sagovornici, ali Hrvati bi trebalo da shvate da problem treba rješavati kroz institucije domovine BiH, a ne kroz ideje o trećem entitetu, što bi ponajviše naštetilo Hrvatima, i kroz druge retrogradne ideje koje se plasiraju kroz politike nacionalnih stranaka.
„Da bi danas Hrvati ovdje bili politički faktor, oni moraju vratiti sebi ovaj politički identitet. On je vezan za državu - jer politički identitet je dat sa državom. Nema političkog identiteta jednog naroda ukoliko on drugu državu doživljava kao svoju političku supstanciju, a to je urađeno ovdje sa Hrvatima. Hrvati u BiH ne navijaju za BiH u sportskim igrama. Ne znam koja reprezentacija da je u pitanju, oni navijaju isključivo za Hrvatsku. Navijam i ja za Hrvatsku, naravno, i većina nas, kad Hrvatska igra s nekim, ali ovdje se radi o neprijateljskom odnosu prema BiH, jednom svjesnom ataku na BiH“, zaključuje Ivo Komšić.